srijeda, 27. lipnja 2012.

100 kilometara bajkom kroz Gorski kotar

Evo me, sretno se vratila iz Gorskog kotara s odmora s dečkom :)
Bilo je krasno, divno, predivno, opuštajuće, ljubavno, sretno!
Sada sam u post-putovanje depresiji i nikako se ne mogu ufurati u obaveze...

Krenuli smo u petak, strpali bajkiće u vlak, sebe u kupe i bili uzbuđeni zbog avanture koja nas je čekala.
Ako ste ikada putovali HŽ-om, znate da će u nekoj etapi puta nešto poći po krivu :) Nisam puno putovala vlakom, ali sam proživjela 10-satno stajanje u hodniku na putu do Sarajeva, stajanje u 5 ujutro in the middle of nowhere jer je vlak pokupio kravu na putu iz Splita i naravno - kašnjenja. Ovaj put se pokvarila lokomotiva 15 min prije odredišta, prije Delnica. Nije mi zapravo puno smetalo jer sam gurnula glavu kroz prozor i uživala u svježem zraku :)


Napokon stižemo u Delnice, opskrbljujemo se na benzinskoj i krećemo bajkovima do hotela udaljenog 13 km u mjestu Sunger. Kao potpunom amateru, koji bicikl vozi samo po gradu, ovo je bilo pomalo zaštrašujuće iskustvo, ali sam uspjela :) Na jednom mjestu je pao lanac, ali je P sredio stvar za tren :)

Domaćini su bili jako ljubazni, a njihov pas još ljubazniji. Inače sam cat-person koja ima strah od pasa zbog traume iz djetinjstva, ali ovaj pesek je bio toliko miran da sam ga bez pola muke dragala  Smještaj odličan, romantičan i udoban, da je padala kiša naredna 3 dana ne bismo imali problema s ostajanjem u sobi :)

Za prvi dan smo odlučili da odemo do Fužina, koje su udaljene SAMO 20 kilometara. Možda i je samo, da idete autom, ili da je sve ravno, ovako smo se dobro pomučili da stignemo tamo. Priznajem, malo sam i gurala bajk :D I to nizbrdo, jer je bilo zbilja strmo. P nije imao tih problema, još je i bio nakrcan ruksakom jer kao pravi gentleman nije dopustio da ga nosi njegova draga :)


Nakon velikog spusta koji je uslijedio nakon oznake ulaska u mjesto, stigli smo u divne Fužine, prošetali centrom grada u kojem je bio mini sajam rukotvorina i proizvoda prirodnog porijekla pošto su bili Dani jagoda.


Dragi mi je kupio magnetić, po pola smo kupili džem od jagoda koji ćemo njupati kad dođe k meni i ja sam kupila tati nekakav melem od kestena i smreke za bolna leđa. Nadam se da djeluje :)

Ručali smo ko carevi u nekoj konobi, slika govori više od riječi :P


A poslije ručka odmorili uz obalu jezera Bajer, umjetnog jezera izgrađenog još 50-ih. Puhao je vrlo svjež vjetar, što je meni itekako odgovaralo. Bajkići su također zasluženo došli do daha mazeći se uz drvo :)





Sljedeći dan nije bio nimalo hedonistički koliko ovaj u Fužinama :) Nakon doručka hopsnuli smo na bajkove, uzeli kartu s biciklističkim stazama i odlučili da ćemo probiciklirati onu od 38 kilometara. I da, na pola puta ostaviti bajkove i popeti se na Samarske stijene. Sjećate se fotki Bijelih i Samarskih stijena iz udžbenika geografije? Mene su oduvijek fascinirale, osobito Bijele, ali na njih se može samo alpinističkom opremom. Moje tenisice iz Deichmanna za 130 kn to ne bi mogle :D
Ova crvena staza je bila predodređena za osvajanje :)


Krenuli smo puni entuzijazma i snage :) Prvi dio staze je bio uzbrdo, ali asfaltiran, pa je bio ok. Odjednom se pojavio makadam i gusta šuma. Pošto nam bicikli nisu baš za takve ceste bilo je malo teže voziti. Ja sam kao dijete stalno vozila bajk po makadamu, i to BMX-om koji nije ni brzine imao, pa me to malo vratilo u djetinjstvo. 
Nakon uspona došli smo do Matić poljane, velikog proplanka kojim dominira 26 monolita koji označavaju 26 partizana poginulih tu u mećavi u zimi 1944. godine. Inače, cijeli je kraj pun partizanskih spomenika, bilo to u nekom mjestu ili kao u ovom slučaju u sred ničega.

