Ići ili ne ići? Bilo je pitanje taj dan, tj. u subotu, jer smo i frendica i ja bile umorne i nikakve. K tome je bilo i vruće, iako, s obzirom na danas, rekla bih da je bio baš ugodan dan.
Procedura je bila sljedeća. U DM-u je trebalo zamijeniti 20 bodova s active beauty kartice za majicu za utrku.
Majica je napravljena od najneprozračnijeg materijala koji postoji, tako da je to bila još jedna otegotna okolnost uz ionako visoku temperaturu zraka.
Do Bundeka smo bajkovima, zavezale ih na sigurnom i upustile se u more žena u zelenim majicama. Uzele narukvice/akreditacije i bocu vode i krenule u obilazak štandića s besplatnim stvarčicama :D Žene ko žene, gurale su se i čekale u redovima da ugrabe koji tester. One nadobudne su se na suncu razgibavale prije utrke (mi nismo :P)
Utrka je počela u 18 sati. Zamislite preko 1000 žena naguranih u start širok 5 metara :D Prvih 50 metara smo cupkale skoro na mjestu i smijuljile se, dok se one bolje nisu probile naprijed, a one lošije i one kojima nije bilo do utrkivanja zaostale. Frendica i ja smo se držale zlatne sredine i moram priznati da smo više trčale nego hodale :D Ona je u pola utrke našla nečiji mobitel na zemlji, pa nas je to malo usporilo, ali smo nadoknadile trčanjem prečacem :P Nismo bile jedine. Zapravo uopće nije bilo bitno drže li se svi pravila i slijede propisanu liniju, većina žena je došla protrčati to zabave radi i iskustva radi. I radi besplatnih stvarčica :P
Utrku smo završile za nekih 15 min, trčao se veliki krug oko velikog i malog jezera. Ja sam odmah potražila hlad i jedva čekala da skinem sintetiku sa sebe. Zatim smo svoje narukvice zamijenile za nagradu :) Bome bilo je svašta u toj torbi! Evo i što:
Bio je tu još i Radoxov gel za tuširanje, ali miriše dosta na muški, pa smo to poklonile dečkima :)
Nakon utrke su bili koncerti Ivane Kindl i Nine, ali nismo ostale. Naši su nas muškarci čekali :D
Zanimljivo je nešto tak napraviti s vremena na vrijeme i biti dio nečega. Koliko god da smo se nećkale i tužile se kak je vruće i kako smo umorne, bile smo hepi na kraju :)
Za početak jedna fotografija/razglednica koju sam "uhvatila" doma na putu za bus. Jesam li već rekla da volim makove? :)
Doma je sve tako divno zeleno! Sve jednostavno pršti od snage prirode. Jedini detalj koji nedostaje je sunce :( Zna li netko gdje se skrilo?
Vrijeme doma sam provela većinom u druženju sa sekom. Za 20 dana ima krizmu i razmišljala sam se što da joj poklonim, a da nije neka glupost. Pa sam odlučila da napravim potpuni make over naše zajedničke sobe, jer je sada, blago rečeno, katastrofa. Bit će to dug i intenzivan posao, ali baš sam se nekako ufurala u razmišljanja što i kako ću napraviti. Već znam koja će boja dominirati, kako ću razmjestiti namještaj, koje detalje ću pribaviti, a tu je i nekoliko DIY projekata. Tako da smo obje uzbuđene :D Do sada smo napravile reviziju stvari koje posjedujemo i riješile se dosta toga, spakirale robe za karitas i pripremile namještaj za bojanje. Većinu vremena smo kontale što sa starim knjigama i bilježnicama. Znate da posjedujem neke udžbenike iz svog 5-6 razreda??? Sad dodajte tome sve ostale razrede, gimnaziju, bratove knjige, knjige drugog brata i sekine. Plus moje i bratove skripte s faksa. Nepregledna gomila :) Mislim da ću si zadržati samo neke gimnazijske udžbenike.
