subota, 7. prosinca 2013.

8 komada odjeće


 koje nikada nećete vidjeti na meni. 

Dva su razloga: ili meni uopće ne pristaju ili mi se nikako ne sviđaju. Ili oboje :)

1. BALONER

Nisam nikada kupila niti nosila baloner, ali sam isprobala mamin i jednostavno se ne vidim u njemu. Ne odgovara mi krojem, jednostavno ne stoji mom obliku tijela. Uz to, obično je od nekog "krutog" materijala i ometa me u kretanju.

2. TRAPER KOŠULJA

Traume iz djetinjstva :) Sjećam se svoje osnovnoškolske kombinacije - trapez traperice, traper košulja i traper jakna. Ah te 90e :)

3. CAPRI HLAČE

Jer imam preizražene listove na nogama.

4. MAJICE S 3/4 RUKAVIMA

Majica treba biti kratka, za toplo vrijeme, ili duga za hladnije vrijeme. Nije mi jasno ovo između. I užasno me smeta što uvijek postoji masa lijepih majica po određenim dućanima i onda se razočaram kad vidim te nedorečene rukave.

5. TIGAR/ZEBRA/ZMIJA UZORAK

Ovo spada u kategoriju meni osobno ružnih odjevnih komada :)

6. CIPELE NA ŠPIC

One mi spadaju u kategoriju osobno ružne obuće :) Plus me asociraju na aždaju od profe iz njemačkog u gimnaziji.

7. SAMTENE HLAČE

Traume iz srednje škole. Imala sam neke odvratne smeđe/bež  samterice. Nakon 7 sati sjedanja u školi izgledala sam ko da su mi tri broja veće :)

8. DOLČEVITA

Nisam smrzlić tip, brzo se ugrijem u kretanju, postane mi vruće. Ako me nešto oko vrata grije, a pri tome i stišće, postanem vrlo nervozna. 

Naravno, ukusi se razlikuju i zato....



A vi, što vi nikada ne biste kupile i nosile?



četvrtak, 21. studenoga 2013.

Blogerska dugovanja

Prije nego nastavim s blogom u revijalnom tonu, želim prvo srediti zaostatke :)

Moj omiljeni bend, Arcade fire, objavio je novi album nedavno, pa evo jedna stvar da slušate dok čitate:




Prvo ću vam se pohvaliti da sam poslala mentoru tri poglavlja diplomskog na čitanje. Doduše, već preko mjesec dana čekam njegov odgovor, tako da i nemam neki osjećaj da sam previše napredovala. 

Od sredine 7. mjeseca više ne živim s bratom, opet imam cimericu. Taj prijelaz nije bio ugodan, ali kako je vrijeme odmaklo, tako sam neke stvari prihvatila takvima kakve jesu. Istina da nisam skroz sretna zbog toga, ali čemu, čemu se mučiti?

Krajem 6. mjeseca sam bila s dragim u Grazu, ne u šopingu, već na malom izletu. "Dugovao" mi ga je još od rođendana, jerbo je to bio jedan od poklona. Bilo nam je baš krasno, vrijeme je bilo lijepo, Graz je divan, miran i čist gradić, a mi smo bili super volje.


Sljedeći road trip bilo je ljetovanje s curama :) Cimeričina mama nam je dala auto, Girly girl je vozila. Išle smo na Rab, u malo mjesto Barbat. Dobile smo cijelu jednu kućicu na korištenje :) Ta četiri dana su prošla u kupanju, sunčanju, hranjenju, ispijanju pive i koktela, druženju, a zalomio se i jedan izlazak u grad Rab.