Znakovi su jasno upozoravali kuda idemo :D


Ali mi smo hrabri i nastavljamo dalje bespućima Gorskog kotara :)


Nakon nekoliko kilometara vožnje kroz gustu šumu i osvrtanja na šuškanja u grmlju ( P je čak vidio i dvije srne, ja nisam jer su pobjegle :( ) stižemo do uspona za Samarske stijene. Vežemo bajkove za mali bor, srećemo 3 simpa starije Slovenke koje nas upućuju kuda ćemo se uspesti i krećemo! Uspon u donjem dijelu i nije tako strašan, a onda počinje sve strmije i strmije, da bismo se na kraju pentrali na velike stijene. Nakon sve skupa 45 minuta dočepali smo se vrha, jeeeeeee :)








Na samom vrhu je super! Pogled puca na sve strane, osjećala sam se kao da sam osvojila Mt. Everest, a ne popela se na skromnih 1302 m :)
Na brzinu smo se potpisali u bilježnicu koja se nalazi u kutijici na vrhu i dobro odmorili u hladovini.



Nakon spusta smo opet na bajkove i nastavili stazom prema Begovom razdolju, najviše naseljenom mjestu u Hrvatskoj. Dva puta smo skrenuli na kratko krivom stazom jer je sve tako loše označeno, ali smo se snašli pomoću karte i intuicije. U Begovo razdolje smo stigli mokri, prljavi, umorni, gladni i žedni, ali nije nam bilo žao. Osobito jer je uslijedio odličan spust od 5 km do Mrkoplja. Zaspali smo ko bubice kad smo se dočepali kreveta :)

Zadnji dan smo proveli u Delnicama, u parku na klupici pričajući i slažući dojmove. I iako smo bili umorni, popeli smo se na brdo iznad Delnica :D Na putu smo naišli na ograđene srnice koje su toliko pitome i navikle na ljude da smo ih hranili iz ruke :)



Četiri dana su prohujala za tren. Umorila sam se pošteno, fizički, ali psihički sam bila nikada zadovoljnija. Svakako planiramo upustiti se u sličan pothvat, meni je na umu bicikliranje Krkom :)

Bajkići <3

ponedjeljak, 18. lipnja 2012.

Ne opet to ljeto

Znam da ljeto još nije niti počelo (kalendarski), ali meni se već ne sviđa kako izgledaju prognoze. Preko 30 stupnjeva sljedećih dana, pa neću moći disati, kamoli efikasno obavljati kaj trebam. Ne volim uopće vrućine.  Kao prvo, znojim se ko malo prase, kao drugo vrti mi se od nedostatka zraka, kao treće ne mogu spavati na miru od vrućine. Ajde barem nemam problema sa suncem, nikada u životu valjda nisam pocrvenila, ali sam zato crna ko mali Cigo :) Pitam se jesu li me zbilja moji našli u nekom kontejneru kako se ponekada znaju našaliti sa mnom i mojim tamnim tenom :) 

Mrzim Zagreb ljeti. Nema žive duše na ulicama, samo tu i tamo koja hrpica stranaca. Studenti su otišli doma i automatski se broj pučanstva prepolovio :) Sve je nešto usporeno, teško, vruće i sparno. Eventualno možeš pobjeći negdje u "prirodu", tipa na Maksimir ili na Bundek ili na Jarun, ali pošto sam ja dijete iz Like, meni te oazice zelenila u Zagrebu i nisu priroda u pravom smislu te riječi. Evo sad sam doma, kod svojih i vani je takooooo ugodno, cvrčci pjevaju svoju pjesmu, zvijezde se vide u punom sjaju, povjetarac pirka i sve je taman. U mojoj sobi u Zagrebu sad bih se vrtila po krevetu i očekivala željno da padne temperatura. Tako je to kad živiš u tzv. limenci. 