Čuvate li vi sve to?
Ovo je samo dio :D Zbirka iz fizike <3 Omiljeni predmet!
A ovo je bio moj omiljeni komad školske opreme, vidi se po stanju koliko sam voljela zemljopis :)
Moram u nedjelju na Hrelić po neke stvari :)
U Zagrebu se dani svode na bivanje doma, pokušaje rada na diplomskom, pive s curama u kvartovskom bircu ili Krivom putu, druženja s dečkom, odlaske u arhiv.
Prije dva tjedna smo P i ja sjeli na bajkove i krenuli u upoznavanje kvarta di je on odrastao, pa se kasnije odselio - Ravnice. Kako super kvart! Obiteljske kućice, uske tihe ulice, puno parkova i djece.
Ljubav :D
On se jednostavno mora glupirati :P
Jeste li znali da su u Lidlu korneti sladoleda 3 i pol kune??? Taj dan smo pojeli svatko po dva :D
Da vam pokažem jedan svoj davni DIY projekt :)
Ovaj ruksak imam od prve godine faksa, znači dobrih 7 i nešto godina (jao). Najkov je i super je kvalitetan, ali mi se više nije sviđao ogromni NIKE natpis. Ne mogu pronaći na netu kak je to izgledalo, eto koliko je star :)
Uglavnom, malo prugica sa stare majice za podlogu, malo tkanine sa stare pidžame za cvijet i nekoliko šarenih dugmića.
Naručila sam si s ebaya prije samo 20 dana 4 ogrlice. Sve skupa 25 kuna :) Za divno čudo, sve su već stigle! I jako sam zadovoljna! Jedino što me smeta je činjenica da na fotkama na ebayu izgledaju puno duže nego što jesu :/
Evo, sve moje ebay ogrlice na okupu! Fotić i mašnicu imam već neko vrijeme.
Predstavljam vam i gel za tuširanje koji miriše najbolje od svih gelova čiji je miris prošao kroz moje nosnice!
U DM-u ga možete kupiti 25 posto jeftinije uz onu knjižicu za 50 bodova.
Nabavila sam si i novi čaj. Inače sam veliki ljubitelj kupovanja raznih čajeva, na kraju se ispostavi da popijem 2-3 šalice i onda stoji :/ Ali potrudi ću se da ovaj pijem svaki dan, kako je zapravo i propisano. Radi se o ovome:
Dakle, žene, sklone upalama, infekcijama, bakterijama (znate di :D), za po okolinu pogubnim PMS-ovima, ili ne daj Bože nekim gorim problemima ženske prirode. probajte s ovim. Sad ne znam koliko je djelotvoran, ali koliko sam čitala po netu i forumima, žene za njega daju ruku u vatru. Može se kupiti u Kauflandu na Ravnicama, na Kvatriću ili Dolcu. Košta 65 kuna, ali ga ima jakoooo puno.
I još nešto za žene :) Dana 15.6. u 18h se na Bundeku održava ženska utrka pod pokroviteljstvom DM-a. Trebate samo otići u DM, zamijeniti 20 bodova za majicu i pojaviti se na Bundeku. Otrčati, dobiti poklončić od DM-a, a kasnije je kao neko druženje i koncert Nine Badrić. Ići ću s frendicom :D Iskustva radi.
I to je to, nemam vam se više ni sa čime pohvaliti :D
Stiže treće po redu izvješće o mom svakodnevnom životu. Hm, moglo bi se nazvati i tjednom u slikama :)
One dane pred prvi maj sam bila doma malo kod svojih. Družila se s obitelji, prošetala do bake sa sekom, pekla kolač i tako dalje. Evo da vam pokažem svoje malo selo, odnosno svoju malu ulicu :)
Baka mi je ubrala veliki buket jorgovana i božura. Jao kako je lijepo mirisao!
