Sretan rođendan, tata!

Danas mi je tata navršio 54 godine i kao i svake godine do sada iznenadili smo ga tortom i poklonom :)

Bio je to cijeli evil plan kako da tata ne skuži što mu se priprema. Mislim, nije glup da ne zna da svake godine izvodimo cijelu "tajnu" predstavu s pripremanjem posebno svečanog ručka i torte. Ali držimo se još uvijek ideje o iznenađenju :)

I tako sam ja jučer popodne došla iz Zagreba s hrpom finih namirnica za tortu, doma se presvukla i otišla kod bake i dede pod izlikom da se teti pokvario laptop i idem vidjeti što s time :P

Bacila se na posao zajedno s tetama, bakom i sestrom pod budnim dedinim okom i sve je išlo super. Dok nije došlo vrijeme za prerezati biskvit na dva dijela kada smo skužili da se nije ispekao u sredini :( No dobro, to ćemo izrezati i napuniti kremom, ionako se neće vidjeti u sredini da fali biskvita :P Kada smo mudro riješili i taj problem, pojavio se novi. Slatko vrhnje se nikako nije dalo izraditi u šlag :( Pa sam zaključila da slatko vrhnje i nije baš za istući u šlag, nego za kuhanje. Bilo je već 9 navečer i nismo mogli ništa učiniti po tom pitanju jer dućan više nije radio. Pa sam se jutros digla rano, otišla skrivećki u dućan po vrhnje za šlag i zbrisala pješice k baki završiti tortu. Doma je bio samo deda pa sam se s njim lijepo podružila, a on je bio moj kušač i ocjenjivač slatkoće kreme :) Sve u svemu, uspjela sam završiti tortu i izgledala je super s obzirom na to kak je krenulo.

Zatim je uslijedila polusatna šetnja do doma zajedno s tortom koja se svako malo pomicala u onoj posudi za prenošenje kolača. Još su me dva seoska psa slijedila, a kako imam mali strah od pasa, imala sam sreće da je torta doma došla cijela :)

Nakon obilnog ručka tata je zadrijemao na kauču, a ja sam mu tortu turnula pod nos i probudila ga mirisom čokolade i lješnjaka. Bio je "iznenađen", a iznenađenje je popratio riječima da on nije ni znao da mu je danas rođendan, hahaha, please :D

Ponjupali smo tortu, popili kavicu, pozvali bake i dede i malo se podružili uz buteljicu vina. I onda sam morala na bus za Zagreb jer sutra radim :( No, nema veze. Bilo mi je drago da sam makar na dan došla doma jer znam da bi tata bio tužan da ga i ove godine nismo "iznenadili" tortom i poklonom.

Evo sada i recepta za tortu. Kombinirala sam više recepata, a svaki dio sam malo promijenila po nekom svom nahođenju, to je jače od mene :)

Biskvit:

6 jaja

140 g šećera

5 žlica linolade nugat

75 ml mlijeka

2 žlice ruma

naribana korica naranče

130 g brašna

1 prašak za pecivo

20 g pudinga od čokolade u prahu

50 g prženih mljevenih badema

prstohvat soli

Podloga:

200 g mljevenih petit keksi

150 g maslaca

200 g čokolade za kuhanje

3 žlice šećera

3 žlice ruma

5 žlica poprženih samljevenih lješnjaka

Krema:

500 g mascarpone sira

500 ml vrhnja za šlag (Halta)

7 žlica linolade nugat

200 g prženih mljevenih lješnjaka

2 žlice šećera u prahu

Prvo ispečemo biskvite.

Odvojimo bjelanjke od žutanjaka. Žutanjke izradimo pjenasto sa šećerom. Dodamo rum i narančinu koricu, linoladu i mlijeko. Pomiješamo posebno suhe sastojke (brašno, prašak za pecivo, puding, bademe i sol). Izradimo čvrsto bjelanjke. U smjesu sa žutanjcima naizmjence dodajemo suhe sastojke i bjelanjke. Na dno kalupa za pečenje stavimo masni papir i ispečemo 3 biskvita od smjese. Nemojte peći sve odjedanput jer je tijesto dosta teško i dogoditi će vam se što i meni, ostat će prijesno u sredini, a krajevi će se isušiti. Ohladimo biskvite.