Bijeg na more mi nije nikada bio opcija. Em nemam vikendicu neku, em nemam prijatelje koji imaju vikendice, em nemam para da bih platila apartman na duže vrijeme, moje vrijeme provedeno na moru može se svesti na svega tri dana godišnje. I to negdje blizu.


 Zadnje dvije godine sam bila u Crikvenici, mislim da ću i ove s frendicom otići, na koja tri dana. S dečkom neću ići jer ćemo sad u petak u Gorski kotar :) Niti on nije ljubitelj mora i morskih radosti, idemo se odmoriti u prirodu i uživati u zajedničkom vremenu. Rezervirali smo si lijepu sobicu u hotelu blizu Mrkoplja, koji se nalazi u šumi, nekoliko kilometara od naseljenog mjesta. Jedva čekam :D Nadam se samo lijepom vremenu jer ćemo onda potrpati bajkove u vlak i bajkovima otkrivati ljepote Gorskog kotara ta četiri dana. Da se mene pita, ostali bismo tamo cijelo ljeto :)

Ne znam zašto se ne radujem ljetu kao većina ljudi na ovom svijetu. Možda jer mi ljeto ne predstavlja kao drugima vrijeme godišnjeg odmora, sunčanja i kupanja. Meni je ljeto godišnje doba kao i svako drugo. Samo vruće i nepodnošljivo :D More kao more mi je divno i mogla bih ga gledati satima, ali naguravanje po plažama i slana voda u očima nisu moj sport. Kad bih imala svoj privatni otok, možda bih promijenila mišljenje, ovako ću samo sanjariti :) 

I to forsiranje super zgodnog izgleda, preplanule puti, čvrstih ruku, nogu, guza i svega ostaloga da bismo promarširali kraj 100 ljudi na plaži, koje ne poznajemo, bez stida i srama, to mi je isto fascinantno. Onaj s kim ideš na plažu, bio to dečko, frendica, muž, ili netko četvrti, sigurno neće zaboraviti kako si izgledala prije ljeta, jer su te sigurno vidjeli blijedu i sa šlaufom oko bokova. Ako im nije to bitno cijele godine, zašto bi bilo preko ljeta? I zašto bi nama bilo stalo izgedati super privlačno pred ljudima koji nam ništa ne znače?


Ono što mi se sviđa je činjenica da mogu svuda s bajkom. Osobit mi je gušt voziti se po noći, kada je temperatura podnošljiva, nema gužvi i mogu misli pustiti na pašu. I sviđa mi se što možemo se družiti po klupicama, travi i terasama uz pivo. To su te dvije stvari zbog kojih kažem "Ajde, ljeto, nek ti bude!" :)

U kakvom ste vi odnosu s ljetom i ostalim godišnjim dobima?

srijeda, 13. lipnja 2012.

Biciklić i ja imali sudar :(

Eto, desilo se i to. Opala i ja i bicikl i žena neka i njen bicikl i sve. Vozila sam se biciklističkom stazom, išla sam baš od dragog. Usporim na tom dijelu kojeg me uvijek strah jer se od nekog grma ne vidi jel dolazi tko ususret, ali džaba. Samo se odjednom pojavila žena, nekih 50 godina, i pljas! Frontalni sudar. Svaka pada na svoju stranu, ja u grm, ona prema cesti. Prvo sam je opomenula da zašto se ne drži desne strane, a kada sam vidjela da joj krv šiklja iz nosa, toliko sam se prepala da nisam znala što bih. Nudim joj maramice, vodu, krv šiklja i dalje. Meni ogrebana ruka, osjećam i da me koljeno boli. Lokot mi ispao iz košare i pao niz neki zid u šikaru. Nema veze, to ću poslije, sad me brine što sa ženicom. Staju neki dečko i cura na bajkovima, pitaju će zvati hitnu. Meni hitna nije bila ni na kraj pameti koliko sam bila u šoku. Napokon dignemo bicikle sa staze, kažem joj da idem s njom do doktora, da je neću pustiti samu pa da se još negdje skljoka u nesvijest. Govori mi da ne treba, da će biti u redu, da nisam ja ništa kriva, da se takve stvari događaju i da je znala da će joj se jednog dana na tom mjestu nešto dogoditi. Još mi se obraćala sa "dušo", baš neka dobra ženica, rekla mi je da radi u vrtiću. A meni je bilo toliko žao, iako nisam kriva. Mislim da ću jednog dana otići do tog vrtića pitati za nju i kako je. Čini se da je slomila nos :(