Uspjela sam uhvatiti fotićem/mobitelom i dedinog starog mačka. Mislim da ima nekih 20 godina. Mačak samotnjak :)
E da, bila sam i na Bazaaru kod MSU-a. Sad se ne sjećam kad je točno bio :) P je imao svoj štand tamo, pa sam mu kao prava cura donijela sladoled i pravila mu društvo. Ja kao ja nisam se sjetila fotkati ranije, pa sam uslikala ovo kad su se već počeli pakirati.
Pravi antikviteti. Ako se nekad nađete na Bazaaru ili na Britancu nedjeljom, potražite ga :)
Iza njegovog štanda odjeću je prodavala ova gospođa na slici. Ovaj crveni šos mi je odmah upao u oko (nažalost, tu se ne vidi njegova ljepota). Pitala sam je koliko košta, a ono...300 kn :/ Objasnila mi je da je cijena tolika jer je to njen ručni unikatni rad, da je ona umjetnica i koreografkinja i da ne daje svoju odjeću u bescijenje. Bilo mi je krivo što si ga ne mogu priuštiti, skroz sam se zaljubila u šos!
1. maj sam provela s curama na Jarunu. Ponesle smo si dekice, grickalice i karte, pričale i igrale. Bilo je to baš kvalitetno druženje :) P je bio u Zagorju kod frenda na vikendici, pa smo ove godine preskočili naš prvomajski piknik.
Cure na okupu :) Fotka nazvana "10 sekundi". To su nam skoro već tradicionalne fotke i uvijek ispadnu super! A najbolje je što smo svi na njoj dok fotić odbrojava svoje vrijeme prije nego okine.
Što nismo krasne? :D
S Girly girl i još jednom frendicom sam jučer napokon posjetila Hrelić. Nećkale smo se jel bi išle ili ne, vrijeme nije bilo obećavajuće...Htjele smo bajkovima, zato smo i se i nećkale :) Ipak smo se odlučile otići pjehaka i dobro da jesmo.
Evo njih dvije kako kopaju po hrpi robe iz koje smo nešto i kupile :) Prvo smo samo sramežljivo gledale te hrpice, a onda navalile ko prave profi hrelićanke :)
Ja sam si našla i kupila majčicu i košuljicu, svaki komad samo 5 kuna!
Kako sam prošli tjedan dosta radila, dosta sam i potrošila. Pitam se zašto ne znam štedjeti? :/
Pa sam orobila i DM, naravno.
Kupila sam toniranu kremu, ukoliko se odlučim uskoro na kratke hlače i suknje da si imam s čime prekriti ožiljke za koje sam si sama kriva :/
Zatim novi puder od Deborah. Inače košta 97 kn, ali mi je dobri DM poslao kupon s popustom od 25 posto na proizvod po izboru za roćkas :D
I Garnier dezić. Garnier ima naj deziće! Nema alkohola, nema parabena, mirišu odlično, a što je najbitnije - zbilja su učinkoviti protiv znojenja. Prije njega sam si kupila Nivein u spreju i nakon samo 2-3 sata bi smrdila ko da nisam niš stavila.
A kad sam kod DM-a već...imaju sad super pogodnost! Za 100 active beauty bodova (ak skupljate te bodove na onu ljubičastu karticu) možete dobiti dvije karte za predstave u Kerempuhu! Kako imam skoro 300 bodova, odmah sam danas zamijenila za predstavu Svećenikova djeca.
Posudila sam si i novu knjigu, na preporuku Little miss confused :) Skroz sam nešto nabrijana na čitanje i jedva čekam prionuti na posao!
Što se tiče diplomskog, napokon nemam osjećaj panike i osjećaj da ovo što sam do sada napravila i našla ništa ne vrijedi.