Zatim radimo podlogu:

Otopimo maslac, čokoladu, šećer i rum i u toplo dodamo kekse i lješnjake. Stavimo na dno kalupa za tortu (onaj koji ima odvojiv obruč) i koji smo prethodno dobro namazali po dnu i po stjenkama maslacem, i stavimo da se dobro stegne.

Za kremu pomiješamo mascarpone, linoladu i šećer. Izradimo čvrsto vrhnje za šlag i dodajemo ga naizmjence s mljevenim lješnjacima dok ne dobijemo kompaktnu smjesu.

Tortu sam slagala ovako:

Na podlogu koja se dobro stegnula namažemo kreme. Zatim stavimo prvi biskvit i poprskamo ga sokom od naranče i rumom, po želji. Krema, biskvir, i slažemo tako dalje. Tortu odozgo i okolo namažemo kremom, ima je dovoljno za to sve. Ukrasimo po želji :)

Ja sam je ovako "dokrajčila":

Uglavnom, nema je više :D

Booooooooook :)

Pozdrav, blogosfera :)

Da, nije me dugo bilo tu. Nisam imala internet u stanu jer smo selili priključak u novi stan, a onda kad je napokon došao, moram opet seliti, tako da sam opet bila zauzeta pregledavanjem oglasnika, zvanjem ljudi, razgledavanjem stanova i suočavanjem s dilemama. Srećom, naletjeli smo na super stan u Trnskom, skroz novouređen tako da sam sad odahnula. Živjet ću samo s bratom, čini se da mi je ovih nekoliko dana do kraja 11. mjeseca zadnje vrijeme koje ću živjeti s nekom cimericom :( Sad će život s bratom, a nakon toga možda s dečkom, a dalje tko će ga znat :P Razlozi selidbe su osobne prirode moje cimerice, pa ih neću sada razlagati cijelom svijetu. Bilo mi je iskreno muka kada mi je rekla da ona seli, jer sam znala da brat i ja ne možemo sami podnijeti teret od 300 eura stanarine i 1000 i nešto kuna režija, pa ćemo se morati i mi seliti. A baš mi je ovaj stan prirastao srcu i osjećam se kao doma. Dobro, neke stvari mi neće faliti, kao što je lift koji me svako jutro budi, tu i tamo koji mravac po kuhinji, pećnica koja čudno miriše i nedokazani kotlić u wc-u :) Ustvari, najviše će mi faliti kvart, jer sam tu više od godinu dana, ali dobro, nije ni Trnsko daleko. I tako to, za 10 dana opet pakiraj Ivana prnje. Srećom pa neću morati ribati i čistiti onaj stan ovako dugo kao što sam ovaj, barem nešto :)

A ovaj čovo na slici ispod, hahaha :D Posjedujem toliko drangulija da onaj tko me bude ovaj put selio će se zgražati nad količinom torbi i vrećica.

Diplomski baš i nisam pisala :( Ne znam kuda ode to vrijeme da ja nikada nemam vremena sjesti za knjigu i raditi nekoliko sati na miru. Nije da spavam svaki dan do podne. Radim dva dana u tjednu. Ali uvijek se nešto ispriječi - moram u dućan, moram spremiti stan, doći će dečko, kuhat ću nam večeru, pogledat ćemo film, otići ćemo do grada, moram i na frendice misliti pa s njima na pivu. Pa onda odem malo doma svojima itd, itd. Budem se propucala :D

No dobro, sada nešto veselo. Idemo dečko i ja u Milano početkom 12. mjeseca :D Već smo kupili kartu za bus do Trsta, moramo još za vlak do Milana, i već smo rezervirali hotel. Trebali smo ići u Pariz, ali nema se kuna za to :( Tako da sam sva nabrijana na taj put. I na uređenje novog stana. 

To je to što se tiče novina u mom životu. Kreativnost mi je blokirana u zadnje vrijeme tako da nisam ništa izradila. Sad šijem bratu neke navlake za auto, hoće unikatne, a i računa na popust kod sestre :) Bit će to dugotrajan posao jer spajam male kvadratiće od trapera u jedan veliki komad, i to ručno šijem. Ali polako, svaki dan po koji komadić. 

Ova kasna jesen mi nije baš nešto, moram priznati. Ona rana mi je prekrasna, dani su još sunčani i topli, mogu u šetnju i bicikl voziti.  Sada sam većinu vremena u stanu i stalno mi se spava. Moram smisliti neku aktivnost da se ne pretvorim u medvjeda koji će spavati zimski san do proljeća :)