Crtice iz svakodnevice IV

Za početak jedna fotografija/razglednica koju sam "uhvatila" doma na putu za bus. Jesam li već rekla da volim makove? :)

Doma je sve tako divno zeleno! Sve jednostavno pršti od snage prirode. Jedini detalj koji nedostaje je sunce :( Zna li netko gdje se skrilo?

Vrijeme doma sam provela većinom u druženju sa sekom. Za 20 dana ima krizmu i razmišljala sam se što da joj poklonim, a da nije neka glupost. Pa sam odlučila da napravim potpuni make over naše zajedničke sobe, jer je sada, blago rečeno, katastrofa. Bit će to dug i intenzivan posao, ali baš sam se nekako ufurala u razmišljanja što i kako ću napraviti. Već znam koja će boja dominirati, kako ću razmjestiti namještaj, koje detalje ću pribaviti, a tu je i nekoliko DIY projekata. Tako da smo obje uzbuđene :D Do sada smo napravile reviziju stvari koje posjedujemo i riješile se dosta toga, spakirale robe za karitas i pripremile namještaj za bojanje. Većinu vremena smo kontale što sa starim knjigama i bilježnicama. Znate da posjedujem neke udžbenike iz svog 5-6 razreda??? Sad dodajte tome sve ostale razrede, gimnaziju, bratove knjige, knjige drugog brata i sekine. Plus moje i bratove skripte s faksa. Nepregledna gomila :) Mislim da ću si zadržati samo neke gimnazijske udžbenike.

Čuvate li vi sve to?

Ovo je samo dio :D Zbirka iz fizike <3 Omiljeni predmet!

A ovo je bio moj omiljeni komad školske opreme, vidi se po stanju koliko sam voljela zemljopis :)

Moram u nedjelju na Hrelić po neke stvari :)

U Zagrebu se dani svode na bivanje doma, pokušaje rada na diplomskom, pive s curama u kvartovskom bircu ili Krivom putu, druženja s dečkom, odlaske u arhiv. 

Prije dva tjedna smo P i ja sjeli na bajkove i krenuli u upoznavanje kvarta di je on odrastao, pa se kasnije odselio - Ravnice. Kako super kvart! Obiteljske kućice, uske tihe ulice, puno parkova i djece.

Ljubav :D

On se jednostavno mora glupirati :P

Jeste li znali da su u Lidlu korneti sladoleda 3 i pol kune??? Taj dan smo pojeli svatko po dva :D

Da vam pokažem jedan svoj davni DIY projekt :)

Ovaj ruksak imam od prve godine faksa, znači dobrih 7 i nešto godina (jao). Najkov je i super je kvalitetan, ali mi se više nije sviđao ogromni NIKE natpis. Ne mogu pronaći na netu kak je to izgledalo, eto koliko je star :) 

Uglavnom, malo prugica sa stare majice za podlogu, malo tkanine sa stare pidžame za cvijet i nekoliko šarenih dugmića. 

Naručila sam si s ebaya prije samo 20 dana 4 ogrlice. Sve skupa 25 kuna :) Za divno čudo, sve su već stigle! I jako sam zadovoljna! Jedino što me smeta je činjenica da na fotkama na ebayu izgledaju puno duže nego što jesu :/

Evo, sve moje ebay ogrlice na okupu! Fotić i mašnicu imam već neko vrijeme.

Predstavljam vam i gel za tuširanje koji miriše najbolje od svih gelova čiji je miris prošao kroz moje nosnice!

U DM-u ga možete kupiti 25 posto jeftinije uz onu knjižicu za 50 bodova.

Nabavila sam si i novi čaj. Inače sam veliki ljubitelj kupovanja raznih čajeva, na kraju se ispostavi da popijem 2-3 šalice i onda stoji :/ Ali potrudi ću se da ovaj pijem svaki dan, kako je zapravo i propisano. Radi se o ovome:

Dakle, žene, sklone upalama, infekcijama, bakterijama (znate di :D), za po okolinu pogubnim PMS-ovima, ili ne daj Bože nekim gorim problemima ženske prirode. probajte s ovim. Sad ne znam koliko je djelotvoran, ali koliko sam čitala po netu i forumima, žene za njega daju ruku u vatru. Može se kupiti u Kauflandu na Ravnicama, na Kvatriću ili Dolcu. Košta 65 kuna, ali ga ima jakoooo puno.