Evo, vidite kolika je to pozamašna količina materijala! I imam sistem sad! Kupila sam flomastere, dodijelila svakom poglavlju boju i sad ću prolaziti kroz svoje bilješke i podcrtavati s određenom bojom određene rečenice, ovisno u koje poglavlje spadaju. Nadam se da će mi sistem funkcionirati :)
Na ploču sam si napravila popis poglavlja, tako da se lakše snalazim. Ako netko zna nešto o nečemu dolje napisanom, nek se javi! :D
Ovo gore su moji cvjetići :) Lijevo je lanjski poklon od cimerica koji se trudim održavati na životu, ali nekako ne ide :( Danas sam si kupila ovaj u sredini jer je divne boje, a ovaj desni imam ČAK nekoliko mjeseci i još je živ! Inače meni svaki cvijet umre :( Ne znam zašto...
Bez zločestih komentara da cvijeće treba zalijevati! :P
Novi izgled bloga! Znam da su fotke u zaglavlju prikladnije za ljeto, ali nisam si mogla pomoći :)
Želju da se svuda ide pješice i upija svijet oko sebe. Pa makar šetnja trajala satima :) Jedna fotka s mosta preko Save onog dana kad je snijeg počeo gubiti bitku sa suncem.
Vožnje biciklom! U nedjelju sam se s frendicom vozikala po Jarunu, a pao je i prvi ovogodišnji sladoled :)
Zanemarite moju škiljastu facu, oči mi nisu navikle na toliko sunca :P
Preuređenje sobe i generalku. Ok, to radim svako malo, al sad sam imala dobar razlog :D
Znam da sam obećala virtualnu šetnju svojim životnim prostorom, pa će o tome biti jedan poseban post.
Širom otvorene prozore, mirise susjedovih ručkova, glasove ljudi ispred zgrade i cvrkute ptica.
Zelenilo (već sam zaboravila kako izgleda trava i lišće)
Klupice, cvijeće, ptice, tenisice, vestice, sunčane naočale, terase, izlete, šareniju odjeću i tako dalje i tako dalje.
Stigla mi je jesen :) Kažu, jučer popodne. Napokon je završilo dugo, vruće ljeto...i vrijeme je za odu jeseni.
Sretna sam zbog njenog dolaska. Kao dijete kojem jednom godišnje dođe neki daleki rođak i donese obilje poklona i slatkiša. Meni jesen daruje puno sitnica koje me usrećuju.
Sunčano, a ne vruće. Vjetrovito, a ne hladno. Ono kada poželiš cijeli dan provesti u prirodi, a navečer se zavući u topli krevet i pidžamu dok kroz poluotvoren prozor pirka hladni povjetarac. U prošlu subotu mi je dečku bio rođendan, otišli mi jesmo na cugu u grad, ali smo potajno oboje jedva čekali da dođemo u moj stan i zavučemo se pod toplu deku. Oblio me toliki nalet ugode i sreće da sam zaspala kao malo dijete, u zagrljaju. Ujutro su nas probudile kapi kiše lupajući po prozoru i znali smo da je to nedjelja za izležavanje :)
Volim miris radijatora kada se upale po prvi put. Obožavam kada dođem iz Zagreba, uđem u kuću i osjetim taj miris. Tako mi je domaći i topao i nagovještava zimu. Obožavam i miris svijeća na groblju. Prošle i pretprošle godine s dečkom sam šetala dan poslije Svih svetih po Mirogoju, u predvečerje. Nije bilo ljudi, nije bilo zvukova. Samo mirisi svijeća i lagana toplina koju stvaraju svojom mnogobrojnošću. Taj dan mi je najromantičniji u godini, Valentinovo mu nije ni do koljena :)
Miris pečenih kukuruza i kestena koji prati svaku večernju šetnju gradom.
Topla ruka i zagrljaj onog kojeg volim.
Okus čaja nakon dugo vremena. Okus pite od domaćih jabuka.
Pogled na nebo bogate plave boje i rasjepkane oblačke dok se vozim bajkom nasipom uz Savu. Kiša je saprala svo sivilo s neba i učinila ga nebom opet. Pogled kroz prozor dok pada kiša i misao da mi nitko na ovom svijetu ništa ne može dok sam na toplom i suhom u svom domu.