Prošlu nedjelju smo cimerica i ja napokon otišle bajkovima do Samobora :) Pričamo o tome cijelo ljeto i onda se odlučimo za sredinu 11. mjeseca, kada je temperatura zraka samo 10 stupnjeva, a sunca ni za lijek :)
Vožnjica traje oko 2 sata, uz jedno stajanje. Zbilja je lako doći do tamo, nema niti nekih uzbrdica, niti puno prometa. Ako ste za malo avanture, evo i upute: vozite se slavonskom/zagrebačkom/ljubljanskom avenijom do King Crossa, skrenete u Škorpikovu do Podususeda, kod auto kuće Štasni skrenete lijevo, vozite se preko Podsusedskog mosta. Dalje je sve objašnjeno na OVOJ karti.
Nisam fotkala ništa putem jer sam imala skoro cijelo vrijeme rukavica, a nije mi se niti dalo stajati i slikati maglu i oblake. U Samoboru smo se našle na kavi i kremšnitama s jednom frendicom, malo se ugrijale i natrag doma. Sve u svemu, bolja nedjelja nego ona uz tv i net.

Prije mjesec dana P i ja smo proslavili tri godine veze :) Bio je predivan dan i otišli smo na izlet na Sljeme. Ujutro smo se ustali rano, napravila sam orehnjaču (moram pohvaliti P da je krckao sve orahe :)), spakirali smo još i sendviče, ukrcali se u auto i završili na livadi kod planinarskog doma Hunjka. Pogled je pucao na Zagorje, na livadi nije bilo nikoga, samo nas dvoje :)



Moja nova opsesija i ljubav su mačke :) Imam doma četiri komada, jednu odraslu i tri mačića. Bila su četiri, ali je jednog ljetos pogazio auto :( S razlogom mu je seka dala nadimak Bjegunac. Sad imaju već 4 mjeseca, buckasti su jer stalno nešto papaju, ma preslatki su! Samo što se ne daju slikati. Osim Tigrića, on si je sav faca :)



Pečem puno kolača u zadnje vrijeme, nekako mi to dođe kao terapija. Neki dan sam radila baklavu, pa gibanicu, pa pitu s jabukama, pa sa sirom, pa kolač s mrkvom. Sve to u roku od mjesec dana. Dokazne materijale nemam, osim fotke baklave koju je Tamara uspjela pofotkati kad mi je jedan dan svratila na kavu.


Što se tiče nekih rukotvorina, tu se nemam čime pohvaliti. Nemam vremena, inspiracije niti volje. A bome ni novaca. Sad ću za vikend slagati adventski vijenac, možda mi se vrati želja da opet nešto kemijam. Uhvatila me zato nova vrsta zanimacije. Počela sam uživati u kupnji, presađivanju i brizi za kućno bilje. Neki dan sam si nabavila predivnu ciklamu i sad se molim bogu da mi ne uvene, jer ruku na srce, nisam od onih kojima sve uspijeva. Posadila sam si metvicu, pa su mi niknule tri sjemenke. A onda su i ta ti izdanka izdahnula :(

Eto, to vam je u kratko to. Radujem se nadolazećem prazničnom vremenu, ali se ne radujem onome poslije njega. Zašto? To nekom drugom prilikom. Sada vas samo molim da držite fige!





utorak, 12. studenoga 2013.

Povratak otpisane

Drage moje blogerice, 

        nadam se da sam vam falila, ako jesam, ispričavam se 100 puta što me nema ovdje jakoooo dugo.

       Vidim da sam 19.7. objavila zadnji post, dakle prošla su više od tri mjeseca kako sam zapustila ovaj svoj mali dio virtualnog života. Već sam odkukala svoje, pa neću opet. Neću se ni opravdavati iz razloga što sam ovaj blog pokrenula upravo da se izvučem iz lošeg razdoblja u životu, a sada sam ga nezahvalno ostavila da trune.

       Čitala sam vas sve dosta redovito, zanimalo me što se kod vas događa, di ste putovale, što ste vidjele, što ste kuhale, što ste fotografirale. Pokušat ću se opet vratiti u blogersku rutinu, da iste stvari i vi možete kod mene čitati i gledati.

        Za danas toliko, uskoro očekujte i konkretne postove, imam već neke zamisli :)

        :*
      


petak, 19. srpnja 2013.

13 used to be my lucky number

Nema me dugo u blogosferi. Žao mi je zbog toga, ali nekako nisam imala volje za tipkanjem ičega.

