subota, 7. prosinca 2013.

8 komada odjeće


 koje nikada nećete vidjeti na meni. 

Dva su razloga: ili meni uopće ne pristaju ili mi se nikako ne sviđaju. Ili oboje :)

1. BALONER

Nisam nikada kupila niti nosila baloner, ali sam isprobala mamin i jednostavno se ne vidim u njemu. Ne odgovara mi krojem, jednostavno ne stoji mom obliku tijela. Uz to, obično je od nekog "krutog" materijala i ometa me u kretanju.

2. TRAPER KOŠULJA

Traume iz djetinjstva :) Sjećam se svoje osnovnoškolske kombinacije - trapez traperice, traper košulja i traper jakna. Ah te 90e :)

3. CAPRI HLAČE

Jer imam preizražene listove na nogama.

4. MAJICE S 3/4 RUKAVIMA

Majica treba biti kratka, za toplo vrijeme, ili duga za hladnije vrijeme. Nije mi jasno ovo između. I užasno me smeta što uvijek postoji masa lijepih majica po određenim dućanima i onda se razočaram kad vidim te nedorečene rukave.

5. TIGAR/ZEBRA/ZMIJA UZORAK

Ovo spada u kategoriju meni osobno ružnih odjevnih komada :)

6. CIPELE NA ŠPIC

One mi spadaju u kategoriju osobno ružne obuće :) Plus me asociraju na aždaju od profe iz njemačkog u gimnaziji.

7. SAMTENE HLAČE

Traume iz srednje škole. Imala sam neke odvratne smeđe/bež  samterice. Nakon 7 sati sjedanja u školi izgledala sam ko da su mi tri broja veće :)

8. DOLČEVITA

Nisam smrzlić tip, brzo se ugrijem u kretanju, postane mi vruće. Ako me nešto oko vrata grije, a pri tome i stišće, postanem vrlo nervozna. 

Naravno, ukusi se razlikuju i zato....



A vi, što vi nikada ne biste kupile i nosile?



četvrtak, 21. studenoga 2013.

Blogerska dugovanja

Prije nego nastavim s blogom u revijalnom tonu, želim prvo srediti zaostatke :)

Moj omiljeni bend, Arcade fire, objavio je novi album nedavno, pa evo jedna stvar da slušate dok čitate:




Prvo ću vam se pohvaliti da sam poslala mentoru tri poglavlja diplomskog na čitanje. Doduše, već preko mjesec dana čekam njegov odgovor, tako da i nemam neki osjećaj da sam previše napredovala. 

Od sredine 7. mjeseca više ne živim s bratom, opet imam cimericu. Taj prijelaz nije bio ugodan, ali kako je vrijeme odmaklo, tako sam neke stvari prihvatila takvima kakve jesu. Istina da nisam skroz sretna zbog toga, ali čemu, čemu se mučiti?

Krajem 6. mjeseca sam bila s dragim u Grazu, ne u šopingu, već na malom izletu. "Dugovao" mi ga je još od rođendana, jerbo je to bio jedan od poklona. Bilo nam je baš krasno, vrijeme je bilo lijepo, Graz je divan, miran i čist gradić, a mi smo bili super volje.


Sljedeći road trip bilo je ljetovanje s curama :) Cimeričina mama nam je dala auto, Girly girl je vozila. Išle smo na Rab, u malo mjesto Barbat. Dobile smo cijelu jednu kućicu na korištenje :) Ta četiri dana su prošla u kupanju, sunčanju, hranjenju, ispijanju pive i koktela, druženju, a zalomio se i jedan izlazak u grad Rab.


Prošlu nedjelju smo cimerica i ja napokon otišle bajkovima do Samobora :) Pričamo o tome cijelo ljeto i onda se odlučimo za sredinu 11. mjeseca, kada je temperatura zraka samo 10 stupnjeva, a sunca ni za lijek :)
Vožnjica traje oko 2 sata, uz jedno stajanje. Zbilja je lako doći do tamo, nema niti nekih uzbrdica, niti puno prometa. Ako ste za malo avanture, evo i upute: vozite se slavonskom/zagrebačkom/ljubljanskom avenijom do King Crossa, skrenete u Škorpikovu do Podususeda, kod auto kuće Štasni skrenete lijevo, vozite se preko Podsusedskog mosta. Dalje je sve objašnjeno na OVOJ karti.
Nisam fotkala ništa putem jer sam imala skoro cijelo vrijeme rukavica, a nije mi se niti dalo stajati i slikati maglu i oblake. U Samoboru smo se našle na kavi i kremšnitama s jednom frendicom, malo se ugrijale i natrag doma. Sve u svemu, bolja nedjelja nego ona uz tv i net.