I još nešto za žene :) Dana 15.6. u 18h se na Bundeku održava ženska utrka pod pokroviteljstvom DM-a. Trebate samo otići u DM, zamijeniti 20 bodova za majicu i pojaviti se na Bundeku. Otrčati, dobiti poklončić od DM-a, a kasnije je kao neko druženje i koncert Nine Badrić. Ići ću s frendicom :D Iskustva radi.

I to je to, nemam vam se više ni sa čime pohvaliti :D

Projekt "Rudi" i osvojena nagrada :)

Danas sam provela dan kod dečka, napokon smo našli vremena za uređenje njegove sobe, barem dijela.

Odlučio je na jedan cijeli zid staviti crtež biciklista.

Crtež je pronašao u katalogu izložbe Kabineta grafike HAZU-a - "Umjetnost i sport", autora Bojana Stranića. Stranić je slikar, grafički dizajner, ilustrator i sportaš, koji je cijeli svoj umjetnički opus posvetio temama iz sporta, te je autor brojnih plakata vezanih uz sportska događanja.

Prvo smo htjeli na zid prenijeti ove bicikliste s naslovne stranice kataloga, ali smo pomislili da je to ipak prevelik zalogaj za nas amatere :)

Pa se P odlučio na jedan crtež:

STRANIĆEV "BICIKLIST"

Oboružali smo se letvicama, velikim šestarom, olovkama, gumicama, vaser-vagom i krenuli na posao. Prvo smo odredili uvećanje, zatim sve mjere preračunali. Olovkom i šestarom ucrtali lagano sve na zid, a zatim po olovci prošli tamno sivom bojom kistom. 

Zapravo smo bili brzo gotovi, za 2, 2 i pol sata Rudi je bio na zidu :D

P mu je dao ime, reko je da mu baš nekako paše :)

RUDI

Mislim da smo ga baš dobro pogodili :) Što velite, koji je bolji? :P

Kada se ostatak sobe sredi, vidjet ćete Rudija u kontekstu.

A kada sam doma došla i otvorila bloger, imala sam što i vidjeti! Igrala sam na blogu T and T kitchen and atelier nagradnu igru za Electroluxov blender. 

I tako čitam ja rezultate i vidim da je random.org odabrao baš mene! Jao koja sreća! Pa ja nisam nikada osvojila nešto vrijedno. A da volim kuhinjske aparate i pomagala, to neću niti spominjati :D

Nagrada mi je tako lijepo zaokružila ovaj super dan! Na kišu više ni ne mislim :)

Hvala Tadeji!

27.

Rođendanski post :)

Dok čituckate kako sam se provela, što sam dobila za poklone i slično, poslušajte si ovaj No.1 na dan 5.4.1986. godine :)

Ako vas zanima koja je pjesma bila No.1 na dan vašeg rođenja, provjerite ovdje.

O rođendanskoj fešti sam već pisala u prošlim postovima, pa ću to preskočiti. Samo jedan update s fotkom s fešte :) I smiješna mi je ova fotka jer izgleda ko da mi P sjedi na ramenu :D

Sam rođendan je bio očajan. Zbilja valjda najgori do sada. Radila sam cijeli dan. Došla doma tek oko pola 6, umorna, gladna i žedna. Prošlu noć imala prepirku s bratom i nisam skoro ništa spavala od muke i razmišljanja. Prva svjetla točka je bila kada sam si skuhala nešto fino za ručak i smazala cijelu Milku. Onda sam se na brzinu sredila za grad i našla se s P da ga počastim cugom i kolačima. Otišli smo u Millenium, di sam od silnih kolača naručila baš onaj koji ne valja. P je imao svojih problema pa nije bio baš raspoložen. Nekako smo se ipak iskoljebali iz razmišljanja o svojim mukama i spasili večer i ostatak dana. 

Sinoć sam pozvala k sebi samo svoje cure, na kolače, alkohol i tračanje.