U zadnje vrijeme stvari nikako da krenu na bolje. Toliko o tome da je 13 moj sretan broj, jer ova 2013. i nije baš nešto. Toliko mi se problema nakupilo i čim se jedan riješi, naiđe drugi. Vrlo frustrirajuće i opasno za psihu.

Ljeto nam je došlo, kao bezbrižno doba godine, ali mu se ne radujem previše. Smrtni slučaj u obitelji, pogoršanje situacije s osobom o kojoj sam pisala dva puta već na blogu, problemi sa stanom, manjak novca, pogoršanje zdravlja zbog nerviranja...sve to učini vrlo lako da čovjek izgubi volju za stvarima koje voli, a među njima je i pisanje bloga.

Danas sam razmišljala da ne vrijedi gubiti živce, da ne vrijedi kukati jer se sve kad-tad riješi. Vrijeme prolazi, s njime i loši osjećaji, loša sjećanja. S druge strane ima i dobrih stvari u kojima treba uživati, pa čemu onda nastaviti plakati?

Napravit ću ovo ljeto ipak dobrim. Završit ću taj faking diplomski i usrećiti time tatu i mamu. Smaknut ću s uma nesuglasice s osobom s kojom ih imam, jer sam ja svoje učinila. Baka je ostala u lijepom sjećanju, neka me to tješi. A što se tiče para...nije sve ni u njima. Skucat će se već za more nekako, ne želim propustiti ta 4 dana s curama. I što je najbitnije, moj P me voli i u svemu razumije i podržava. 

Bit će sve ok :)

nedjelja, 7. srpnja 2013.

Za Mandu

Inače nisam osoba koja će neke preintimne stvari dijeliti sa širom javnosti. I iako sam sve što mi je na duši podijelila s obitelji, dečkom i frendicama, mislim da Mande zaslužuje jedan javni epitaf, zbog svoje dobrote i ljubavi prema svima koje je poznavala.

Mande je bila moja baka, do prekjučer. Otišla nam je jako brzo i nenadano u svojoj 79. godini.

Još prije točno dva tjedna sam bila doma, kada smo slavili sekinu krizmu. Mande je bila sa svima nama, vesela kao i uvijek, družila se i razgovarala. Tada sam je vidjela zadnji put. Kada mi je mahala sa svog prilaznog puta ispod svoje trešnje dok sam odlazila na bus, izvikujući dobre želje.

Uvijek je bila puna riječi hvale za svoju djecu i unučad. Uvijek je krišom dala koju kunu nama koji se školujemo po Zagrebu "jer nama treba, njoj staroj što će novci". Nasmijana i vedra cijelo vrijeme, nikada ni sa kim u svađi ili problemu. 

Teško nam je svima, ali ona je na svoj trenutak bila spremna. Često je znala pričati kako je već stara i kako je čeka njen dan odlaska, ali nikada to nije rekla sa strahom ili suzama u očima. Govorila je kako želi otići brzo, bez muke i patnje zbog duge bolesti, govorila je kako nikome ne želi biti na teret. Uz to, znam da bi joj srce puklo kada bi morala ležati u krevetu svaki dan, cijeli dan, dok je čekaju njeni praščići, koke i mačka, njen krumpir i kukuruz, njena motika i sepet.

Zato smo u svoj svojoj tuzi ipak sretni što se baki ispunila želja.

Iza sebe je ostavila svog dedu, čovjeka kojeg zna od dana svog rođenja, koji je živio u kući do njene do dana njihovog vjenčanja. S kojim je prošla sve nedaće i radosti života. S kojim je imala 4 djece, 13 unučadi i 5 praunučadi.

I svi su jučer bili uz nju, od nje se oprostili. Deda je bio dostojanstven u svojoj tuzi, deda ima svoju životnu filozofiju koja ga drži čvrstog i optimističnog iako duboko u sebi osjeća veliku prazninu sada kada je ostao bez svoje životne družice.

Uspjela nas je jučer sve okupiti, svu obitelj užu i širu, rasutu po cijeloj Hrvatskoj i šire. Svatko je imao samo riječi hvale za nju. 

