subota, 28. travnja 2012.

Nešto kao shabby

Oduvijek mi se sviđao romantični, vintage izgled, pastelne boje, cvjetni detalji, točkice, prugice i tako dalje. Pa sam odlučila da bih si baš mogla napraviti jednu kutijicu u tom stilu, makar probati, pa kako ispadne da ispadne :) Malo sam proguglala, malo projutjubirala, kupila potrebne namirnice i krenula u izradu!

Vjerujem da svi manje više znaju kako postići shabby izgled, ali tko ne zna, ovako sam to radila:
Prvo vam treba jedna drvena kutijica koji malo pošmirglate šmirgl papirom ako ima nekih neravnina na sebi. Zatim sam je cijelu prebojala tamno smeđom bojom, posušila, pa prefarbala cijelu opet u boju bambusa, svijetlo zelenu. Nisam koristila parafin, tj. svijeću za premazivanje između ta dva sloja, jer je nisam imala. Al rekoh, može i bez toga :P Kad se i zelena boja posušila, uzela sam šmrigl papir opet u ruke, i njime skinula slojeve zelene boje po rubovima kutijice, tako da je smeđa došla do izražaja. Za kraj sam lijepilom za decoupage nanijela motiv sa salvete na poklopac i kad se sve posušilo prelakirala. I to je to! E da, još sam prije svega prefarbala prvo unutrašnjost kutijice u bijelu boju. Nju sam također prelakirala na kraju. Pazite samo da se lak dobro osuši prije zatvaranja kutijice da vam se ne bi desilo što i meni nestrpljivoj :D Naime, malo sam imala poslije poteškoća s otvaranjem :P

A rezultat je sljedeći....taaaaaaa raaaaaaaam :D



Nevezano uz shabby, još sam nešto napravila taj dan, čisto slučajno. Bila sam u ofertissimi (valjda se tak piše :P) i naišla na debele stalkene svijećnjake za po 7 kuna i rekoh, zašto ne, mogla bih ih malo preurediti i ponekad si priuštiti romantičnu atmosferu :)

Prefarbala sam ih akrilnom bojom, kistom od svinjske dlake, koji je malo grublji i plosnat, tako da sam dobila lijepu teksturu boje na stalku. Ljepilom za decoupage zatim nanesla motiv sa salvete i kad se sve dobro posušilo prelakirala. Vrlo brzo, vrlo jednostavno i jeftino, a lijepo :) Još kad se upali svijećica, lijepo se vide tragovi kista po staklu, kroz koje probija svijetlo.


Kutijice za keksiće su gotove :) Sad samo čekam Tamaru da donese keksiće i fotić, pa ćete vidjeti što smo si mi to zamislile :)


ponedjeljak, 23. travnja 2012.

Priča odozgo



Pričalo mi nebo, da ga sunce rano budi,
pitalo me nebo: "Zar i vas, mali ljudi?"




Kazalo mi sunce, da ga oblak smeta:
"Zašto mi to radi, ljepotu mi ometa!"




Javi tad se oblak bijeli:
"Nebo plavo me veseli!
Sunce mi daje najljepše boje,
ja sam sretan sa njih dvoje!"



The end :)

Otkad nisam napisala pjesmicu, sad me pukla neka želja i neka rima :) Ova je baš u nekom osnovnoškolskom điru, ali ipak mi nekako riječi pašu uz ove fotke koje sam uhvatila na prošlom putu od doma do Zagreba, kroz prozor busa. 

I očito, ja sam taj hepi oblak iz pjesmice :)

nedjelja, 22. travnja 2012.

U gostima

Prošle nedjelje sam bila u gostima :) Kako to dugo nisam rekla, valjda još otkad sam bila klinka....Išla sam s dragim u posjetu njegovima baki i dedi, da ih upoznam jer su pitali za mene barem 100 puta :)
Već sam zaboravila kako je lijep i ugodan taj ritual odlaska u goste. Obično kad se s nekim hoću podružiti odemo u neki kafić na kavu ili pivu, rijetko kada netko dođe k meni ili ja k njemu, pa da se gostimo uz hranu i piće. Još ako je u pitanju nedjelja...nekako me to vraća u djetinjstvo i na nedjeljne posjete rodbini s mamom i tatom.

Dakle, prošle nedjelje sam se propisno spremila i sredila, spekla kolač (pitu od sira, naći ćete i recept ako spustite malo ovu stranicu ;), sjela na tramvaj i pravac Šalata. Upoznavanje na vratima, izmjena imena, pružanje poklona i sjedanje za stol. Riječ po riječ, atmosfera sve opuštenija, kolač po kolač, riječi sve više. Simpatični stariji ljudi sa svojim pričama i pogledima nade u mlađe generacije, puni riječi hvale i ponosa. Deda je prepričavao svoje stare ratne priče grickajući moju pitu od sira, a baka ga korila da ne smije toliko slatkog, istovremeno nutkajući mene suhim kolačićima :) Na odlasku mi je napunila punu posudu tih istih kolačića, tako da sam se doma vratila s više kolača nego što sam ih donijela u goste. Topli pozdravi na kraju i poziv da ih posjetimo ponovno u njihovoj svakidašnjoj kolotečini. Svakako ću ih rado opet posjetiti i tako se još jednom prisjetiti kako je lijepo otići u goste u kišno nedjeljno popodne...