Bilo nam je super! Nažderale se kolača, popile si, prisjećale se ludih dana dok smo izlazile i gluposti koje smo radile, tračale, smijale se. I zaključile da što smo starije, to smo ljepše :P

Recept za kolač bude na blogu čim mu smislim ime :)

A sada pokloni :D

Ovo je bio poklon od seke :) Pratila me u ponedjeljak na autobus za ZG. Cijelo je vrijeme skrivala iza leđa nešto, a onda prije nego je stigao bus mi uručila malu ukrasnu vrećicu u kojoj je bilo plišano srce i hrpa pomiješanih slova. Dobila sam naputak da kad dođem u ZG da to složim i odgonetnem što piše. A piše ovo :) Moja brižna seka <3

Od mame i tate sam dobila nešto konkretniji poklon, pare na karticu :) Nažalost, otišlo sve na režije :(

Frendica koja je sa mnom slavila roćkas poklonila mi je maslac za tijelo od firme za koju radi. Ako ste se kada zaputili u Arena Centar ili Avenue Mall, ona vam je jedna od onih cura što vas ugnjavi da probate kremu za ruke :P

Ali, proizvodi su zbilja jakooooo dobri. I dugo traju. Nažalost, preskupi su, bar za mene :/

Od svojih bivših cima ( Remetinečki gaj u <3) dobila sam ovu lijepu unikatnu šalicu :D I sada sve što pijem, pijem iz nje :D Ako se dobro zagledate, vidjet ćete na rami biciklića šifru za net koju smo koristile kada smo živjele skupa. Baš su se lijepo dosjetile! :)

Idemo dalje! Ovaj prstenčić sam dobila od dvije frendice s faksa. Slatki je i lijepih boja, samo što se ovdje loše vidi :/ Al se zato dobro vide mje ispucane ruke :D Strgala sam ga odmah na fešti jer mi je netko sjeo na ruku. Pa sam onda živjela tjedan dana u uvjerenju da sam ga izgubila, da bih ga našla, zalijepila i kao da se ništa nije desilo!

I šećer na kraju :) Poklon od P-a. Kuharica Jamiea Olivera! Uručio mi je ujutro u krevet čim sam progledala. Mama me zafrkava da baš zgodno što mi je kupio kuharicu, da mi poruči di je ženskom mjesto :P Ali ja znam da to nije tako. To što mi ju je kupio znači da me sluša dok gledam Jamiea i kukam kako dobro kuha i zašto ja ne mogu to tako brzo i da bude tako lijepo :)

I naravno, lijepa posveta u knjizi :)

Plus ću još dobiti izlet u Graz kada zatopli. Nema boljeg poklona od putovanja :)

I od toga da me svaki dan strašno jako usrećuje u svakom pogledu :)

Jedan iz dosade

Kao i na svaki blagdan i danas na Uskrs mi je dosadno :) Pa posegnuh za blogom :)

Sretan vam bio! :)

Vrijeme je prekrasno, sunčano i toplo. Ptičice su cijeli dan cvrkutale. Ili ne :( Moram vam priznati da me hvata neka čudna klaustrofobija od ovog tmurnog vremena. Kao da se ovi oblaci nikada neće maknuti nego će nas pritisnuti za tlo i zgnječiti svojoj kišnom težinom. Ili ćemo propasti u neku ogromnu rupu. Ili će nas poklopiti odron zemlje. Evo na kakve me misli tjera ovo vrijeme na ovaj blagdan :)
Iiiiiiiiiiiii, upravo je počeo snijeg trpati :( Pa daj vrijeme, stvarno...

Upravo sam se polila kolom. To je danas već 3 put da se nečim prolijevam :) Da, inače sam užasno smotana jedačica i pijačica. Fleke neizbježne :)

Jučer sam bila na misi nakon 4 godine. Lijepo je otići s vremena na vrijeme i žao mi je što ne idem češće. Samo...shvatila sam da je misa previše izrežirana stvar i da sve ide po nekoj špranci. Znam da je nemoguće svaki put imat drugačiju misu, ali...čini mi se da su one lijepe crkvene pjesme ono što (barem mene) oblije nekim većim osjećajem. Prema ostalom sam nekako ravnodušna jer sve te molitve znam od malih nogu i teško ih je iznova proživljavati. I mislim da je najvredniji dio mise kada ide ono "mir s tobom" :) Tada se svi nekako uskomešaju, nasmiješe čovjeku do sebe, dadu mu ruku, bude simpatično. Kak vi stojite s prakticiranje svoje vjere?