Prije mjesec dana P i ja smo proslavili tri godine veze :) Bio je predivan dan i otišli smo na izlet na Sljeme. Ujutro smo se ustali rano, napravila sam orehnjaču (moram pohvaliti P da je krckao sve orahe :)), spakirali smo još i sendviče, ukrcali se u auto i završili na livadi kod planinarskog doma Hunjka. Pogled je pucao na Zagorje, na livadi nije bilo nikoga, samo nas dvoje :)



Moja nova opsesija i ljubav su mačke :) Imam doma četiri komada, jednu odraslu i tri mačića. Bila su četiri, ali je jednog ljetos pogazio auto :( S razlogom mu je seka dala nadimak Bjegunac. Sad imaju već 4 mjeseca, buckasti su jer stalno nešto papaju, ma preslatki su! Samo što se ne daju slikati. Osim Tigrića, on si je sav faca :)



Pečem puno kolača u zadnje vrijeme, nekako mi to dođe kao terapija. Neki dan sam radila baklavu, pa gibanicu, pa pitu s jabukama, pa sa sirom, pa kolač s mrkvom. Sve to u roku od mjesec dana. Dokazne materijale nemam, osim fotke baklave koju je Tamara uspjela pofotkati kad mi je jedan dan svratila na kavu.


Što se tiče nekih rukotvorina, tu se nemam čime pohvaliti. Nemam vremena, inspiracije niti volje. A bome ni novaca. Sad ću za vikend slagati adventski vijenac, možda mi se vrati želja da opet nešto kemijam. Uhvatila me zato nova vrsta zanimacije. Počela sam uživati u kupnji, presađivanju i brizi za kućno bilje. Neki dan sam si nabavila predivnu ciklamu i sad se molim bogu da mi ne uvene, jer ruku na srce, nisam od onih kojima sve uspijeva. Posadila sam si metvicu, pa su mi niknule tri sjemenke. A onda su i ta ti izdanka izdahnula :(

Eto, to vam je u kratko to. Radujem se nadolazećem prazničnom vremenu, ali se ne radujem onome poslije njega. Zašto? To nekom drugom prilikom. Sada vas samo molim da držite fige!





utorak, 12. studenoga 2013.

Povratak otpisane

Drage moje blogerice, 

        nadam se da sam vam falila, ako jesam, ispričavam se 100 puta što me nema ovdje jakoooo dugo.

       Vidim da sam 19.7. objavila zadnji post, dakle prošla su više od tri mjeseca kako sam zapustila ovaj svoj mali dio virtualnog života. Već sam odkukala svoje, pa neću opet. Neću se ni opravdavati iz razloga što sam ovaj blog pokrenula upravo da se izvučem iz lošeg razdoblja u životu, a sada sam ga nezahvalno ostavila da trune.

       Čitala sam vas sve dosta redovito, zanimalo me što se kod vas događa, di ste putovale, što ste vidjele, što ste kuhale, što ste fotografirale. Pokušat ću se opet vratiti u blogersku rutinu, da iste stvari i vi možete kod mene čitati i gledati.

        Za danas toliko, uskoro očekujte i konkretne postove, imam već neke zamisli :)

        :*
      


petak, 19. srpnja 2013.

13 used to be my lucky number

Nema me dugo u blogosferi. Žao mi je zbog toga, ali nekako nisam imala volje za tipkanjem ičega.

U zadnje vrijeme stvari nikako da krenu na bolje. Toliko o tome da je 13 moj sretan broj, jer ova 2013. i nije baš nešto. Toliko mi se problema nakupilo i čim se jedan riješi, naiđe drugi. Vrlo frustrirajuće i opasno za psihu.

Ljeto nam je došlo, kao bezbrižno doba godine, ali mu se ne radujem previše. Smrtni slučaj u obitelji, pogoršanje situacije s osobom o kojoj sam pisala dva puta već na blogu, problemi sa stanom, manjak novca, pogoršanje zdravlja zbog nerviranja...sve to učini vrlo lako da čovjek izgubi volju za stvarima koje voli, a među njima je i pisanje bloga.

Danas sam razmišljala da ne vrijedi gubiti živce, da ne vrijedi kukati jer se sve kad-tad riješi. Vrijeme prolazi, s njime i loši osjećaji, loša sjećanja. S druge strane ima i dobrih stvari u kojima treba uživati, pa čemu onda nastaviti plakati?

