subota, 11. svibnja 2013.
Slabić se vratio
Slabić je pokušao biti jak, pa je popušio.
Slabić se pravio važan, pa je povrijedio i sebe i druge.
Mrzim tog slabića u sebi!
Opet sam došla u situaciju s onom osobom o kojoj sam već tipkala. Slabić koji se pravio jak je ušao u situaciju kojoj nije dorastao. Suočio se s jakim karakterom te osobe i, što je još opasnije, s karakterom osobe koja je njemu jako bitna.
Samo što je ta druga osoba jaka na riječima, ali slaba u suosjećanju, razumijevanju i pronalaženju kompromisa. Slabić je protiv nje nitko i ništa, iako u sebi zna da je bolja osoba. Slabić se čak i ispričao iako nije morao. Ali je to učinio iz ljubavi. I to nije shvaćeno tako, već kao mržnja i otežavanje nečijeg života i usporavanje napretka.
Pitam se samo zašto su neki ljudi neskloni praštanju, razumijevanju i dogovaranju? Zašto su isključivi i zašto zbog svog ponosa moraju druge tjerati da se osjećaju loše? Slabić je sada jako loše. Toliko da bi bio u stanju kleknuti na koljena i preklinjati. Jer mu je oduvijek bila bitnija tuđa sreća, osobito ako se radi o bliskim ljudima.
Kako da se slabić izbori za sebe? Kako da ne ispadne čudan i nerazuman u svojim zahtjevima i zašto mu netko ne ugradi moć argumentacije? Zašto zašuti kada treba govoriti i dokazati se? I zašto mu se plače kada ga se natjera da pomisli da je možda pogriješio iako ga drugi uvjeravaju da nije?
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
ko da sam ja pisala ovo :S također se radi o jaaako bliskoj osobi i stvarno više ne znam što napraviti i reći, a da ne pogoršam situaciju :/
OdgovoriIzbrišibaš to, ponestaje ideja, a svaka sljedeća je sve više ponižavajuća
IzbrišiZapitaj se čega te strah u situacijama kad se odlučiš ne boriti za sebe? Napuštanja? Napada? Nije dobro biti u odnosu toliko iskrivljenih odnosa moći. Čini mi se da su ovakve situacije većinom stvar samopouzdanja, često mislimo da nismo dovoljno bitni da se naše mišljenje posluša i da bude dio kompromisa. Ali jesmo, apsolutno smo jednako vrijedni i važni kao i druga osoba i to treba biti temelj svakog odnosa. Inače nema baš kruha od toga, pogotovo kad se i druga osoba navikne na takav omjer snaga...
OdgovoriIzbrišida, mislim da se radi o nejednakoj količini samopouzdanja kod mene i te osobe. ona je odriješita i zna što želi i kako to postići. ja znam što želim, ali se za to ne znam izboriti.
Izbrišimozda ta 'snazna' osoba zna na cemu je. mozda ceka tebe da padnes na koljena jer zna da hoces. mozda je u tome stvar da hoce da se nju moli i zivka. cesto takve osobe budu sokirane kad im se to uskrati. cesto se vrate onda, ali opet treba ju poznavati da bi se znalo kako s njom da ju to ne bi posve odbilo. no ipak ako do toga dodje, bila je tu samo zato sto je mogla ostriti svoj karakter...
OdgovoriIzbrišida se radi o bilo kome drugome, a ne toj osobi, ne bih se uopće trudila. ali ovo je odnos koji ne smije biti narušen jer uključuje puno drugih ljudi i budućnost
IzbrišiNe znam što bih savjetovala pametno, pa <3 <3 <3
OdgovoriIzbrišimislim da je problem što se uopšte u pitanje dovode pozicije moći. kod bliskih ljudi toga ne treba da bude. Slažem se sa svim što je napisala Little miss confused. Čega se bojiš? Šta ćeš to pokvariti? pokvarićeš odnos? pa taj odnos nije takav kakav bi tebi odgovarao da bude-može ili da se unapredi ili da se shvati da je neadekvatan i nezadovoljavajuć...ništa strašno. Strah od odbacivanja? Najvažnije je da ne odbacimo sebe nikada, ni zbog koga. Jedino ćemo tako uspeti da se poštujemo. Užasno je važno obostrano uvažavanje i poštovanje i razumevanje...a vremenom su ljudi sve bezosećajniji, čak i prijatelji. I zato s vremena na vreme moramo da promrdamo već uhodane obrasce koji nas žuljaju i zamenimo ih adekvatnijim. Znam treba snage, ali uglavnom za borbu sa sopstvenim strahovima i nesigurnostima.