Kolača sam spekla SAMO 7 vrsta. Kremšnite, cheesecake, mađaricu, čudo od čokolade, pitu od oraha i sira, baklavu i neki japanski kolač s bananama. Pola se već pojelo :) Koliko moji mogu pojesti kolača to je čudo. I ja skupa s njima. Kućica zle vještice iz priče o Ivici i Marici ne bi dugo opstala kad bi se moja famijila unutra zatvorila :P

Pisanice smo bojali lukom i onda parali onom špicom od šestara, pri čemu treba biti jako oprezan. Za doručak su nestale one ljepše pa nemam fotku za vas :/ I super nam je zabavan onaj običaj tucanja s jajima :) Mama je i ove godine pobijedila. Ja nisam niti jednom :( 

Za ručkom sam shvatila da ne volim janjetinu :( Nekako mi se želudac diže na nju.

Večeru ću preskočiti :D

Svom momku u ZG nosim jednu posebno izrađenu pisanicu :) Jedva ga čekam sutra vidjeti! Stalno me zivkao ovih dana kako sam doma kod svojih, mama kaže da je baš maza :P A baka mi je danas suptilno nagovijestila da mi je vrijeme za udaju, hehehe...a bake :D

Zapravo, na mene je red. Sva njezina unučad (nas 13) se do sada ženila i udavala po starosti. Već ih je 4 "palo", moj je red. Ma nek čekaju! Iako u petak slavim 27. rođendan. Ali danas su moderna vremena, pa imam dosta još ja do udaje :P

Otkrila sam super emisiju na TV. Pawn shop iliti zalagaonica. Imate na Youtube dosta epizoda. Može se svašta zanimljivo vidjeti i naučiti. A i zabavna je :)

http://www.youtube.com/watch?v=kQ4Waolz5ZE

E da! Čim dođem u ZG letim brzo kod P-a da vidim male mačiće što mu je maca omacila :D 

A sad sam postala dosadna i sama sebi pa ću stati s tipkanjem :) 

:D

Jel i vama praznično vrijeme dosadno?

Crtice iz svakodnevice I

Opet zapustih blog :(

Ne znam zašto je to tako. Prvi razlog bi mogao biti taj da uvijek nađem nešto drugo što mi zaokupi um i popuni vrijeme, a drugi da većinu vremena ne znam o čemu bih mogla tipkati. Znam, nema logike :D Ali jednostavno, to što mi se i događa i o čemu razmišljam i što radim mi većinom nije materijal s kojim bih zamarala blogosferu.

Međutim, kako me nije bilo tu neko vrijeme, uzet ću si slobodu da se malo izbrbljam o svom životu u zadnje vrijeme :P

1. I'm too old for this shit

Sinoć sam slavila roćkas zajedno s frendicom. To nam je već 6. zajednička fešta. Kako je njoj roćkas 17.3., a meni 5.4. uvijek ih proslavimo negdje između.

Opet smo feštu napravile u njezinom stanu jer nažalost više nismo studenti koji mogu iskoristiti prostore tulumara u raznim studentskim domovima. Samim time morale smo i sasjeći broj uzvanika sa 50-ak na 20-ak :) Uz ljude s kojima sam stalno u kontaktu su bili i neki koje nisam vidjela doslovno godinu dana i baš mi je drago da su se pojavili i da smo se apdejtali o životima. 

Nakon što se popila skoro sva cuga ljudi su bili željni izlaska. Meni se iskreno nije dalo. Em je atmosfera u stanu bila čist ok (imali smo tople radijatore, muziku, cugu, grickalice, razgovor i smijeh), em je vani počeo padati snijeg.

"I'm too old for this shit" činjenica No.1: 

komentari kako se ne sjećamo našeg rođendana kada je bilo ovako hladno i da je padao snijeg :P
"I'm too old for this shit" činjenica No.2: 

frendovi zaneseni govori o madracima i toplim dekama dok smo se u sred noći šetali Savskom po hladnoći

"I'm too old for this shit" činjenica No. 3: 

odlazak iz kluba nakon pola sata nervoznog cupkanja, razmišljanja kako je glasno i zagušljivo, ubrzano hodanje do taksija i snivanje o toplom krevetu i spavanju.

Da, 27 godina će skoro. Bilo bi dosta :D Od sada se zadržavam na fešticama u stanu i sklanjam od mjesta gdje su ljudi 10 godina mlađi od mene.