Napravit ću ovo ljeto ipak dobrim. Završit ću taj faking diplomski i usrećiti time tatu i mamu. Smaknut ću s uma nesuglasice s osobom s kojom ih imam, jer sam ja svoje učinila. Baka je ostala u lijepom sjećanju, neka me to tješi. A što se tiče para...nije sve ni u njima. Skucat će se već za more nekako, ne želim propustiti ta 4 dana s curama. I što je najbitnije, moj P me voli i u svemu razumije i podržava. 

Bit će sve ok :)

nedjelja, 7. srpnja 2013.

Za Mandu

Inače nisam osoba koja će neke preintimne stvari dijeliti sa širom javnosti. I iako sam sve što mi je na duši podijelila s obitelji, dečkom i frendicama, mislim da Mande zaslužuje jedan javni epitaf, zbog svoje dobrote i ljubavi prema svima koje je poznavala.

Mande je bila moja baka, do prekjučer. Otišla nam je jako brzo i nenadano u svojoj 79. godini.

Još prije točno dva tjedna sam bila doma, kada smo slavili sekinu krizmu. Mande je bila sa svima nama, vesela kao i uvijek, družila se i razgovarala. Tada sam je vidjela zadnji put. Kada mi je mahala sa svog prilaznog puta ispod svoje trešnje dok sam odlazila na bus, izvikujući dobre želje.

Uvijek je bila puna riječi hvale za svoju djecu i unučad. Uvijek je krišom dala koju kunu nama koji se školujemo po Zagrebu "jer nama treba, njoj staroj što će novci". Nasmijana i vedra cijelo vrijeme, nikada ni sa kim u svađi ili problemu. 

Teško nam je svima, ali ona je na svoj trenutak bila spremna. Često je znala pričati kako je već stara i kako je čeka njen dan odlaska, ali nikada to nije rekla sa strahom ili suzama u očima. Govorila je kako želi otići brzo, bez muke i patnje zbog duge bolesti, govorila je kako nikome ne želi biti na teret. Uz to, znam da bi joj srce puklo kada bi morala ležati u krevetu svaki dan, cijeli dan, dok je čekaju njeni praščići, koke i mačka, njen krumpir i kukuruz, njena motika i sepet.

Zato smo u svoj svojoj tuzi ipak sretni što se baki ispunila želja.

Iza sebe je ostavila svog dedu, čovjeka kojeg zna od dana svog rođenja, koji je živio u kući do njene do dana njihovog vjenčanja. S kojim je prošla sve nedaće i radosti života. S kojim je imala 4 djece, 13 unučadi i 5 praunučadi.

I svi su jučer bili uz nju, od nje se oprostili. Deda je bio dostojanstven u svojoj tuzi, deda ima svoju životnu filozofiju koja ga drži čvrstog i optimističnog iako duboko u sebi osjeća veliku prazninu sada kada je ostao bez svoje životne družice.

Uspjela nas je jučer sve okupiti, svu obitelj užu i širu, rasutu po cijeloj Hrvatskoj i šire. Svatko je imao samo riječi hvale za nju. 

Ja joj zahvaljujem što me odgajala zajedno s mojim roditeljima, što mi je pomagala, što me savjetovala i što me voljela. 

Samo žalim što nisam više vremena provodila s njome i što nas ovaj život tjera na 100 strana, od kojih onda ne vidimo onu najbitniju. Žao mi je što nisam češće s njom sjela pod njenu trešnju.

srijeda, 3. srpnja 2013.

Put it all in the bowl


Ovom ovdje siromašku se danas jelo nešto slatko, a jednostavno nema para da izmišlja nešto famozno i skupo. Pa je zavirio u kuhinju, pobrao što ima i sklepao kakve takve...

KAKAO KOCKE S BANANAMA I GROŽĐICAMA

4 jaja
6 žlica šećera
1 zgnječena banana
10 dag margarina
1 dcl mlijeka
3 žlice brašna
3 žlice kakaa
1 prašak za pecivo
grožđice po želji

Umutiti žutanjke sa šećerom. Dodati rastopljeni margarin, bananu...zatim brašno, kakao i PP, mlijeko i na kraju grožđice. U to umiješati izrađeni snijeg od bjelanjaka. Ispeći dok ne bude pečeno :) Posuti šećerom u prahu, iako bi čokolade puno bolje pasala :)

Moram priznati da je ispalo baš fino! Biskvit je mekan i sočan i pufast. I odlično paše uz Krležu :)





četvrtak, 20. lipnja 2013.

DM ženska utrka

Ići ili ne ići? Bilo je pitanje taj dan, tj. u subotu, jer smo i frendica i ja bile umorne i nikakve. K tome je bilo i vruće, iako, s obzirom na danas, rekla bih da je bio baš ugodan dan. 