Osjećaj kada uđem u stan mokra do kože, otuširam se pod toplom vodom, obučem u nešto toplo i zakukuljim negdje gdje mi je ugodno.
Osjećaj da volim cijeli svijet puno više. I da sam zbog toga spremna na neke nove početke. Jesen je oduvijek za mene bila neki novi početak, iako je zapravo kraj jednog prirodnog ciklusa. Čini se da za mene svaku jesen počinje nova školska godina, ma koliko godina imala :)
Ne, meni jadranska sol nije donijela bol kao Ivanki u ovoj pjesmi, već puno opuštanja, odmora i ljubavi :)
Iako smo dečko i ja u 6. mjesecu zaključili da nam je Gorski kotar bio ovogodišnji odmor i da na more nećemo ići, ipak smo se predomislili jer je on imao relativno dug godišnji i imali smo besplatan smještaj u Jelsi na Hvaru. Pa zašto ne? :) Znate ono moje kukanje oko toga kako ne volim ljeto? Promijeni mi se mišljenje kada dođem na more jer tamo nema strke, užarenog asfalta, gužvovitog glavnog grada i živčanih ljudi. Ima ugodnog hlada, svježeg mora, šetnji, sladoleda, čitanja...
Krenuli smo u nedjelju prošlu u rano jutro, busom do Splita. Zaključila sam da nisam više tako mlada i da me od višesatne vožnje busom bole leđa :/ No, nekako sam i to preživjela. U Splitu smo malo prošetali po staroj jezgri u kojoj se nismo previše zadržavali jer smo je i dečko i ja vidjeli nekoliko puta, a kao povjesničaru mi je dosta takvih stvari :) Uz to je bilo sve krcato turistima i prevruće. Da Dioklecijan vidi što se danas zbiva u njegovoj divnoj palači na moru, okrenuo bi se u grobu.
Napokon smo se u 4 popodne ukrcali na prekrcani katamaran i uslijedila su skoro 2 sata vožnjice pod najjačom klimom. Super mi je to bilo s obzirom na moju nedavnu upalu grla te sam se strepeći vozila u dugim rukavima dok je vani bilo negdje 38 stupnjeva. No, svi su strahovi nestali čim smo nogom stupili na hvarsko tlo :) Jelsa je jako pitomo mjesto iako poprilično veliko. Živo je, ali nije krcato ljudima.
Smjestili smo se u apartman koji se nalazi unutar kampa na samom rubu gradića tako da smo imali svoj mir :)
Kako da opišem sljedeća tri dana? Zapravo su bila vrlo slična. Nismo imali velikih avantura kao u Gorskom kotaru niti smo se trudili da nam bude uzbudljivo. Jednostavno smo uživali u moru, hladu, hrani i jedno u drugome.
Čim sam se dočepala plaže zaključila sam da ipak volim more :) Nisam mogla dočekati da prođe sat vremena od doručka (jer sam poslušna djevojka koja sluša mamu još uvijek oko takvih stvari :D) i bućnula se u super čistom moru! Pogled je pucao na Biokovo. U vodi nije bilo skoro nikoga. Nije bilo vrištave djece koja te prskaju po faci i koja dreče zbog malo vode u očima. Nije bilo penzića na luftićima. Nije bilo sladunjavih parova. Osim nas dvoje :P Koji smo se s maskama za ronjenje (ronjenje uvjetno rečeno :P) zezali i smijali. Dečko me pokušao naučiti roniti, ali moja guza jednostavno nije htjela ispod vode :D Prozvana sam bačvicom, hehe. Zato mi je dečko izronio dvije školjkice, ali sam ih vratila u more jer su u njima bila mala bića.
