Life is a flower

Koji ugodan dan :) Kiša, dvadesetak stupnjeva i odmah sam sretnija :)

Pa sam odlučila nešto i izraditi danas, za promjenu. Još relativno davno sam vidjela tutoriale za izradu cvjetića od tkanine na Marininom blogu Moja mala ljetna radionica, ali nikako da prionem na posao. Danas sam našla staru pašminu što sam je kupila u Telču na povratku iz Praga za nešto sitno para, ali sam je rijetko nosila jer sam je kupila tek toliko da potrošim krune. Pa rekoh, moglo bi se to prenamijeniti za nešto drugo, odluka je pala na cvjetiće. Ovaj moj cvjetić će biti broš, ali mogla bih ga nositi kao ukosnicu, ukras za rajf ili narukvicu. To će odlučiti trenutak :)

Ovakav cvjetić zbilja nije teško napraviti, uspio je čak i meni koja sam si na Vi s iglom i koncem :) Detaljan tutorial pogledajte kod Marinice. Ja sam mu dodala još ove perlice da ga malo podignem jer mi se samo s dugmićem činio bezličan. Malo izgleda ogromno na slici, ali to je zbog perspektive, u promjeru je nekih 6 cm.

Kupila sam si neki dan u Bershki vesticu za samo 39 kn :) Cimerica si je kupila istu, samo rozu. Super je kad tako slučajno nabasaš na nešto jeftino, što ti se sviđa i što ti treba.

I to još veličina M  :) Inače mi uvijek treba veličina L. Baš sam si hepi što sam uspjela smršaviti u zadnjih nekoliko mjeseci, bit će da je to od puno bicikliranja. A i ne hranim se više u menzi nego si sama kuham. Baš su nas šopali u tim menzama :/ I da, prije sam nosila hlače broj 44, sada nosim 40. Jeeeej :)

U četvrtak me dragi vodio na Maksimir i priredio mi iznenađenje. Unajmili smo čamčić na jezeru na pola sata i veslali među patkicama :) Bilo je baš romantično, nakon što sam se pribrala od straha jer se bojim dubine, kao i visine. On me pokušava što češće suočiti s mojim strahovima i na tome sam mu vrlo zahvalna <3

I mali podsjetnik na dobre stare 90e ;)

Ljetni swap by Lilla Indigo

Kad sam kao relativno novopečena blogerica vidjela da Lilla Indigo da organizira ljetni swap, odmah sam htjela biti dijelom toga :)

Znala sam i što ću pokloniti - jednu od svojih Cooksica, i to onu tirkizno-svijetlozeleno-zlaćanu jer se uklapala u boje koje je Lilla zadala za swap. Za para sam dobila Suzanu s bloga Made by Suzana, čija su ljubav nakit i izrada istoga, te izrada drugih kreativnih stvarčica. 

Naravno da je bilo problema s poštom :) Mislila sam su i naušnice i prsten koji mi je Suzana poslala netragom nestali kao što je nestala i ogrlica koju sam dobila od Sare i već sam se pomirila s time da su problemi s poštom moj peh. Srećom pa ipak nije tako :) Dogodilo se to da poštar nije malo mućnuo glavom i zaključio da kućni broj nije 101b nego 10/b, pa se pošta vratila Suzani. Poslana je još jednom i stigla već sutradan. Čim sam vidjela paketić u sandučiću odmah sam ga na licu mjesta raskopala i razvuko mi se osmijeh na lice :) Taman sam kretala u grad i prsten mi se savršeno uklapao u outfit, međutim, zločesti poštar je očito u svojoj velikoj vreći kuvertu dobro izgnječio i alkica od prstena se bila odvojila :( Čim sam se vratila odmah sam to slijepila i sad je super. Dosta blabla, evo kako izgledaju naušnice i prsten:

Hvala Suzani na lijepom nakitu i hvala Lilli Indigo što nam je omogućila da se ovako lijepo međusobno darujemo :) 

Evo sad ću

Otkad znam za sebe bila sam odgovorna, vrijedna, koncentrirana učenica i studentica. Petice u školi, malo manje njih na faksu, ali nikada nije bilo nikakvog pada godine ili preloših ocjena jer sam sve obveze izvršavala na vrijeme. Na faksu doduše u zadnji čas (svi koji su bili ili jesu studenti će to razumijeti) jer je ipak tu u pitanju još mali milijun stvari koje kao student želiš proći i proživjeti. Ipak, imala sam dozu odgovornosti i straha da neću nešto položiti ili da ću neki seminarski kasno poslati ili da će biti jako loš.