Ja evo sad sjedim s vrećicom leda privezanom za koljeno, poprilično me boli :( Još sam morala kasnije čupati lokot iz te šikare, svu me kupina izgrebala. 
Odmah sam čim sam doma došla objavila na Sindikat biciklista di se to desilo i zašto se desilo i nek upute apel nadležnima da se taj grm posječe, jer znam da nisam jedina koja sa strepnjom onuda prolazi. Ali, kako to ide u ovom gradu, neće grm nikuda. 
Još sam se na povratku doma izderala na jednu curu da nek vozi desnom stranom. Ne znam što je to tako teško. Što bi bilo da se auti ne drže svoje strane, pa nitko ne bi ostao živ. Treba i vožnju biciklom shvatiti ozbiljno, osobito u gradu di nema infrastrukture i di su pješaci nabrijani, a vozači još nabrijaniji. 

Sad sam se malo smirila, nadam se samo da me noga neće jako boljeti i da ću se sutra moći opet voziti.


nedjelja, 10. lipnja 2012.

Što ima novoga?

Još uvijek me drži neka kreativna blokada. I ovo vrijeme koje je ni za što. Pa ću trkeljati o stvarima koje su mi se događale ovih dana :)

Ček prvo da provjerim kad sam pisala zadnji post, uh, još u utorak! Brzo tipke pod prste onda :)

Dragi mi je kupio košaricu za bicikl :D Morala sam odglumiti iznenađenje, jer sam znala što smjera. Nisam baš neka glumica, moram priznati :) Dugo već želim košaru jer mi je dosta ruksaka od kojeg se uznojim nakon 3 okreta pedalom, a ostale torbe su poprilično nezgodne, osobito kad u njoj treba nositi U-lock od valjda kile i pol. A i moja iskrivljena kičma (hvala debelim knjigama i ispitima na tome) mi baš i nije zahvalna kad je tako krivim. I sad mi je bicikl kompletan :)


ALI...jučer ujutro krenem u dućan, i onako još nesvjesna novog dana otključavam bajk i skužim da nema sica  :(( Netko ga je drpio preko noći. Taman dobijem košaricu i onda mi maznu sic. Osjećala sam se kao da je meni netko ruku odrezao. Bilo mi ga je tako žao. Inače, imam posebnu vrstu afekcije prema tom biciklu, pričam s njim, pozdravljam ga kad prolazim kraj njega, kad ga ostavim negdje u gradu, potapšam ga povremeno :) Malo ludo, znam, al tak je :P Da imam kućnog ljubimca možda bi prema njegu bila takva, ali kako nemam, bicikl je moj ljubimac :) Uglavnom, sutra imam rutu po gradu u potrazi za novim sicem, nek mi je sa srećom. Čak sam sumnjala na susjede da su ga ukrali jer nekako sumnjamo da im smetaju naša tri bicikla zavezana za ogradu, pa su nas htjeli uplašiti. Da je netko zbilja krao, ukrao bi i nešto s bicikala od cimerica, ili i moju novu košaru. Baba ispod nas mi je najsumnjivija :)