OdgovoriIzbrišiDakle, samo ti nama napred!
i da, slabosti nisu sramota, slabosti su deo nas svih!
Izbrišinažalost, osoba je više od prijatelja, ona je obitelj. zbog toga strah od odbacivanja...
Izbrišislažem se s ovim oko slabosti
i taj mi je deo poznat. odbacivanje od strane najbližih iz porodice. A veruj, to su tragovi koje vuče čovek za sobom dugo. Dok ne obradiš i ne preradiš i ne shvatiš da nisi ti loša, da vrediš, da si jaka, da možeš ako moraš sama, da ima ljudi koji te vole i prihvataju, da ne moraš biti nesrećna i ne svoja da bi bila prihvaćena. I pre svega, da i ta druga strana treba da misli da može biti odbačena ili uskraćena za tebe...Znaaaam, suviše bolno i komplikovano :/ Želim ti da ti bude lakše, kako god :* Šaljem podršku u jatima!!!
Izbrišiuf tvojim mislima dajem jedno osobno veliko suosjećanje. moram priznati da pametnog odgovora nemam. možda se radi tvome velikom JA. znaš ono kad kažu da uvijek moraš imati svoje JA. e pa meni se čini da osobe koje ga imaju i stvarno se drže toga običnu pokore i pregaze one koji nemaju baš tako čvrsto i stabilno svoje JA...ne znam,nagađam jer se i ja sama osjećam poražavajućom kad god se idem boriti za sebe i za svoje osjećaje i stavove i mišljenje i tako dalje...uvijek nekako pokleknem, a da ne znam zašto...
OdgovoriIzbrišiznamo zašto, jer nam je stalo i jer volimo. a svoje JA ostavljamo tamo negdje daleko
IzbrišiTako mi je zao sta se tako osjecas, al s takvim ljudima nekad triba ostro. Vjeruj, ako je toj osobi stalo, shvatiti ce di je pogrijesila, pa radilo se o mami, tati ili decku. Ja sam sa sa nekima od svoje obitelji isto nisam znala kako i uvik sam se osjecala lose, dok jednom nisam pokazala zube i sad se volimo i postujemo vise nego prije. Zelim ti da rijesis to na nacin kako najbolje znas, vjeruj mi isplati se. Za bolju buducnost. Jer ako ces cili zivot zivjeti na nacin da ugadja s drugima, nije ni to bas naj naj, jre ces uvik biti nezadovoljna i osjecati se kao slabic s pocetka svoje price.
OdgovoriIzbrišisavjeti su ti na mjestu i znam da su ispravni, ali tako je teško biti oštar prema osobama za koje se bojiš da bi te mogle skroz napustiti ako ne popustiš. radije ću biti slabić nego cijeli život imati grižnju savjesti zbog svoh ponosa. loše, znam, ali tako je to kod mene
Izbrišiha eto, neki ljudi su jaki na riječima ali ne u trenutku kada to treba reći u facu, već kad je u nekoj daljnjoj blizini... npr. ja sva zaglavim u tišini kad dođe do nesporazuma s mojim dečkom, ne mogu izreći niti rečenicu, zašto? nemam pojma, blokada je velika,bojim se da ću zaplakati, a s druge strane znam svašta napisati u sms-u i izraziti se više onako indirektno... jasno je da postoji u glavi blokada, jednim djelom, vjeruj mi -zato što je žao slabiću ispred tvojih očiju reći ono što je trebao (tako je kod mene da da...)
OdgovoriIzbriši