Sada je sve to iza mene. Osim jedne jako bitne stvari - DIPLOMSKOG. Uplašila me ova riječ čim sam je napisala. 

Jeste li čuli kada za krizu srednjih dvadesetih godina? To je kao neka teorija ekvivalentna onoj teoriji o krizi srednjih godina, samo što pogađa duplo mlađu generaciju. Uglavnom, ljudi oko svoje 25. godine uđu u tu neku krizu identiteta jer se nađu na raskrsnici života, osobito oni koji su studirali i boje se budućnosti i kako će im se odvijati život dalje. Boje se hoće li se moći zaposliti, hoće li naći srodnu dušu s kojom će jednom zasnovati obitelj i hoće li imati dovoljno sredstava i mogućnosti da ostvare ono o čemu su sanjali cijeli svoj život i za što su se školovali. Nastupi apatija.

Mislim da sam i ja u toj krizi, baš kao i još pola ljudi u mom bližem okruženju, ako ne i više. Bojimo se napustiti sigurnost studentskog života, bojimo se onoga što je poslije diplome. Burza je jedna grozna riječ koja se izgovara rijeđe od imena the one whose name cannot be spoken. Strah od toga da ćemo raditi cijeli život nešto što ne volimo i što nas ne ispunjava je još veći. I što se onda dogodi? Dogodi se to da dvije i pola godine "pišeš" diplomski u nadi da će ti biti bolje ako što više odgađaš neizbježno. A to se nikada nije pokazalo kao dobar recept. Ja se nažalost držim tog recepta. 

Čak me niti roditelji ne prisiljavaju da što prije napišem diplomski. Mama me ne zove svaki dan da pita kad ću više diplomirati. Nije to iz neke njihove nezainteresiranosti, već su navikli da ja svoje obveze ispunjavam uvijek kako se spada, pa ću tako i ovo. Joj voljela bih da mi kljucaju, možda bi mi proradila savjest. Cijenim razumijevanje i vjeru u mene, ali ipak...

Evo i sad sjedim za laptopom, skuhala sam si kavu, stavila materijale za pisanje kraj sebe, otvorila word i čekam. Čekam onaj trenutak kada ću prestati igrati igrice na fejsu, gledati Futuramu, zujati kroz prozor, ćaskati s cimericama ili jednostavno lamentirati o tome kako ne pišem diplomski kao što upravo sada radim. 

Možda mi sada bude lakše pa se prihvatim posla. Materijale sam skupila, pročitala hrpu knjiga, pročačkala 1000 prašnjavih dokumenata u arhivu, sada samo treba tipkati. A pošto znam da je to zadnji korak i da kada to napravim da je stvar gotova, uhvati me strah i neizvjesnost. Baš sam kukavica :)

On sale

Ipak sam uspjela skupiti nešto kuna za krpice na sniženjima :) U zadnje vrijeme mi je žao dati i za jedan odjevni predmet više od 100 kuna, osobito jer je kvaliteta svega poprilično loša, barem u onim dućanima u kojima se ja oblačim. Pa zašto se onda ne strpiti i kupiti nešto kad bude u barem pola cijene. 

Tako se i dogodilo s jednim tenisicama iz Pull & Beara (inače moj omiljeni dućan). Vidjela sam ih još pred koji mjesec, ali su koštale 260 kn. Nema šanse da dam toliko za tenisice za koje znam da će se ili odlijepiti ili puknuti za koji mjesec nošenja ili manje. 

Jučer sam išla s dragim u šoping u Arenu, kao, samo ću mu praviti društvo, na kraju sam više gledala za sebe, nego s njim za njega :D Pomalo sebično, znam, ali pošto si je kupio nekoliko krpica smatram da je to ok :)

Dakle, tenisice. Platila sam ih 130 kn :D Bila sam sretna ko malo dijete kada sam vidjela da ima moj broj. 

