Ne opet to ljeto

Znam da ljeto još nije niti počelo (kalendarski), ali meni se već ne sviđa kako izgledaju prognoze. Preko 30 stupnjeva sljedećih dana, pa neću moći disati, kamoli efikasno obavljati kaj trebam. Ne volim uopće vrućine.  Kao prvo, znojim se ko malo prase, kao drugo vrti mi se od nedostatka zraka, kao treće ne mogu spavati na miru od vrućine. Ajde barem nemam problema sa suncem, nikada u životu valjda nisam pocrvenila, ali sam zato crna ko mali Cigo :) Pitam se jesu li me zbilja moji našli u nekom kontejneru kako se ponekada znaju našaliti sa mnom i mojim tamnim tenom :) 

Mrzim Zagreb ljeti. Nema žive duše na ulicama, samo tu i tamo koja hrpica stranaca. Studenti su otišli doma i automatski se broj pučanstva prepolovio :) Sve je nešto usporeno, teško, vruće i sparno. Eventualno možeš pobjeći negdje u "prirodu", tipa na Maksimir ili na Bundek ili na Jarun, ali pošto sam ja dijete iz Like, meni te oazice zelenila u Zagrebu i nisu priroda u pravom smislu te riječi. Evo sad sam doma, kod svojih i vani je takooooo ugodno, cvrčci pjevaju svoju pjesmu, zvijezde se vide u punom sjaju, povjetarac pirka i sve je taman. U mojoj sobi u Zagrebu sad bih se vrtila po krevetu i očekivala željno da padne temperatura. Tako je to kad živiš u tzv. limenci. 

Bijeg na more mi nije nikada bio opcija. Em nemam vikendicu neku, em nemam prijatelje koji imaju vikendice, em nemam para da bih platila apartman na duže vrijeme, moje vrijeme provedeno na moru može se svesti na svega tri dana godišnje. I to negdje blizu.

 Zadnje dvije godine sam bila u Crikvenici, mislim da ću i ove s frendicom otići, na koja tri dana. S dečkom neću ići jer ćemo sad u petak u Gorski kotar :) Niti on nije ljubitelj mora i morskih radosti, idemo se odmoriti u prirodu i uživati u zajedničkom vremenu. Rezervirali smo si lijepu sobicu u hotelu blizu Mrkoplja, koji se nalazi u šumi, nekoliko kilometara od naseljenog mjesta. Jedva čekam :D Nadam se samo lijepom vremenu jer ćemo onda potrpati bajkove u vlak i bajkovima otkrivati ljepote Gorskog kotara ta četiri dana. Da se mene pita, ostali bismo tamo cijelo ljeto :)

Ne znam zašto se ne radujem ljetu kao većina ljudi na ovom svijetu. Možda jer mi ljeto ne predstavlja kao drugima vrijeme godišnjeg odmora, sunčanja i kupanja. Meni je ljeto godišnje doba kao i svako drugo. Samo vruće i nepodnošljivo :D More kao more mi je divno i mogla bih ga gledati satima, ali naguravanje po plažama i slana voda u očima nisu moj sport. Kad bih imala svoj privatni otok, možda bih promijenila mišljenje, ovako ću samo sanjariti :) 

I to forsiranje super zgodnog izgleda, preplanule puti, čvrstih ruku, nogu, guza i svega ostaloga da bismo promarširali kraj 100 ljudi na plaži, koje ne poznajemo, bez stida i srama, to mi je isto fascinantno. Onaj s kim ideš na plažu, bio to dečko, frendica, muž, ili netko četvrti, sigurno neće zaboraviti kako si izgledala prije ljeta, jer su te sigurno vidjeli blijedu i sa šlaufom oko bokova. Ako im nije to bitno cijele godine, zašto bi bilo preko ljeta? I zašto bi nama bilo stalo izgedati super privlačno pred ljudima koji nam ništa ne znače?

Ono što mi se sviđa je činjenica da mogu svuda s bajkom. Osobit mi je gušt voziti se po noći, kada je temperatura podnošljiva, nema gužvi i mogu misli pustiti na pašu. I sviđa mi se što možemo se družiti po klupicama, travi i terasama uz pivo. To su te dvije stvari zbog kojih kažem "Ajde, ljeto, nek ti bude!" :)

U kakvom ste vi odnosu s ljetom i ostalim godišnjim dobima?