Ja joj zahvaljujem što me odgajala zajedno s mojim roditeljima, što mi je pomagala, što me savjetovala i što me voljela. 

Samo žalim što nisam više vremena provodila s njome i što nas ovaj život tjera na 100 strana, od kojih onda ne vidimo onu najbitniju. Žao mi je što nisam češće s njom sjela pod njenu trešnju.

srijeda, 3. srpnja 2013.

Put it all in the bowl


Ovom ovdje siromašku se danas jelo nešto slatko, a jednostavno nema para da izmišlja nešto famozno i skupo. Pa je zavirio u kuhinju, pobrao što ima i sklepao kakve takve...

KAKAO KOCKE S BANANAMA I GROŽĐICAMA

4 jaja
6 žlica šećera
1 zgnječena banana
10 dag margarina
1 dcl mlijeka
3 žlice brašna
3 žlice kakaa
1 prašak za pecivo
grožđice po želji

Umutiti žutanjke sa šećerom. Dodati rastopljeni margarin, bananu...zatim brašno, kakao i PP, mlijeko i na kraju grožđice. U to umiješati izrađeni snijeg od bjelanjaka. Ispeći dok ne bude pečeno :) Posuti šećerom u prahu, iako bi čokolade puno bolje pasala :)

Moram priznati da je ispalo baš fino! Biskvit je mekan i sočan i pufast. I odlično paše uz Krležu :)





četvrtak, 20. lipnja 2013.

DM ženska utrka

Ići ili ne ići? Bilo je pitanje taj dan, tj. u subotu, jer smo i frendica i ja bile umorne i nikakve. K tome je bilo i vruće, iako, s obzirom na danas, rekla bih da je bio baš ugodan dan. 

Procedura je bila sljedeća. U DM-u je trebalo zamijeniti 20 bodova s active beauty kartice za majicu za utrku. 

Majica je napravljena od najneprozračnijeg materijala koji postoji, tako da je to bila još jedna otegotna okolnost uz ionako visoku temperaturu zraka.

Do Bundeka smo bajkovima, zavezale ih na sigurnom i upustile se u more žena u zelenim majicama. Uzele narukvice/akreditacije i bocu vode i krenule u obilazak štandića s besplatnim stvarčicama :D Žene ko žene, gurale su se i čekale u redovima da ugrabe koji tester. One nadobudne su se na suncu razgibavale prije utrke (mi nismo :P)






Utrka je počela u 18 sati. Zamislite preko 1000 žena naguranih u start širok 5 metara :D Prvih 50 metara smo cupkale skoro na mjestu i smijuljile se, dok se one bolje nisu probile naprijed, a one lošije i one kojima nije bilo do utrkivanja zaostale. Frendica i ja smo se držale zlatne sredine i moram priznati da smo više trčale nego hodale :D Ona je u pola utrke našla nečiji mobitel na zemlji, pa nas je to malo usporilo, ali smo nadoknadile trčanjem prečacem :P Nismo bile jedine. Zapravo uopće nije bilo bitno drže li se svi pravila i slijede propisanu liniju, većina žena je došla protrčati to zabave radi i iskustva radi. I radi besplatnih stvarčica :P




Utrku smo završile za nekih 15 min, trčao se veliki krug oko velikog i malog jezera. Ja sam odmah potražila hlad i jedva čekala da skinem sintetiku sa sebe. Zatim smo svoje narukvice zamijenile za nagradu :) Bome bilo je svašta u toj torbi! Evo i što:




Bio je tu još i Radoxov gel za tuširanje, ali miriše dosta na muški, pa smo to poklonile dečkima :)

Nakon utrke su bili koncerti Ivane Kindl i Nine, ali nismo ostale. Naši su nas muškarci čekali :D

Zanimljivo je nešto tak napraviti s vremena na vrijeme i biti dio nečega. Koliko god da smo se nećkale i tužile se kak je vruće i kako smo umorne, bile smo hepi na kraju :)

četvrtak, 13. lipnja 2013.

"Može 15?" NE!

Evo maloprije bila u Dioni u kvartu. Samoposluga koja je super opskrbljena i praktički mi je pred nosom, pa sam hoću-neću prisiljena na nju kad mi nešto treba na brzinu.

