Nema me dugo u blogosferi. Žao mi je zbog toga, ali nekako nisam imala volje za tipkanjem ičega.
U zadnje vrijeme stvari nikako da krenu na bolje. Toliko o tome da je 13 moj sretan broj, jer ova 2013. i nije baš nešto. Toliko mi se problema nakupilo i čim se jedan riješi, naiđe drugi. Vrlo frustrirajuće i opasno za psihu.
Ljeto nam je došlo, kao bezbrižno doba godine, ali mu se ne radujem previše. Smrtni slučaj u obitelji, pogoršanje situacije s osobom o kojoj sam pisala dva puta već na blogu, problemi sa stanom, manjak novca, pogoršanje zdravlja zbog nerviranja...sve to učini vrlo lako da čovjek izgubi volju za stvarima koje voli, a među njima je i pisanje bloga.
Danas sam razmišljala da ne vrijedi gubiti živce, da ne vrijedi kukati jer se sve kad-tad riješi. Vrijeme prolazi, s njime i loši osjećaji, loša sjećanja. S druge strane ima i dobrih stvari u kojima treba uživati, pa čemu onda nastaviti plakati?
Napravit ću ovo ljeto ipak dobrim. Završit ću taj faking diplomski i usrećiti time tatu i mamu. Smaknut ću s uma nesuglasice s osobom s kojom ih imam, jer sam ja svoje učinila. Baka je ostala u lijepom sjećanju, neka me to tješi. A što se tiče para...nije sve ni u njima. Skucat će se već za more nekako, ne želim propustiti ta 4 dana s curama. I što je najbitnije, moj P me voli i u svemu razumije i podržava.
Bit će sve ok :)