Kako još nisam nabavila fotke od sinoć, evo jedna stara fotka nas dvije. Roćkas godine 2009 :)

2. Biciklističke svinje

To vam je jedna nova vrsta ljudi, znate. To su vam ljudi koji se voze na biciklima po gradu, a smetaju onima koji se ne voze biciklima po gradu i koji su uz to malo ćaknuti.

Vozila sam se neki dan po Prilazu baruna Filipovića prema Črnomercu (istina, ne po stazi) kada mi se na putu ispriječila neka baba koja mi je počela prijetećim prstom ukazivati na to da nisam na stazi i da "marš na stazu, biciklistička svinjo!". Meni je bilo neugodno, a još sam više bila bijesna. Pa joj nisam ostala dužna i stjerala je u jedno mjesto.

Ulica široka 3-4 metra, ja vozim zbilja oprezno i nikog ne ugrožavam, a ona meni da sam svinja.

Sezona verbalnog zlostavljanja biciklista je otvorena!

3. Zvrnc, zvrnc!

Frendici s kojom sam slavila roćkas sam, po njenoj želji, uredila zvonce za bajk. Nažalost, nemam fotku jer sam zaboravila fotkati :( Bitno da se njoj sviđa :)

4. "Kako napreduje diplomski?"

"A ono... :D"

Prošli tjedan sam bila čak dva dana po 5 sati u knjižnici na faksu i zapravo radila nešto konstruktivno :)
A onda sam skužila da je pisati diplomski na faksu skupo jer ogladnim, pa kupim neko pecivo, pa onda napravim pauzu pa odem s nekim na kavu i tako. Dva dana, 50 kuna pa-pa. 

5. Odlučila sam da volim jutra

Zamislite, ja, noćna ptica, u zadnje vrijeme idem spavati oko 11, pola 12 i dižem se oko pola 8, 8. 

Skužila sam da se ustajem sama od sebe nakon točno u minutu 8 sati sna. I tada se osjećam najodmorenije i najsvježije cijeli dan. I super je kada do podneva obavim sve sitnice koje trebam i imam cijeli dan pred sobom :)

I hvala mom drago što mi je kupio čepiće za uši za Valentinovo :) Spas su!

Umjesto ruža, večera, bombonjera i sličnog dobila sam potpuno originalan poklon koji je zapravo veliki znak pažnje i znak da obraća pažnju na ono što me smeta (mrzim kad me nešto probudi u sred noći jer imam jakoooo tanak san). 

Ja sam mu poklonila omekšivač za robu :D I ključ od svog stana :)

I tako vam to kod mene.
Dani se nižu jedan za drugim, manje više isti. Kućanski poslovi, obavljanje sitnica po gradu, odlasci u knjižnice, navečer druženje s dečkom, gledanje filmova ili odlazak na cugu s curama.

Not bad :)

Jutros na jastuku

Divno je kada te nešto ovakvo dočeka kad otvoriš oči :) Samo se iskrao jer mu je bilo žao buditi me. Male stvari <3

...jer ti ćeš na Hvar, a ja ću... isto na Hvar :)

Ne, meni jadranska sol nije donijela bol kao Ivanki u ovoj pjesmi, već puno opuštanja, odmora i ljubavi :)

Iako smo dečko i ja u 6. mjesecu zaključili da nam je Gorski kotar bio ovogodišnji odmor i da na more nećemo ići, ipak smo se predomislili jer je on imao relativno dug godišnji i imali smo besplatan smještaj u Jelsi na Hvaru. Pa zašto ne? :) Znate ono moje kukanje oko toga kako ne volim ljeto? Promijeni mi se mišljenje kada dođem na more jer tamo nema strke, užarenog asfalta, gužvovitog glavnog grada i živčanih ljudi. Ima ugodnog hlada, svježeg mora, šetnji, sladoleda, čitanja...

Krenuli smo u nedjelju prošlu u rano jutro, busom do Splita. Zaključila sam da nisam više tako mlada i da me od višesatne vožnje busom bole leđa :/ No, nekako sam i to preživjela. U Splitu smo malo prošetali po staroj jezgri u kojoj se nismo previše zadržavali jer smo je i dečko i ja vidjeli nekoliko puta, a kao povjesničaru mi je dosta takvih stvari :) Uz to je bilo sve krcato turistima i prevruće. Da Dioklecijan vidi što se danas zbiva u njegovoj divnoj palači na moru, okrenuo bi se u grobu.