Ovaj vikend sam s frendicama dokazala da još uvijek nismo babe i da smo sposobne za izlazak do 6 ujutro :) Ideju da opet tako izađemo potaknuo je baš moj zadnji blog o glazbi i komentar cimerice da joj fali pjesma za fajrunt u Krivom i ulazak u krcato Sidro. Tako da smo se u petak večer vratile na stare staze slave. Pivice u Krivom, smijeh i zafrkancija, noćni bus do Save, kratak boravak u Brazilu, koji je sad preuređen i ima WC dostojan nekog hotela s 5 zvijezdica, čime je automatski izgubio svoj stari šarm i privlačnost :P Nije bilo ljudi pa smo nahrlile u krcato Sidro i plesale dok nije dobrano svanulo. I moram reći da je bilo zabavno, da nismo stare i da smo još uvijek sposobne izdržati na nogama cijelu noć :D Uslijedio je burek i vožnja prvim dnevnim busom. Kako je super kad se veseliš takvim stvarima :)

Naravno da smo cijelu subotu provele u krevetu :) Doduše, ja sam morala speći kolač frendici koja je tu večer slavila roćkas, bilo je teško koncentrirati se, ali sam uspjela. Još sam joj i ispekla kiflice za goste, mislim da su se sve pojele :) Nisam dugo ostala na roćkasu, nekako nisam imala snage, pa smo dragi i ja doma. Važno da je moj cimek bio do 8 :P



Sutra završava giveaway na Bunch of Girls, požurite ako želite kutijicu s keksima :) Nisam je još napravila jer sam kupila kutijicu koja se sva razmočila kad sam je ofarbala :( Mrzim kad kupim tako nešto i onda mi propadne. Sutra ujutro moram po novu, a ovu ću ostaviti sebi. Znam da se kaže da je svaka reklama, pa i ona loša, dobra, ali ja tako ne mislim. Napravit ću to kako se spada. Još mi nije stigao lančić koji sam dobila  od Sare s bloga Sarina tvornica :( Opet bacam sumnju na susjede, nije ni cimek dobio svoj neki paketić koji je naručila. A baš sam se radovala trešnjicama. 

Nadam se da će sljedeći tjedan biti bolji od ovoga i da mi neće nitko ništa ukrasti :) A sad je vrijeme da se posvetim diplomskom, dok ne počne drugo poluvrijeme tekme Hrv-Irska, malo ću gledati s cimekom. I njen i moj dragi su fanovi nogometa, pa ih baš nećemo viđati dok se igraju tekme, proklet li si nogometu tko te izmislio :) Još uvijek ne vidim u čemu fascinacija i ludilo oko tog nogometa, ali neću ulaziti u to. Tko voli, nek izvoli :)

utorak, 5. lipnja 2012.

Glazba i reminiscencije

Ne znam kako vama, ali meni su neke pjesme pravi madeleine kolačići Marcela Prousta. Bacaju me trenutno u neko drugo vrijeme, na neko drugo mjesto, ponekada bolje, ponekada gore. Izazivaju cijelu paletu osjećaja, od sreće i euforije do tuge i depresije.

Inače sam veliki obožavatelj glazbe i ne mogu bez nje. Prije sam je puno više slušala, dok sam više izlazila i bila nekako bezbrižnija. Baš sam se jučer zapitala što se to dogodilo da u zadnje vrijeme tako rijetko palim winamp i tako rijetko ponesem ipod sa sobom. Ne znam što se to promijenilo u mojoj psihi i zašto mi glazba više ne predstavlja toliko zadovoljstvo kao prije i zašto me uvijek baca u neka druga razdoblja života. Kao da ne postoji theme song za ove godine u kojima sam sada. 

Ali zato postoje pjesme koje me za tren podsjete na nešto što je bilo, na mjesto, osobu ili događaj.
Kao na primjer...

na razuzdane tulume povjesničara u KSFF-u na faksu, gola muška torza plešu na stolu, pivo se prolijeva :)

na plesnjake u Boogaloo i Tvornici, otkačenim 80' partijima di smo plesali dok nismo pali s nogu

na tople festivalske noći provedene s najbližim prijateljima. plakala sam na ovu

na ljetne večeri i solo vožnje biciklom, kada osjetiš da je sva sloboda tvoja i kada ti je vjetar topao u kosi i vijugaš po cesti u ritmu pjesme, kao da si u nekom drugom vremenu...

