nedjelja, 23. rujna 2012.

Autumn happiness

Stigla mi je jesen :) Kažu, jučer popodne. Napokon je završilo dugo, vruće ljeto...i vrijeme je za odu jeseni.

Sretna sam zbog njenog dolaska. Kao dijete kojem jednom godišnje dođe neki daleki rođak i donese obilje poklona i slatkiša. Meni jesen daruje puno sitnica koje me usrećuju.

Sunčano, a ne vruće. Vjetrovito, a ne hladno. Ono kada poželiš cijeli dan provesti u prirodi, a navečer se zavući u topli krevet i pidžamu dok kroz poluotvoren prozor pirka hladni povjetarac. U prošlu subotu mi je dečku bio rođendan, otišli mi jesmo na cugu u grad, ali smo potajno oboje jedva čekali da dođemo u moj stan i zavučemo se pod toplu deku. Oblio me toliki nalet ugode i sreće da sam zaspala kao malo dijete, u zagrljaju. Ujutro su nas probudile kapi kiše lupajući po prozoru i znali smo da je to nedjelja za izležavanje :)

Volim miris radijatora kada se upale po prvi put. Obožavam kada dođem iz Zagreba, uđem u kuću i osjetim taj miris. Tako mi je domaći i topao i nagovještava zimu. Obožavam i miris svijeća na groblju. Prošle i pretprošle godine s dečkom sam šetala dan poslije Svih svetih po Mirogoju, u predvečerje. Nije bilo ljudi, nije bilo zvukova. Samo mirisi svijeća i lagana toplina koju stvaraju svojom mnogobrojnošću. Taj dan mi je najromantičniji u godini, Valentinovo mu nije ni do koljena :)

Miris pečenih kukuruza i kestena koji prati svaku večernju šetnju gradom.

Topla ruka i zagrljaj onog kojeg volim.

Okus čaja nakon dugo vremena. Okus pite od domaćih jabuka. 

Pogled na nebo bogate plave boje i rasjepkane oblačke dok se vozim bajkom nasipom uz Savu. Kiša je saprala svo sivilo s neba i učinila ga nebom opet. Pogled kroz prozor dok pada kiša i misao da mi nitko na ovom svijetu ništa ne može dok sam na toplom i suhom u svom domu.

Osjećaj kada uđem u stan mokra do kože, otuširam se pod toplom vodom, obučem u nešto toplo i zakukuljim negdje gdje mi je ugodno.

Osjećaj da volim cijeli svijet puno više. I da sam zbog toga spremna na neke nove početke. Jesen je oduvijek za mene bila neki novi početak, iako je zapravo kraj jednog prirodnog ciklusa. Čini se da za mene svaku jesen počinje nova školska godina, ma koliko godina imala :)





četvrtak, 6. rujna 2012.

See you soon

Drage moje blogerice, došlo je krajnje vrijeme da mi laptop posluži za samo jednu svrhu - diplomski.

Dosta je bilo odugovlačenja, kukanja i jadanja, izbjegavanja i govorenja "od sutra ću".

S tim u skladu, mičem se s bloga na neodređeno vrijeme, neću pisati, možda ću nešto pročitati vaše :)

Nadam se da se opet vidimo uskoro :*


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...