Lolila: ...jer ti ćeš na Hvar, a ja ću... isto na Hvar :)

nedjelja, 19. kolovoza 2012.

...jer ti ćeš na Hvar, a ja ću... isto na Hvar :)

Ne, meni jadranska sol nije donijela bol kao Ivanki u ovoj pjesmi, već puno opuštanja, odmora i ljubavi :)

Iako smo dečko i ja u 6. mjesecu zaključili da nam je Gorski kotar bio ovogodišnji odmor i da na more nećemo ići, ipak smo se predomislili jer je on imao relativno dug godišnji i imali smo besplatan smještaj u Jelsi na Hvaru. Pa zašto ne? :) Znate ono moje kukanje oko toga kako ne volim ljeto? Promijeni mi se mišljenje kada dođem na more jer tamo nema strke, užarenog asfalta, gužvovitog glavnog grada i živčanih ljudi. Ima ugodnog hlada, svježeg mora, šetnji, sladoleda, čitanja...

Krenuli smo u nedjelju prošlu u rano jutro, busom do Splita. Zaključila sam da nisam više tako mlada i da me od višesatne vožnje busom bole leđa :/ No, nekako sam i to preživjela. U Splitu smo malo prošetali po staroj jezgri u kojoj se nismo previše zadržavali jer smo je i dečko i ja vidjeli nekoliko puta, a kao povjesničaru mi je dosta takvih stvari :) Uz to je bilo sve krcato turistima i prevruće. Da Dioklecijan vidi što se danas zbiva u njegovoj divnoj palači na moru, okrenuo bi se u grobu.

Napokon smo se u 4 popodne ukrcali na prekrcani katamaran i uslijedila su skoro 2 sata vožnjice pod najjačom klimom. Super mi je to bilo s obzirom na moju nedavnu upalu grla te sam se strepeći vozila u dugim rukavima dok je vani bilo negdje 38 stupnjeva. No, svi su strahovi nestali čim smo nogom stupili na hvarsko tlo :) Jelsa je jako pitomo mjesto iako poprilično veliko. Živo je, ali nije krcato ljudima.

Smjestili smo se u apartman koji se nalazi unutar kampa na samom rubu gradića tako da smo imali svoj mir :)

Kako da opišem sljedeća tri dana? Zapravo su bila vrlo slična. Nismo imali velikih avantura kao u Gorskom kotaru niti smo se trudili da nam bude uzbudljivo. Jednostavno smo uživali u moru, hladu, hrani i jedno u drugome.

Čim sam se dočepala plaže zaključila sam da ipak volim more :) Nisam mogla dočekati da prođe sat vremena od doručka (jer sam poslušna djevojka koja sluša mamu još uvijek oko takvih stvari :D) i bućnula se u super čistom moru! Pogled je pucao na Biokovo. U vodi nije bilo skoro nikoga. Nije bilo vrištave djece koja te prskaju po faci i koja dreče zbog malo vode u očima. Nije bilo penzića na luftićima. Nije bilo sladunjavih parova. Osim nas dvoje :P Koji smo se s maskama za ronjenje (ronjenje uvjetno rečeno :P) zezali i smijali. Dečko me pokušao naučiti roniti, ali moja guza jednostavno nije htjela ispod vode :D Prozvana sam bačvicom, hehe. Zato mi je dečko izronio dvije školjkice, ali sam ih vratila u more jer su u njima bila mala bića.

Na plaži je bilo još ljepše :) Čitali smo (žena iz Gradske knjižnice mi je preporučila Zovem se Crvena od Pamuka), riješavali zajedno križaljke, češkali se, jeli lubenicu i grožđe (lubenicu sam rezala na ručniku i uspjela dozvati pčele :D), spavali, drijemali. Oko nas sva tri dana nije bilo skoro nikoga, nitko nam nije skakao za vratom. Hlada je bilo u izobilju, a kada sam se htjela malo posunčati samo sam skočila na obližnji kamen s knjigom i šeširom. Nažalost, moje bijele noge nisu uspjele pocrniti u ta tri dana, usprkos tome što je Hvar najsunčaniji hrvatski otok. Ne čudim se, bijele su ko sir, za razliku od ostatka tijela po kojem vam se može činiti da sam ispala iz neke ciganske karavane.

U večernjim satima smo fino papali, obžderavali se palačinkama i sladoledima, šetali i držali se za ruke. Dečko mi je kupio od neke dječice školjku, pošto sam vratila one koje mi je izronio. Duž cijele luke navečer sjede dječica od kojih 5-10 godina i prodaju školjkice i kamenje koje su sami izronili i to za cijene od 3-10 kuna. Za razliku od onih kineskih suvenira, ovo mi je bilo jako simpatično.

Zadnji smo dan proveli opet u Splitu, na Bačvicama. Srknuli kavicu ujutro u pola 8 (jer katamaran iz Jelse kreće u 6 ujutro i to je valjda jedina veza direktna s kopnom) i do busa za Zagreb sjedili na plaži i gledali stare morske vukove kako igraju picigin.

Doma sam si donijela razglednicu koja je našla mjesto na zidu s ostalim razglednicama, magnetić za frižider u stanu di trpamo sve magnetiće koje nas 3 donesemo s putovanja ili naši prijatelji, hrpu oblutaka s plaže i školjku da mi priča iznova priču kako mi je bilo lijepo kad je stavim da mi šumi u uho...

Evo slikice :) Nema ih puno, ali za uspomenu dovoljno

Grgur has his style, P has his - purger style :P

Djeva u bijelom iznad stiha Tina Ujevića. Osjećala sam se ko da sam pala s Marsa u ovim dugim hlačama, al kaj mogu kad je ujutro bilo hladno :)

Jelsa ujutro i navečer

Papa se megasendvič češkim stilom, uspješno pojeden, hrani za cijeli dan :)

Skupila sam ih sve i ponesla doma!

Moj novi šešir, kupljen u Splitu nakon cjenkanja s prodavačem. Pala bi mu još cijena da ja nisam zeznula i rekla: "ma može za 80 kn!" P me htio zadavit :D