na ulazak u krcato Sidro, pola 4 ujutro je, gužva je, vruće je, ali ide se i razbacuje se, pleše, priča, smije

na hrpu rasplesanih ljudi u Brazilu i plesanje na sve strane, kada se ne gledaju koraci i pokreti, samo se slijedi osjećaj

na razdoblje od mjesec dana koje je bilo ujedno predivno, a ujedno ostavilo velike tragove na srcu

na rođendane koje sam slavila sa svojom Sanjom, kada smo zvale sve poznate i nepoznate, kada nisu bili bitni novci nego druženje, zezancija i cuganje

na Špancirfest, na dane kada nije bilo bitno što kiša lijeva ko iz kabla, a ti si u starkama i kratkoj majici, jer je bilo bitno dobro se iskakati i zabaviti s frendicama

na dane kad sam dobro podnosila alkohol :)

na dane kada se osjećam toliko punom volje i života i mislim kako mi ništa ne može stati na put

na ljubav, na P

na frendove svirke srijedom i okupljanje ženskog društva uz pivu

na fajrunte u Krivom putu, grljenje random ljudi i zvuk razbijenih čaša

na prvi put

na ultimativnu zajebanciju

na to kako je život zapravo lijep


Ima toga još, ali sam izdvojila neke pjesme koje kod mene pobude najdublje osjećaje kad ih čujem. Ne znam otkad sam ovakav emotivac, mislim, oduvijek sam bila, ali sada me nešto ozbiljno pere. Možda su godine, možda je nostalgija, možda je mutna budućnost. A možda bih trebala biti sretna što sam imala toliko trenutaka koje pamtim.

ponedjeljak, 4. lipnja 2012.

Kreativna blokada, šugavo vrijeme i giveaway :)

Ovo vrijeme mi stvarno već ide na živce. Red sunca, red kiše, pa opet red sunca. Red kiše obično dođe kad sam na biciklu negdje u sred grada :/ U petak sam dva puta pokisla i sad su mi dvoje tenisice na pranju, osuđena sam na stare podrapane starke :) Plus što sam nekako bezvoljna, valjda zbog tog variranja tlaka zraka, što ja znam što je u pitanju... Nemam nikakve nove ideje na pameti, ne da mi se stvarati što je čudno, a što je još gore neeeee daaaaa miiiiii seeeee pisati diplomski. Jednostavno se ne mogu prisliti. Sjednem za knjigu i čitam i nakon 5 stranica misli mi odlutaju i koncentracija padne ispod zadovoljavajućeg nivoa. Osobito kada naiđem na rečenicu kao ovu: "Dok se u prvoj koncepciji sinteza umjetnosti i revolucije pretvara u institucionalizirani objektni etnitet, ovdje se ona ukazuje kao apstraktni totalitet, čije se parcijalne transcendencije uvijek vraćaju u ishodišni sklad: usprkos svojoj kontroverznosti konkretnog kretanja totalitet je uvijek tu, to znači da je čovjek spašen, on nije totalizacija, već totalitet, bla bla bla". Zanima me otkud ljudima ideje da pišu takve rečenice koje netko s pet godina studiranja na Filozofskom fakultetu ne može razumijeti. Blah...

No, dosta kukanja :) Evo danas je izašla reklamica za Cooksice na Bunch Of Girls, a organiziran je i mali giveaway, pa brzo hitajte komentirati i ostaviti svoj mail, možda i vi osvojite Cooksicu :) Cure se na tom blogu bave pronalaženjem raznih kreativaca i pisanjem članaka o rukotvorinama, receptima, modi i glazbi, pa preporučam da škicnete ;) 

A ja ću napraviti sad reklamicu za cimeričin blog - Girlygirliness :) Ona je stara/nova blogerica, imala je blog na Blog.hr, ali se odlučila prebaciti na Blogger jer su ovdje naravno svi kul blogeri :P Na njenom blogu možete naći postove o lakovima za nokte, modi i sličnim girly stvarima :)

I još jedna reklamica za blog Volim boje, di je u tijeku mali giveaway jako lijepih salvetica za decoupage, pa žurno i tamo bacite oko :)

Do sljedećeg puta, nadam se kreativnijeg, puse i pozdravi :)
I jedna divnaaaaaa pjesma, iako tugaljiva...nekako mi paše uz raspoloženje danas...





Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...