Procedura je bila sljedeća. U DM-u je trebalo zamijeniti 20 bodova s active beauty kartice za majicu za utrku. 

Majica je napravljena od najneprozračnijeg materijala koji postoji, tako da je to bila još jedna otegotna okolnost uz ionako visoku temperaturu zraka.

Do Bundeka smo bajkovima, zavezale ih na sigurnom i upustile se u more žena u zelenim majicama. Uzele narukvice/akreditacije i bocu vode i krenule u obilazak štandića s besplatnim stvarčicama :D Žene ko žene, gurale su se i čekale u redovima da ugrabe koji tester. One nadobudne su se na suncu razgibavale prije utrke (mi nismo :P)






Utrka je počela u 18 sati. Zamislite preko 1000 žena naguranih u start širok 5 metara :D Prvih 50 metara smo cupkale skoro na mjestu i smijuljile se, dok se one bolje nisu probile naprijed, a one lošije i one kojima nije bilo do utrkivanja zaostale. Frendica i ja smo se držale zlatne sredine i moram priznati da smo više trčale nego hodale :D Ona je u pola utrke našla nečiji mobitel na zemlji, pa nas je to malo usporilo, ali smo nadoknadile trčanjem prečacem :P Nismo bile jedine. Zapravo uopće nije bilo bitno drže li se svi pravila i slijede propisanu liniju, većina žena je došla protrčati to zabave radi i iskustva radi. I radi besplatnih stvarčica :P




Utrku smo završile za nekih 15 min, trčao se veliki krug oko velikog i malog jezera. Ja sam odmah potražila hlad i jedva čekala da skinem sintetiku sa sebe. Zatim smo svoje narukvice zamijenile za nagradu :) Bome bilo je svašta u toj torbi! Evo i što:




Bio je tu još i Radoxov gel za tuširanje, ali miriše dosta na muški, pa smo to poklonile dečkima :)

Nakon utrke su bili koncerti Ivane Kindl i Nine, ali nismo ostale. Naši su nas muškarci čekali :D

Zanimljivo je nešto tak napraviti s vremena na vrijeme i biti dio nečega. Koliko god da smo se nećkale i tužile se kak je vruće i kako smo umorne, bile smo hepi na kraju :)

četvrtak, 13. lipnja 2013.

"Može 15?" NE!

Evo maloprije bila u Dioni u kvartu. Samoposluga koja je super opskrbljena i praktički mi je pred nosom, pa sam hoću-neću prisiljena na nju kad mi nešto treba na brzinu.

Dođem po sitnice za sendvič za sutra. Kod pulta za rezanje narezaka, za divno čudo, nema nikoga. Pita me teta što želim, ja kažem 10 deka gaude. Nareže, stavi na vagu i pita: "Jel previše 15 deka?" Ja odgovorim da malo ipak je, na što je ona zakolutala očima i izbacila 2-3 šnitice. 

Da se razumijemo, nije meni do 2-3 šnitice sira više, niti do te dvije kune više. Ali dajte molim vas tete za raznoraznim pultovima, nemojte nas praviti budalama. Nemojte se nevino smješkati i pitati jel može malo više, na što bismo se mi trebali isto tako nasmiješiti i reći da nema problema. Nemam zapravo pojma kako sam uspjela iz sebe istisnuti riječi da ipak ne bih 15 deka. Valjda mi je prekipjelo :)

Zato apeliram na razne Gavriloviće, Todoriće i ine, da omoguće svojim prodavačicama tečaj točnog vaganja narezaka.

Jeste se vi kad usprotivili zbog 5 deka više? :D

utorak, 4. lipnja 2013.

Crtice iz svakodnevice IV



Za početak jedna fotografija/razglednica koju sam "uhvatila" doma na putu za bus. Jesam li već rekla da volim makove? :)



Doma je sve tako divno zeleno! Sve jednostavno pršti od snage prirode. Jedini detalj koji nedostaje je sunce :( Zna li netko gdje se skrilo?

Vrijeme doma sam provela većinom u druženju sa sekom. Za 20 dana ima krizmu i razmišljala sam se što da joj poklonim, a da nije neka glupost. Pa sam odlučila da napravim potpuni make over naše zajedničke sobe, jer je sada, blago rečeno, katastrofa. Bit će to dug i intenzivan posao, ali baš sam se nekako ufurala u razmišljanja što i kako ću napraviti. Već znam koja će boja dominirati, kako ću razmjestiti namještaj, koje detalje ću pribaviti, a tu je i nekoliko DIY projekata. Tako da smo obje uzbuđene :D Do sada smo napravile reviziju stvari koje posjedujemo i riješile se dosta toga, spakirale robe za karitas i pripremile namještaj za bojanje. Većinu vremena smo kontale što sa starim knjigama i bilježnicama. Znate da posjedujem neke udžbenike iz svog 5-6 razreda??? Sad dodajte tome sve ostale razrede, gimnaziju, bratove knjige, knjige drugog brata i sekine. Plus moje i bratove skripte s faksa. Nepregledna gomila :) Mislim da ću si zadržati samo neke gimnazijske udžbenike.
Čuvate li vi sve to?