Nakon posjete dragi i ja smo napravili krug busom po nekom nepoznatom kvartu i vratili se na Kvatrić. Bilo je fora voziti se bezrazložno po kiši u skoro praznom busu, grickati bakine kolačiće i krišom se puskati :)

Volim takve dane :)

Aha! Evo i receptića za pitu od sira. Nažalost, nisam uspjela pofotkati jer sam se bila jako žurila taj dan. Zabavilo mene i dragog smišljanje putovanja za početak ljeta, ali o tome pssssssssssst do neke druge prilike :)

Evo što nam treba za pitu:

Za tijesto:
15 vrhom punih žlica brašna
5 žlica šećera
250 g margarina
2 jaja
1 žlica vrhnja
1 prašak za pecivo

Za kremu:
500 g svježeg sira
ostatak od vrhnja (vrhnje u čašici od 2 dcl)
5 jaja
3 žlice šećera

Umijesimo tijesto od navedenih sastojaka, ako je premokro, dodamo još brašna po potrebi. Podijelimo ga na dva dijela. Razvaljamo prvi u veličinu lima za pečenje, koji smo prethodno namazali maslacem i pobrašnili. Prenesemo ga valjkom za tijesto u lim i nabockamo vilicom. Zatim smućkamo kremu od navedenih sastojaka i prelijemo preko tijesta. Razvaljamo drugi dio tijesta i prenesemo nježno na kremu. Opet dobro nabockamo i stavimo peći na 180 stupnjeva nekih....joj nikad ne znam vrijeme točno :D Dok ne bude lijepo svjetlosmeđe po vrhu :D

Pita je jako fina topla, ali i dobro ohlađena :) Super je još i zato jer nema puno šećera, pa je prikladna za starije generacije koje izbjegavaju jako slatko i vole ovakve polusuhe, jednostavne kolače :)

nedjelja, 8. travnja 2012.

Sretan travanj!

Dok tipkam ovaj novi post, ispred mene se nalazi ogroman tanjur s kolačima. Zapravo lažem, ispred mene se nalazi tanjur. Kolači su negdje odmaglili :P Čudan neki Uskrs. Hladno je i bez sunca, mislim da se uskršnji zeko sakrio negdje na Havaje i ispija koktele od mrkve. Imam dojam da je Božić, tak je neka atmosfera u zraku.

Htjela sam s vama podijeliti neke receptiće po kojima sam radila kolače za ovaj blagdan. Napravila sam ih SAMO šest, što je za ovu obitelj malo. Za Božić sam ispekla trinaest vrsta, što nas svrstava u sladokusnije obitelji na ovom planetu. 
Kod nas se najviše obožavaju kremšnite, stranica u kuharici di se nalazi recept je sva već izlizana i zaljepljena od namirnica. Da, da, inače sam jako pedantna, al dok kuham ili pečem kolače, nije lijep prizor :D Recept se nalazi na Coolinariki, pa škicnite tamo ako vas zanima :) 


Napravila sam još jedan jakoooo čokoladni, jedan malo manje čokoladni i jedan karamelasti :). 
Pa još princes-krafnice i jedne kombinirane cupcakese s kavom i čokoladom:)
Da, volim čokoladu.



U utorak sam bila s frendicom, vlasnicom Bite my cake u slastičarnici u Tkalči, u Cookie Factory :) Popile smo kavicu, ona pojela brownie sa sladoledom, a ja keks sa čokoladom. Pofotkala je interijer koji je u zanimljivoj  crno-bijelo-žutoj kombinaciji s originalnim crtežima i napisima na zidovima. Kasnije smo se prošetale po Dolcu, po Opatovini i ispred katedrale i malo fotkale ispred gigantskih pisanica :)



Ovaj se tjedan odigrao još jedan bitan događaj, a to je moj 26. roćkas. Cimekići su me iznenadili s lijepim cvjetićem u teglici i svjećicom s brojem 0 :) Čini se da im se ipak malo previše čini da sam još uvijek jako mlada :P Bilo je baš simpatično, a i pjesmicu su mi otpjevale :) Joško mi je napuhao balon :D



Roćkas sam proslavila u intimnom okruženju dragog, najboljeg frenda, najboljih frendica i njihovih "gorih polovica". Spekla sam im kolač, napravila tople sendviče, malo se pocugalo, igrala se pantomima i pogodi tko sam, tako da je sve u svemu bilo ugodno i toplo :) Feštu za šire pučanstvo sam odradila prije dva tjedna s frendicom, po peti put već. Kako znamo skoro iste ljude, slavimo stalno roćkas skupa. Za te goste sam pekla kiflice, i to skroz nabrzaka, u haljini :) Napravila sam obično tijesto za kiflice, napravila punjenje od sira, vrhnja, kobase, jaja, malo paprike i luka i bilo je mljac! A kako je jedan od gostiju bio i prvi hrvatski Masterchef, koji ih je pohvalio i pojeo punu zdjelu, brijem da sam neloša kuharica :D Tu je večer ipak cuga bila u prvom planu, tak da na kiflice nitko drugi nije previše ni gledao, samo su ih jeli :P