Dođem po sitnice za sendvič za sutra. Kod pulta za rezanje narezaka, za divno čudo, nema nikoga. Pita me teta što želim, ja kažem 10 deka gaude. Nareže, stavi na vagu i pita: "Jel previše 15 deka?" Ja odgovorim da malo ipak je, na što je ona zakolutala očima i izbacila 2-3 šnitice. 

Da se razumijemo, nije meni do 2-3 šnitice sira više, niti do te dvije kune više. Ali dajte molim vas tete za raznoraznim pultovima, nemojte nas praviti budalama. Nemojte se nevino smješkati i pitati jel može malo više, na što bismo se mi trebali isto tako nasmiješiti i reći da nema problema. Nemam zapravo pojma kako sam uspjela iz sebe istisnuti riječi da ipak ne bih 15 deka. Valjda mi je prekipjelo :)

Zato apeliram na razne Gavriloviće, Todoriće i ine, da omoguće svojim prodavačicama tečaj točnog vaganja narezaka.

Jeste se vi kad usprotivili zbog 5 deka više? :D

utorak, 4. lipnja 2013.

Crtice iz svakodnevice IV



Za početak jedna fotografija/razglednica koju sam "uhvatila" doma na putu za bus. Jesam li već rekla da volim makove? :)



Doma je sve tako divno zeleno! Sve jednostavno pršti od snage prirode. Jedini detalj koji nedostaje je sunce :( Zna li netko gdje se skrilo?

Vrijeme doma sam provela većinom u druženju sa sekom. Za 20 dana ima krizmu i razmišljala sam se što da joj poklonim, a da nije neka glupost. Pa sam odlučila da napravim potpuni make over naše zajedničke sobe, jer je sada, blago rečeno, katastrofa. Bit će to dug i intenzivan posao, ali baš sam se nekako ufurala u razmišljanja što i kako ću napraviti. Već znam koja će boja dominirati, kako ću razmjestiti namještaj, koje detalje ću pribaviti, a tu je i nekoliko DIY projekata. Tako da smo obje uzbuđene :D Do sada smo napravile reviziju stvari koje posjedujemo i riješile se dosta toga, spakirale robe za karitas i pripremile namještaj za bojanje. Većinu vremena smo kontale što sa starim knjigama i bilježnicama. Znate da posjedujem neke udžbenike iz svog 5-6 razreda??? Sad dodajte tome sve ostale razrede, gimnaziju, bratove knjige, knjige drugog brata i sekine. Plus moje i bratove skripte s faksa. Nepregledna gomila :) Mislim da ću si zadržati samo neke gimnazijske udžbenike.
Čuvate li vi sve to?




Ovo je samo dio :D Zbirka iz fizike <3 Omiljeni predmet!

A ovo je bio moj omiljeni komad školske opreme, vidi se po stanju koliko sam voljela zemljopis :)




Moram u nedjelju na Hrelić po neke stvari :)

U Zagrebu se dani svode na bivanje doma, pokušaje rada na diplomskom, pive s curama u kvartovskom bircu ili Krivom putu, druženja s dečkom, odlaske u arhiv. 

Prije dva tjedna smo P i ja sjeli na bajkove i krenuli u upoznavanje kvarta di je on odrastao, pa se kasnije odselio - Ravnice. Kako super kvart! Obiteljske kućice, uske tihe ulice, puno parkova i djece.

Ljubav :D




On se jednostavno mora glupirati :P

Jeste li znali da su u Lidlu korneti sladoleda 3 i pol kune??? Taj dan smo pojeli svatko po dva :D

Da vam pokažem jedan svoj davni DIY projekt :)



Ovaj ruksak imam od prve godine faksa, znači dobrih 7 i nešto godina (jao). Najkov je i super je kvalitetan, ali mi se više nije sviđao ogromni NIKE natpis. Ne mogu pronaći na netu kak je to izgledalo, eto koliko je star :) 
Uglavnom, malo prugica sa stare majice za podlogu, malo tkanine sa stare pidžame za cvijet i nekoliko šarenih dugmića. 