Ovo je samo dio :D Zbirka iz fizike <3 Omiljeni predmet!

A ovo je bio moj omiljeni komad školske opreme, vidi se po stanju koliko sam voljela zemljopis :)




Moram u nedjelju na Hrelić po neke stvari :)

U Zagrebu se dani svode na bivanje doma, pokušaje rada na diplomskom, pive s curama u kvartovskom bircu ili Krivom putu, druženja s dečkom, odlaske u arhiv. 

Prije dva tjedna smo P i ja sjeli na bajkove i krenuli u upoznavanje kvarta di je on odrastao, pa se kasnije odselio - Ravnice. Kako super kvart! Obiteljske kućice, uske tihe ulice, puno parkova i djece.

Ljubav :D




On se jednostavno mora glupirati :P

Jeste li znali da su u Lidlu korneti sladoleda 3 i pol kune??? Taj dan smo pojeli svatko po dva :D

Da vam pokažem jedan svoj davni DIY projekt :)



Ovaj ruksak imam od prve godine faksa, znači dobrih 7 i nešto godina (jao). Najkov je i super je kvalitetan, ali mi se više nije sviđao ogromni NIKE natpis. Ne mogu pronaći na netu kak je to izgledalo, eto koliko je star :) 
Uglavnom, malo prugica sa stare majice za podlogu, malo tkanine sa stare pidžame za cvijet i nekoliko šarenih dugmića. 


Naručila sam si s ebaya prije samo 20 dana 4 ogrlice. Sve skupa 25 kuna :) Za divno čudo, sve su već stigle! I jako sam zadovoljna! Jedino što me smeta je činjenica da na fotkama na ebayu izgledaju puno duže nego što jesu :/

Evo, sve moje ebay ogrlice na okupu! Fotić i mašnicu imam već neko vrijeme.



Predstavljam vam i gel za tuširanje koji miriše najbolje od svih gelova čiji je miris prošao kroz moje nosnice!
U DM-u ga možete kupiti 25 posto jeftinije uz onu knjižicu za 50 bodova.




Nabavila sam si i novi čaj. Inače sam veliki ljubitelj kupovanja raznih čajeva, na kraju se ispostavi da popijem 2-3 šalice i onda stoji :/ Ali potrudi ću se da ovaj pijem svaki dan, kako je zapravo i propisano. Radi se o ovome:



Dakle, žene, sklone upalama, infekcijama, bakterijama (znate di :D), za po okolinu pogubnim PMS-ovima, ili ne daj Bože nekim gorim problemima ženske prirode. probajte s ovim. Sad ne znam koliko je djelotvoran, ali koliko sam čitala po netu i forumima, žene za njega daju ruku u vatru. Može se kupiti u Kauflandu na Ravnicama, na Kvatriću ili Dolcu. Košta 65 kuna, ali ga ima jakoooo puno.

I još nešto za žene :) Dana 15.6. u 18h se na Bundeku održava ženska utrka pod pokroviteljstvom DM-a. Trebate samo otići u DM, zamijeniti 20 bodova za majicu i pojaviti se na Bundeku. Otrčati, dobiti poklončić od DM-a, a kasnije je kao neko druženje i koncert Nine Badrić. Ići ću s frendicom :D Iskustva radi.



I to je to, nemam vam se više ni sa čime pohvaliti :D



četvrtak, 30. svibnja 2013.

Projekt "Rudi" i osvojena nagrada :)

Danas sam provela dan kod dečka, napokon smo našli vremena za uređenje njegove sobe, barem dijela.

Odlučio je na jedan cijeli zid staviti crtež biciklista.

Crtež je pronašao u katalogu izložbe Kabineta grafike HAZU-a - "Umjetnost i sport", autora Bojana Stranića. Stranić je slikar, grafički dizajner, ilustrator i sportaš, koji je cijeli svoj umjetnički opus posvetio temama iz sporta, te je autor brojnih plakata vezanih uz sportska događanja.