Napokon smo se u 4 popodne ukrcali na prekrcani katamaran i uslijedila su skoro 2 sata vožnjice pod najjačom klimom. Super mi je to bilo s obzirom na moju nedavnu upalu grla te sam se strepeći vozila u dugim rukavima dok je vani bilo negdje 38 stupnjeva. No, svi su strahovi nestali čim smo nogom stupili na hvarsko tlo :) Jelsa je jako pitomo mjesto iako poprilično veliko. Živo je, ali nije krcato ljudima. 

Smjestili smo se u apartman koji se nalazi unutar kampa na samom rubu gradića tako da smo imali svoj mir :)  

Kako da opišem sljedeća tri dana? Zapravo su bila vrlo slična. Nismo imali velikih avantura kao u Gorskom kotaru niti smo se trudili da nam bude uzbudljivo. Jednostavno smo uživali u moru, hladu, hrani i jedno u drugome. 

Čim sam se dočepala plaže zaključila sam da ipak volim more :) Nisam mogla dočekati da prođe sat vremena od doručka (jer sam poslušna djevojka koja sluša mamu još uvijek oko takvih stvari :D) i bućnula se u super čistom moru! Pogled je pucao na Biokovo. U vodi nije bilo skoro nikoga. Nije bilo vrištave djece koja te prskaju po faci i koja dreče zbog malo vode u očima. Nije bilo penzića na luftićima. Nije bilo sladunjavih parova. Osim nas dvoje :P Koji smo se s maskama za ronjenje (ronjenje uvjetno rečeno :P) zezali i smijali. Dečko me pokušao naučiti roniti, ali moja guza jednostavno nije htjela ispod vode :D Prozvana sam bačvicom, hehe. Zato mi je dečko izronio dvije školjkice, ali sam ih vratila u more jer su u njima bila mala bića. 

Na plaži je bilo još ljepše :) Čitali smo (žena iz Gradske knjižnice mi je preporučila Zovem se Crvena od Pamuka), riješavali zajedno križaljke, češkali se, jeli lubenicu i grožđe (lubenicu sam rezala na ručniku i uspjela dozvati pčele :D), spavali, drijemali. Oko nas sva tri dana nije bilo skoro nikoga, nitko nam nije skakao za vratom. Hlada je bilo u izobilju, a kada sam se htjela malo posunčati samo sam skočila na obližnji kamen s knjigom i šeširom. Nažalost, moje bijele noge nisu uspjele pocrniti u ta tri dana, usprkos tome što je Hvar najsunčaniji hrvatski otok. Ne čudim se, bijele su ko sir, za razliku od ostatka tijela po kojem vam se može činiti da sam ispala iz neke ciganske karavane. 

U večernjim satima smo fino papali, obžderavali se palačinkama i sladoledima, šetali i držali se za ruke. Dečko mi je kupio od neke dječice školjku, pošto sam vratila one koje mi je izronio. Duž cijele luke navečer sjede dječica od kojih 5-10 godina i prodaju školjkice i kamenje koje su sami izronili i to za cijene od 3-10 kuna. Za razliku od onih kineskih suvenira, ovo mi je bilo jako simpatično. 

Zadnji smo dan proveli opet u Splitu, na Bačvicama. Srknuli kavicu ujutro u pola 8 (jer katamaran iz Jelse kreće u 6 ujutro i to je valjda jedina veza direktna s kopnom) i do busa za Zagreb sjedili na plaži i gledali stare morske vukove kako igraju picigin.

Doma sam si donijela razglednicu koja je našla mjesto na zidu s ostalim razglednicama, magnetić za frižider u stanu di trpamo sve magnetiće koje nas 3 donesemo s putovanja ili naši prijatelji, hrpu oblutaka s plaže i školjku da mi priča iznova priču kako mi je bilo lijepo kad je stavim da mi šumi u uho...

Evo slikice :) Nema ih puno, ali za uspomenu dovoljno

Grgur has his style, P has his - purger style :P

Djeva u bijelom iznad stiha Tina Ujevića. Osjećala sam se ko da sam pala s Marsa u ovim dugim hlačama, al kaj mogu kad je ujutro bilo hladno :)

Jelsa ujutro i navečer

Papa se megasendvič češkim stilom, uspješno pojeden, hrani za cijeli dan :)

Skupila sam ih sve i ponesla doma!