Dan ranije sam dobila i poklon od dragog :D Ono o čem sam već pisala, kupio mi je materijale za jedan projektić. Mislim da ću sada reći o čemu se radi, jer će sve to skupa sljedeći tjedan zaživjeti, ako sve bude išlo po planu. Radi se o mojoj ideji da zajedno s frendicom koju vjerojatno znate pod imenom Bite my cake, pokrenem izradu unikatnih kutijica s keksima. Ona bi pekla keksiće, a ja izrađivala kutijice. Njoj se ideja jako svidjela, pa smo ozbiljno krenule u taj posao. Dakle, nabavila sam kartonske kutije, akrilne boje, kistove, lakove, ljepila, vrpce, mašne, tkanine, salvete....svašta nešto što će postati lijepa kutija za fine keksiće :) 
Uspjela sam nabaviti skoro sve u dva dućana, u Chemacu u Vukovarskoj i u Lumosu u Petrinjskoj. Išao je i dragi sa mnom i bio je jako simpatičan sa svojim prijedlozima dizajna :) Bila sam jako hepi dok sam sve to kupovala i mislila sam se kako sam se napokon odlučila na neki konkretan poslić koji će me uveseljavati, a ako bude sreće donijeti i koju kunu. Poslije šopinga smo biciklima do Zrinjevca, di mi je dragi montirao nova svjetla za bicikl, što je također bilo slatko i simpatično :)


E da, na putu za grad taj dan, vozeći se preko nasipa, nisam mogla odoljeti da ne zabilježim ovaj prizor. Zmajevi visoko nad Savom, hrpa njih, šteta što ih više nije stalo u kadar...
Life is beautiful :)))









ponedjeljak, 2. travnja 2012.

Putujuća priča

Evo me u busu, pravac Zagreb :-) Sunčano je, proljetni dan. Bus je skoro prazan. Gledajući kroz prozor vidim kako se izmjenjuju sunčeve zrake i još uvijek gole grane drveća u ritmu koji određuje vozačeva noga na gasu. U ušima mi svira vesela pjesmica Edwarda Sharpeaa. Prolaze sela, ista sela već 11. godinu za redom, al' osjećaj je isti :-)

Zapravo ne znam koji je to točno osjećaj, ali je nekako dobar :-) Neka čudna mješavina sreće, jer idem u grad koji mi puno znači i gdje me čekaju dragi ljudi, i oduševljenosti ljepotom prirode. Kad se svemu tome doda neka dobra glazba, osjećaj je potpun. Toliko pun da ti dođe da zaplačeš od sreće :-) A za kraj...kad nestane ove danje čarolije i padne noć, pojavi se na kraju autoceste Zagreb u svom skromnom blještavilu gradskih svjetala, cijeli stane u taj jedan prizor kroz prozor autobusa.

Isti se osjećaj javi kad idem iz Zagreba doma, kad se nakon zavoja i brda pomoli otvoreno nebo s Plješivicom u daljini, a autobus počne kliziti širokom cestom.

I iako već jako dugo i često putujem, svaki put osjetim isto. Pitam se što se to krije u činu putovanja da izaziva takve čudno-dobre osjećaje? :-)

Published with Blogger-droid v2.0.4

nedjelja, 1. travnja 2012.

Kak ono veli Bowie....ČČČČejnđes :)

Čitate horoskop? Ja ga ne čitam nikada, ali vjerujem da znak i podznak imaju neke veze s našim ličnostima. Zašto ja sad o tome pišem? Jer mi ovan - moj znak, i djevica - moj podznak, opet nisu dali mira. Ovan me natjerao da opet promijenim ime bloga i dio izgleda, ne pitajte zašto, takav je, nikad ne miruje i uvijek hoće promjene :) A djevica je kriva što sam utrošila skoro četiri sata na te sve promjene jer je u mojoj glavi sve moralo izgledali super. Jel super, ili ne, to ostavljam vama na procjenu, meni se sviđa :)

Uglavnom, ne smijem više ništa mijenjati tak rigorizno, jer me uskoro nitko neće moći pronaći :P Ostajem pod ovim imenom i ako mi slučajno padne na pamet mijenjati ga, molim intervenciju :) Neću previše analizirati zašto ovo ime - Lolila, jer bit piše ispod naslova. Previše je osoba u meni, svaka nešto želi reći i učiniti, svaka ima neke interese i moram im svima dozvoliti da dođu do riječi. Šala mala, nisam podvojena ličnost, samo me zanima dosta toga u ovom lijepom životu punom ljubavi i nasmijanih ljudi oko mene :) 

Pošto je već pola dva ujutro, a ja pod temperaturom, nemam snage više tipkati...Sutra bih trebala u Zagreb, ako ozdravim, naravno. Drž'te fige, jer mi fale cimeke i dragi :)

Za kraj, neka vam Bowie otpjeva jednu od svojih najboljih :) Puseki!


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...