Prvo smo htjeli na zid prenijeti ove bicikliste s naslovne stranice kataloga, ali smo pomislili da je to ipak prevelik zalogaj za nas amatere :)

Pa se P odlučio na jedan crtež:

STRANIĆEV "BICIKLIST"

Oboružali smo se letvicama, velikim šestarom, olovkama, gumicama, vaser-vagom i krenuli na posao. Prvo smo odredili uvećanje, zatim sve mjere preračunali. Olovkom i šestarom ucrtali lagano sve na zid, a zatim po olovci prošli tamno sivom bojom kistom. 
Zapravo smo bili brzo gotovi, za 2, 2 i pol sata Rudi je bio na zidu :D
P mu je dao ime, reko je da mu baš nekako paše :)


RUDI
Mislim da smo ga baš dobro pogodili :) Što velite, koji je bolji? :P
Kada se ostatak sobe sredi, vidjet ćete Rudija u kontekstu.


A kada sam doma došla i otvorila bloger, imala sam što i vidjeti! Igrala sam na blogu T and T kitchen and atelier nagradnu igru za Electroluxov blender. 
I tako čitam ja rezultate i vidim da je random.org odabrao baš mene! Jao koja sreća! Pa ja nisam nikada osvojila nešto vrijedno. A da volim kuhinjske aparate i pomagala, to neću niti spominjati :D
Nagrada mi je tako lijepo zaokružila ovaj super dan! Na kišu više ni ne mislim :)
Hvala Tadeji!






ponedjeljak, 20. svibnja 2013.

Blogonagrada, škicnite jeste li negdje u postu :D


Ova blogonagrada odskače od ostalih :) Naime, morate je sami osmisliti!


Ja sam je dobila od For You by Sonaj, njezina nagrada izgleda ovako:




Lijepi buketić cvijeća :)

Što staviti na svoju, tu se nisam puno dvoumila :P




Nagradu treba proslijediti na 8 drugih blogova. Ajde da vas vidim što ćete smisliti :D



četvrtak, 16. svibnja 2013.

Pimpanje bicikla


Jučer sam bila kod dečka cijelo popodne. Ja sam njemu prvo pomagala krečiti novu sobu, a onda je on meni pomogao očistiti bicikl i promijeniti pakne na kočnicama :) Nakon svega smo pojeli pizzu i popili kolu, on s frendom malo biciklirati, a ja s curama u Krivi.

Brzo smo pokrečili baš :) Meni je krečenje zabavno, kad god doma je neka takva akcija, ja se guram :P
Izabrali smo sivkastu boju, jer P želi da mu soba ima strogo mačo i industrijski look :D Nabavio si je luster kakav se može vidjeti u socijalističkim radničkim halama i drvene palete koje će pobojati i samo na njih nabaciti madrac. Planira si još isprintati fotku Toše Dabca na tapetu preko cijelog jednog zida. Mislim da će soba biti baš kul :)

Pa smo se bacili na bajk. P je promijenio pakne, još od puta kroz Gorski kotar su mi kočnice strašno slabe. Kočenje po svim onim strminama je uzelo svoj danak. 

White bandita imam već dvije i nešto godine i NITI JEDNOM ga nisam počistila kak se spada :( P ga je okrenuo naopačke, dao mi krpice i benzin i onda smo ga rifljali. Jao moji nokti :/ Iz lanca i sa zupčanika su samo otpadali komadi prljavštine i stare masti. Žbice na kotačima su promijenile boju skroz kada smo ih oprali. P se čudio da je boja kotača zapravo crna, a ne siva. Tu propovjedam neku ljubav prema biciklima, a moj jadničak bio skroz zapušten.



Danas sam ga dobro još prebrisala i oribala ono što nisam benzinom. Onda sam škicnula zvonce i zaključila da mu treba makeover :)

Već sam ja njega farbala, ali mi se to više ne sviđa :P Ovako je izgledalo:




A ovako izgleda sada:






Ako ste u potrazi sa dobrim i praktičnim svjetlom za bajk, ja sam si ga nabavila na ebayu za, čini mi se, 1,30 $. Stane praktički u džep, lako se stavi na bajk i poprilično dobro osvjetljava. Ima tri funkcije, da konstantno svijetli, da blinka sporije i da blinka brže.




Sad samo da prestane ova kiša, pa da ga malo provozam ovak spimpanog :)

srijeda, 15. svibnja 2013.

Slučajno hrabra

Danas sam doživjela čudan osjećaj :)


Vozila sam se bajkom od dečka preko Vukovarske i već je polako išlo ka sumraku. Vozila sam dosta brzo i nisam uopće skužila da se ispred mene nalaze stepenice, zajurila sam se misleći da je to ona kosina.