Zatim sam si nabavila lagane ljetne hlače u Stradivariusu, za 99 kn, bile su 200 i neš sitno. Zadnji moj broj, opet sam imala sreće :)

U Magmi u Ilici su sada totalna sniženja, 70% na sve! Valjda jer firma propada pa se pokušavaju riješiti svega. Tu sam ugrabila jednu majicu za 54 kune i sunčane naočale za samo 6 kuna!

S prednje strane je sasvim obična, ali zato na leđima ima ovu super čipku :)

Naočale su bejbi plave, samo što se ne vidi sad najbolje na slici. Hm, sad kad se ovak gledam, ne čini mi se više da mi stoje tak dobro kako sam si zamislila :D

I još sam si kupila dvije trakice za kosu u Accessorize za 22 kn da si mogu praviti frizuru koju je pokazala Hypnotic Mushroom na svom blogu jedan dan. 

Accessorize u zadnje vrijeme izbjegavam jer su im cijene prevelike. Šteta, uvijek imaju tako lijepih stvari :( Imam dosta torbi iz tog dućana i mogu reći da su se isplatile. Nažalost, sad nemam sredstava da si kupim novu :(

Kad gledam ove fotke na okupu nekako mi se čini da sam opet zapela u plavoj fazi :) Da se razumijemo, zelena ostaje moja omiljena boja, samo što nije bila na sniženju :P

Ste si vi kaj ugrabile na sniženjima ovih dana ili čekate da cijene potonu do kraja?

Summer edition

Nakon što su neko vrijeme na mom blogu rasli jorgovani u čast proljeću i lijepim ugodnim danima, sada su ih zamijenili ljetni makovi. Makovi su mi možda najdraže cvijeće. Tako su jednostavni, nježni, obični, a tako posebni. Krhki su i divno se ponašaju na vjetru. Ne znam zašto, ali pogled na njih mi izaziva nostalgičan osjećaj. I podsjeća na ljeto.

Ovaj puta neću o lošim stranama ljeta. Pokušat ću dozvati u svijest one stvari koje volim. Makovi su me na to potaknuli.

Ljeto volim zbog.....

...lubenica....u velikim količinama :)...

...sladoleda, u još većim količinama...

...hladnog piva u Krivom putu ili bilo gdje drugdje na otvorenom...

...izležavanja na dekici s dečkom...

...vožnje biciklom u svako doba dana i noći...

...spavanja sa širom otvorenim prozorom...

...mirisa livade i svježe pokošenog sijena...

Vjerojatno ima još toga zbog čega vrijedi trpiti vrućine, ali je mene i ovo malo odobrovoljilo :)

Vratio mi se funk! :)

Danas je bio red za čišćenje sobe, one doma. Kak imam liniju i to poprilično moćnu, a nažalost je skoro nikad ne palim, mislila sam se kak bi bilo baš dobro da malo iživciram susjede glasnom mjuzom :) Metla i krpa u ruke, laptop priključen na liniju, winamp stavljen na random i idemo! Pustila sam winamp da sam bira muziku kak mu se sprdne i moram reći da je pogodio. Malo sam se razbacivala po sobi, pjevala, a sluha nemam, đuskala, stupala i slično. Većinom su na repertoaru bile disko stvari iz 70-ih i 80-ih, inače muzika koja mi se jako sviđa i koja mi nikada neće dosaditi. Mislim da su za to krivi moji roditelji koji su kao mladi par stalno hodali po diskačima s takvom muzikom i, na kraju krajeva, upoznali se na dočeku Nove godine, mislim 1984., uz Boney M.

Imam poster na zidu, još od 8.2.2008., koji sam "ukrala" u pothodniku na Savi vraćajući se izvana. To je zapravo poster koji poziva na Funky situation u Boogaloo, na koji smo prije jedva čekali otići kad god je bila prilika. Ajme, plesala sam tada cijeluuuuu noć bez stajanja, imala sam taj "funk" u sebi. I onda je jednostavno zamro. Danas sam ga opet pustila malo van da se ispleše, a čini mi se da ću morati i češće jer mi baš paše :)

Između ostaloga tu piše: "The one thing that can solve most of our problems is dancing" James Brown

Pa ima u tome istine. Kao da se hormoni sreće oslobode i sve se čini nekako lakšim. 