Na plaži je bilo još ljepše :) Čitali smo (žena iz Gradske knjižnice mi je preporučila Zovem se Crvena od Pamuka), riješavali zajedno križaljke, češkali se, jeli lubenicu i grožđe (lubenicu sam rezala na ručniku i uspjela dozvati pčele :D), spavali, drijemali. Oko nas sva tri dana nije bilo skoro nikoga, nitko nam nije skakao za vratom. Hlada je bilo u izobilju, a kada sam se htjela malo posunčati samo sam skočila na obližnji kamen s knjigom i šeširom. Nažalost, moje bijele noge nisu uspjele pocrniti u ta tri dana, usprkos tome što je Hvar najsunčaniji hrvatski otok. Ne čudim se, bijele su ko sir, za razliku od ostatka tijela po kojem vam se može činiti da sam ispala iz neke ciganske karavane.
U večernjim satima smo fino papali, obžderavali se palačinkama i sladoledima, šetali i držali se za ruke. Dečko mi je kupio od neke dječice školjku, pošto sam vratila one koje mi je izronio. Duž cijele luke navečer sjede dječica od kojih 5-10 godina i prodaju školjkice i kamenje koje su sami izronili i to za cijene od 3-10 kuna. Za razliku od onih kineskih suvenira, ovo mi je bilo jako simpatično.
Zadnji smo dan proveli opet u Splitu, na Bačvicama. Srknuli kavicu ujutro u pola 8 (jer katamaran iz Jelse kreće u 6 ujutro i to je valjda jedina veza direktna s kopnom) i do busa za Zagreb sjedili na plaži i gledali stare morske vukove kako igraju picigin.
Doma sam si donijela razglednicu koja je našla mjesto na zidu s ostalim razglednicama, magnetić za frižider u stanu di trpamo sve magnetiće koje nas 3 donesemo s putovanja ili naši prijatelji, hrpu oblutaka s plaže i školjku da mi priča iznova priču kako mi je bilo lijepo kad je stavim da mi šumi u uho...
Evo slikice :) Nema ih puno, ali za uspomenu dovoljno
Grgur has his style, P has his - purger style :P
Djeva u bijelom iznad stiha Tina Ujevića. Osjećala sam se ko da sam pala s Marsa u ovim dugim hlačama, al kaj mogu kad je ujutro bilo hladno :)
Jelsa ujutro i navečer
Papa se megasendvič češkim stilom, uspješno pojeden, hrani za cijeli dan :)
Skupila sam ih sve i ponesla doma!
Moj novi šešir, kupljen u Splitu nakon cjenkanja s prodavačem. Pala bi mu još cijena da ja nisam zeznula i rekla: "ma može za 80 kn!" P me htio zadavit :D
Naše mjesto na plaži sva tri dana. Hoću natrag!
Trenutak dosade i trenutak inspiracije. Zar nisu slatki :) Glave sam ponesla doma, a ovaj sa srčekom oblutak sam dala dečku
Ronim duboko i na dah. Moš mislit :)
Feštica u Jelsi za Veliku Gospu, bendić rastura rokenrol hitove, stranci čagaju. Šteta što smo morali rano spavati ići zbog katamarana u 6 :/
Nakon što su neko vrijeme na mom blogu rasli jorgovani u čast proljeću i lijepim ugodnim danima, sada su ih zamijenili ljetni makovi. Makovi su mi možda najdraže cvijeće. Tako su jednostavni, nježni, obični, a tako posebni. Krhki su i divno se ponašaju na vjetru. Ne znam zašto, ali pogled na njih mi izaziva nostalgičan osjećaj. I podsjeća na ljeto.
Ovaj puta neću o lošim stranama ljeta. Pokušat ću dozvati u svijest one stvari koje volim. Makovi su me na to potaknuli.
Ljeto volim zbog.....
...lubenica....u velikim količinama :)...
...sladoleda, u još većim količinama...
...hladnog piva u Krivom putu ili bilo gdje drugdje na otvorenom...
...izležavanja na dekici s dečkom...
...vožnje biciklom u svako doba dana i noći...
...spavanja sa širom otvorenim prozorom...
...mirisa livade i svježe pokošenog sijena...
Vjerojatno ima još toga zbog čega vrijedi trpiti vrućine, ali je mene i ovo malo odobrovoljilo :)