Moj novi šešir, kupljen u Splitu nakon cjenkanja s prodavačem. Pala bi mu još cijena da ja nisam zeznula i rekla: "ma može za 80 kn!" P me htio zadavit :D

Naše mjesto na plaži sva tri dana. Hoću natrag!

Trenutak dosade i trenutak inspiracije. Zar nisu slatki :) Glave sam ponesla doma, a ovaj sa srčekom oblutak sam dala dečku

Ronim duboko i na dah. Moš mislit :)

Feštica u Jelsi za Veliku Gospu, bendić rastura rokenrol hitove, stranci čagaju. Šteta što smo morali rano spavati ići zbog katamarana u 6 :/

Ovako izlazi sunce iznad otoka Brača...

A ovako izgleda moja uspavana ljepotica :*

Kavica na Bačvicama za kraj :)

Life is a flower

Koji ugodan dan :) Kiša, dvadesetak stupnjeva i odmah sam sretnija :)

Pa sam odlučila nešto i izraditi danas, za promjenu. Još relativno davno sam vidjela tutoriale za izradu cvjetića od tkanine na Marininom blogu Moja mala ljetna radionica, ali nikako da prionem na posao. Danas sam našla staru pašminu što sam je kupila u Telču na povratku iz Praga za nešto sitno para, ali sam je rijetko nosila jer sam je kupila tek toliko da potrošim krune. Pa rekoh, moglo bi se to prenamijeniti za nešto drugo, odluka je pala na cvjetiće. Ovaj moj cvjetić će biti broš, ali mogla bih ga nositi kao ukosnicu, ukras za rajf ili narukvicu. To će odlučiti trenutak :)

Ovakav cvjetić zbilja nije teško napraviti, uspio je čak i meni koja sam si na Vi s iglom i koncem :) Detaljan tutorial pogledajte kod Marinice. Ja sam mu dodala još ove perlice da ga malo podignem jer mi se samo s dugmićem činio bezličan. Malo izgleda ogromno na slici, ali to je zbog perspektive, u promjeru je nekih 6 cm.

Kupila sam si neki dan u Bershki vesticu za samo 39 kn :) Cimerica si je kupila istu, samo rozu. Super je kad tako slučajno nabasaš na nešto jeftino, što ti se sviđa i što ti treba.

I to još veličina M  :) Inače mi uvijek treba veličina L. Baš sam si hepi što sam uspjela smršaviti u zadnjih nekoliko mjeseci, bit će da je to od puno bicikliranja. A i ne hranim se više u menzi nego si sama kuham. Baš su nas šopali u tim menzama :/ I da, prije sam nosila hlače broj 44, sada nosim 40. Jeeeej :)

U četvrtak me dragi vodio na Maksimir i priredio mi iznenađenje. Unajmili smo čamčić na jezeru na pola sata i veslali među patkicama :) Bilo je baš romantično, nakon što sam se pribrala od straha jer se bojim dubine, kao i visine. On me pokušava što češće suočiti s mojim strahovima i na tome sam mu vrlo zahvalna <3

I mali podsjetnik na dobre stare 90e ;)

Summer edition

Nakon što su neko vrijeme na mom blogu rasli jorgovani u čast proljeću i lijepim ugodnim danima, sada su ih zamijenili ljetni makovi. Makovi su mi možda najdraže cvijeće. Tako su jednostavni, nježni, obični, a tako posebni. Krhki su i divno se ponašaju na vjetru. Ne znam zašto, ali pogled na njih mi izaziva nostalgičan osjećaj. I podsjeća na ljeto.

Ovaj puta neću o lošim stranama ljeta. Pokušat ću dozvati u svijest one stvari koje volim. Makovi su me na to potaknuli.

Ljeto volim zbog.....

...lubenica....u velikim količinama :)...

...sladoleda, u još većim količinama...

...hladnog piva u Krivom putu ili bilo gdje drugdje na otvorenom...

...izležavanja na dekici s dečkom...

...vožnje biciklom u svako doba dana i noći...

...spavanja sa širom otvorenim prozorom...

...mirisa livade i svježe pokošenog sijena...

Vjerojatno ima još toga zbog čega vrijedi trpiti vrućine, ali je mene i ovo malo odobrovoljilo :)