Kak vi stojite s mjuzom prošlog stoljeća? Ili slušate samo ovo novo? Volite li plesati? Ste više za plesanje u paru ili solo razbacivanje? Ili ste od onih koji kad dođu negdje stoje u kutu i promatraju druge?

Da vas čujem :D

Malo o ovom, malo o onom

Moja inspiracija je na nuli, možda čak i ispod nule. Što je obrnuto proporcionalno s temperaturama ovih dana. Pa ja to ne mogu trpiti, živčanim ko stara baba, mlatim lepezama po sebi, polijevam se vodom, stojim u gaćama pred ventilatorom, čak nosim i svezanu kosu u rep u javnost (jer imam komplekse oko svojih klempavih ušiju). Ništa mi ne pomaže i bum pukla :)

Zato sam danas pobjegla iz Zagreba malo doma k svojima. Ajme divote! Preko dana je vruće, ali u kući je super. U mojoj sobi koja je u polupodrumu je nekih 20-ak stupnjeva, baš kako volim :) Da ne moram u Zagrebu obilaziti arhive radi diplomskog i da mi dečko nije tamo, ne znam baš da bih ljeto provodila u gradu. 

Prošlo je više od tjedan dana da sam se vratila iz Gorskog kotara i malo sam se pribrala i okrenula svakodnevici. Prvo sam cmoljila i žalila se dva-tri dana kako ne želim povratak u realnost, ali me P brzo smirio svojim utješnim riječima :) Ima tu neku sposobnost da me brzo "zaliječi" riječima i postupcima, o čemu god da se radi. 

Ovaj mi post nema neku logiku u slijedu rečenica, ali ne mora uvijek ni imati :P

Cimerice nisam ni vidjela pošteno zadnjih dana jer su bile na Inmusicu. Ja nisam išla :( Žao mi je jedino zbog New Ordera čiji sam veliki fan. Ali s vedrije strane, čula sam ih s prozora stana :) Ma, preživjet ću. Ostali bendovi mi nisu bili po guštu, tako da sam zapravo sretna što sam uštedjela tih 300 kn. Zato sam sinoć provela ugodnu večer u Krivom uz pivicu s frendicom, dragim i njegovim frendom. Temperatura je bila pala, pivica uvijek dobro sjedne, a i dobro društvo :) Voziti bajk u pol 3 ujutro preko pola grada s nekoliko promila je čista uživancija! :)

Spasile smo neki dan cimerica i ja vrapčića koji je zalutao u stubište zgrade. Jadničak je nekako ušao i nije mogao izaći. Cimek ga je uhvatio u ruke, a ja mu oslobodila nožicu od prašine u koju se bio zapetljao i pustile ga u slobodu :) Baš smo bile hepi, osjećala sam se sretno i korisno.

Počela su sniženja, a ja siromašna ko crkveni miš :( Sve se bojim ići i pogledati koju krpicu, a baš bih si željela novu haljinicu i sandale. Tako mi i treba kad sam sve spiskala u Gorskom kotaru :P Šala, nije mi nimalo žao :)

Jučer sam se s P izležavala na Ribnjaku na dekici u potraži za osvježenjem (koje nismo našli osim u kontikiju, obožavam taj sladoled). Onda je pristigla skupina od 10-ak mladih ljudi, od kojih je jedan dečko bio obučen u haljinu i imao je šeširić na glavi, a svi ostali su nosili u rukama sklopljene kišobrane. I onda je počeo show. Taj lik u haljini je kao ubijao te druge i onda ih nosio u grmlje, uzimajući im kišobrane. A P i ja smo samo gledali i govorili WTF. Baš me jako zanima čemu je služio taj performans jer je izgledalo poprilično bizarno :)

I kaj da vam još kažem, niš. Nemam ideja, nemam volje, samo bih životarila negdje u hladu i čekala jesen. I još mi nisu stigle naušnice i prsten od Suzane što sam ih dobila u ljetnom swapu koji je organizirala Lilla Indigo :( Moja kutijica za Suzanu je stigla odmah sutra dan. Nadam se da se neće ponoviti situacija kao s ogrlicom što sam je osvojila na Sarinoj tvornici. Mislim da me poštar ne voli :( Nosi mi samo račune, ali ne i lijepe stvari.