Naručila sam si s ebaya prije samo 20 dana 4 ogrlice. Sve skupa 25 kuna :) Za divno čudo, sve su već stigle! I jako sam zadovoljna! Jedino što me smeta je činjenica da na fotkama na ebayu izgledaju puno duže nego što jesu :/

Evo, sve moje ebay ogrlice na okupu! Fotić i mašnicu imam već neko vrijeme.



Predstavljam vam i gel za tuširanje koji miriše najbolje od svih gelova čiji je miris prošao kroz moje nosnice!
U DM-u ga možete kupiti 25 posto jeftinije uz onu knjižicu za 50 bodova.




Nabavila sam si i novi čaj. Inače sam veliki ljubitelj kupovanja raznih čajeva, na kraju se ispostavi da popijem 2-3 šalice i onda stoji :/ Ali potrudi ću se da ovaj pijem svaki dan, kako je zapravo i propisano. Radi se o ovome:



Dakle, žene, sklone upalama, infekcijama, bakterijama (znate di :D), za po okolinu pogubnim PMS-ovima, ili ne daj Bože nekim gorim problemima ženske prirode. probajte s ovim. Sad ne znam koliko je djelotvoran, ali koliko sam čitala po netu i forumima, žene za njega daju ruku u vatru. Može se kupiti u Kauflandu na Ravnicama, na Kvatriću ili Dolcu. Košta 65 kuna, ali ga ima jakoooo puno.

I još nešto za žene :) Dana 15.6. u 18h se na Bundeku održava ženska utrka pod pokroviteljstvom DM-a. Trebate samo otići u DM, zamijeniti 20 bodova za majicu i pojaviti se na Bundeku. Otrčati, dobiti poklončić od DM-a, a kasnije je kao neko druženje i koncert Nine Badrić. Ići ću s frendicom :D Iskustva radi.



I to je to, nemam vam se više ni sa čime pohvaliti :D



četvrtak, 30. svibnja 2013.

Projekt "Rudi" i osvojena nagrada :)

Danas sam provela dan kod dečka, napokon smo našli vremena za uređenje njegove sobe, barem dijela.

Odlučio je na jedan cijeli zid staviti crtež biciklista.

Crtež je pronašao u katalogu izložbe Kabineta grafike HAZU-a - "Umjetnost i sport", autora Bojana Stranića. Stranić je slikar, grafički dizajner, ilustrator i sportaš, koji je cijeli svoj umjetnički opus posvetio temama iz sporta, te je autor brojnih plakata vezanih uz sportska događanja.




Prvo smo htjeli na zid prenijeti ove bicikliste s naslovne stranice kataloga, ali smo pomislili da je to ipak prevelik zalogaj za nas amatere :)

Pa se P odlučio na jedan crtež:

STRANIĆEV "BICIKLIST"

Oboružali smo se letvicama, velikim šestarom, olovkama, gumicama, vaser-vagom i krenuli na posao. Prvo smo odredili uvećanje, zatim sve mjere preračunali. Olovkom i šestarom ucrtali lagano sve na zid, a zatim po olovci prošli tamno sivom bojom kistom. 
Zapravo smo bili brzo gotovi, za 2, 2 i pol sata Rudi je bio na zidu :D
P mu je dao ime, reko je da mu baš nekako paše :)


RUDI
Mislim da smo ga baš dobro pogodili :) Što velite, koji je bolji? :P
Kada se ostatak sobe sredi, vidjet ćete Rudija u kontekstu.


A kada sam doma došla i otvorila bloger, imala sam što i vidjeti! Igrala sam na blogu T and T kitchen and atelier nagradnu igru za Electroluxov blender. 
I tako čitam ja rezultate i vidim da je random.org odabrao baš mene! Jao koja sreća! Pa ja nisam nikada osvojila nešto vrijedno. A da volim kuhinjske aparate i pomagala, to neću niti spominjati :D
Nagrada mi je tako lijepo zaokružila ovaj super dan! Na kišu više ni ne mislim :)
Hvala Tadeji!






Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...