Onda mi je sinulo da se tumbam po stepenicama u punoj brzini i prije nego sam se ustrtarila, već sam ih prošla. 


Osjećala sam se super! Znam da se nekom to čini kao banalnost, ali ja sam veliki strašljivko koji se boji visina, strmina, uspona, padova i svega sličnoga.

Došlo mi je da se vratim i još jednom spustim po stepenicama :D

Što je još važnije, pomislila sam se kako puno toga propuštam jer sam strašljivac. Na moru bih se uvijek držala plićaka dok bi drugi plivali daleko, natjecali se tko će prije i dalje. S bicikla bih silazila kada bih pomislila da je strmina prevelika i da bih mogla pasti. Nikada se nisam pentrala po zidićima jer sam bila uvjerena da to ne mogu i da ću se ozljediti. Jedva sam se natjerala da uđem u čamčić na mirnom maksimirskom jezeru.

Da se razumijemo, nisam ja za stvari koje bi riskirale sigurnost, to ostavljam avanturistima i "adrenalistima", ali malo bih se mogla opustiti, zar ne? :)






subota, 11. svibnja 2013.

Slabić se vratio


Slabić je pokušao biti jak, pa je popušio.

Slabić se pravio važan, pa je povrijedio i sebe i druge.

Mrzim tog slabića u sebi!

Opet sam došla u situaciju s onom osobom o kojoj sam već tipkala. Slabić koji se pravio jak je ušao u situaciju kojoj nije dorastao. Suočio se s jakim karakterom te osobe i, što je još opasnije, s karakterom osobe koja je njemu jako bitna.

Samo što je ta druga osoba jaka na riječima, ali slaba u suosjećanju, razumijevanju i pronalaženju kompromisa. Slabić je protiv nje nitko i ništa, iako u sebi zna da je bolja osoba. Slabić se čak i ispričao iako nije morao. Ali je to učinio iz ljubavi. I to nije shvaćeno tako, već kao mržnja i otežavanje nečijeg života i usporavanje napretka.

Pitam se samo zašto su neki ljudi neskloni praštanju, razumijevanju i dogovaranju? Zašto su isključivi i zašto zbog svog ponosa moraju druge tjerati da se osjećaju loše? Slabić je sada jako loše. Toliko da bi bio u stanju kleknuti na koljena i preklinjati. Jer mu je oduvijek bila bitnija tuđa sreća, osobito ako se radi o bliskim ljudima.

Kako da se slabić izbori za sebe? Kako da ne ispadne čudan i nerazuman u svojim zahtjevima i zašto mu netko ne ugradi moć argumentacije? Zašto zašuti kada treba govoriti i dokazati se? I zašto mu se plače kada ga se natjera da pomisli da je možda pogriješio iako ga drugi uvjeravaju da nije?


ponedjeljak, 6. svibnja 2013.

Crtice iz svakodnevice III

Stiže treće po redu izvješće o mom svakodnevnom životu. Hm, moglo bi se nazvati i tjednom u slikama :)


One dane pred prvi maj sam bila doma malo kod svojih. Družila se s obitelji, prošetala do bake sa sekom, pekla kolač i tako dalje. Evo da vam pokažem svoje malo selo, odnosno svoju malu ulicu :)




Baka mi je ubrala veliki buket jorgovana i božura. Jao kako je lijepo mirisao!




Uspjela sam uhvatiti fotićem/mobitelom i dedinog starog mačka. Mislim da ima nekih 20 godina. Mačak samotnjak :)





E da, bila sam i na Bazaaru kod MSU-a. Sad se ne sjećam kad je točno bio :) P je imao svoj štand tamo, pa sam mu kao prava cura donijela sladoled i pravila mu društvo. Ja kao ja nisam se sjetila fotkati ranije, pa sam uslikala ovo kad su se već počeli pakirati.
Pravi antikviteti. Ako se nekad nađete na Bazaaru ili na Britancu nedjeljom, potražite ga :)




Iza njegovog štanda odjeću je prodavala ova gospođa na slici. Ovaj crveni šos mi je odmah upao u oko (nažalost, tu se ne vidi njegova ljepota). Pitala sam je koliko košta, a ono...300 kn :/ Objasnila mi je da je cijena tolika jer je to njen ručni unikatni rad, da je ona umjetnica i koreografkinja i da ne daje svoju odjeću u bescijenje. Bilo mi je krivo što si ga ne mogu priuštiti, skroz sam se zaljubila u šos!




1. maj sam provela s curama na Jarunu. Ponesle smo si dekice, grickalice i karte, pričale i igrale. Bilo je to baš kvalitetno druženje :) P je bio u Zagorju kod frenda na vikendici, pa smo ove godine preskočili naš prvomajski piknik. 
Cure na okupu :) Fotka nazvana "10 sekundi". To su nam skoro već tradicionalne fotke i uvijek ispadnu super! A najbolje je što smo svi na njoj dok fotić odbrojava svoje vrijeme prije nego okine.




Što nismo krasne? :D


Girly girl i još jednom frendicom sam jučer napokon posjetila Hrelić. Nećkale smo se jel bi išle ili ne, vrijeme nije bilo obećavajuće...Htjele smo bajkovima, zato smo i se i nećkale :) Ipak smo se odlučile otići pjehaka i dobro da jesmo.

Evo njih dvije kako kopaju po hrpi robe iz koje smo nešto i kupile :) Prvo smo samo sramežljivo gledale te hrpice, a onda navalile ko prave profi hrelićanke :)




Ja sam si našla i kupila majčicu i košuljicu, svaki komad samo 5 kuna!





Kako sam prošli tjedan dosta radila, dosta sam i potrošila. Pitam se zašto ne znam štedjeti? :/

Pa sam orobila i DM, naravno.




Kupila sam toniranu kremu, ukoliko se odlučim uskoro na kratke hlače i suknje da si imam s čime prekriti ožiljke za koje sam si sama kriva :/
Zatim novi puder od Deborah. Inače košta 97 kn, ali mi je dobri DM poslao kupon s popustom od 25 posto na proizvod po izboru za roćkas :D
I Garnier dezić. Garnier ima naj deziće! Nema alkohola, nema parabena, mirišu odlično, a što je najbitnije - zbilja su učinkoviti protiv znojenja. Prije njega sam si kupila Nivein u spreju i nakon samo 2-3 sata bi smrdila ko da nisam niš stavila. 


A kad sam kod DM-a već...imaju sad super pogodnost! Za 100 active beauty bodova (ak skupljate te bodove na onu ljubičastu karticu) možete dobiti dvije karte za predstave u Kerempuhu! Kako imam skoro 300 bodova, odmah sam danas zamijenila za predstavu Svećenikova djeca. 




Posudila sam si i novu knjigu, na preporuku Little miss confused :) Skroz sam nešto nabrijana na čitanje i jedva čekam prionuti na posao!




Što se tiče diplomskog, napokon nemam osjećaj panike i osjećaj da ovo što sam do sada napravila i našla ništa ne vrijedi. 
Evo, vidite kolika je to pozamašna količina materijala! I imam sistem sad! Kupila sam flomastere, dodijelila svakom poglavlju boju i sad ću prolaziti kroz svoje bilješke i podcrtavati s određenom bojom određene rečenice, ovisno u koje poglavlje spadaju. Nadam se da će mi sistem funkcionirati :)




Na ploču sam si napravila popis poglavlja, tako da se lakše snalazim. Ako netko zna nešto o nečemu dolje napisanom, nek se javi! :D




Ovo gore su moji cvjetići :) Lijevo je lanjski poklon od cimerica koji se trudim održavati na životu, ali nekako ne ide :( Danas sam si kupila ovaj u sredini jer je divne boje, a ovaj desni imam ČAK nekoliko mjeseci i još je živ! Inače meni svaki cvijet umre :( Ne znam zašto...
Bez zločestih komentara da cvijeće treba zalijevati! :P


subota, 4. svibnja 2013.

Atlas oblaka - knjiga VS film

Napokon sam uspjela završiti s čitanjem knjige :) Već kasnim s vraćanjem u knjižnicu, ali ajde, podnijet ću i taj trošak. Ipak je nemjerljiv s onim od 125 kn plaćenim jedne godine :/

I onda sam pohitala (drugim riječima ugnjavila dečka) pogledati film. S velikim očekivanjima, naravno, ali su ta očekivanja nekako nestala nakon prvih minuta filma.

KNJIGA



Knjiga je podijeljena na 6 priča, koje su podijeljene na 11 dijelova.

Prva priča, pacifički dnevnik Adama Ewinga, smještena je u 19. stoljeće na Pacifičko otočje. Prati njegov boravak na Novom Zelandu i mučno putovanje na brodu Prophetess do SAD-a, gdje kao slijepog putnika otkriva pripadnika plemena Moriorija - Autua. Zauzima se za njega i tako mu spašava život. Uz Adama putuje i njegov prijatelj, dr. Goose, liječeći ga od nametnika kojim se Adam zarazio na svom putovanju. Što je bilo s njima trojicom na kraju priče, to vam neću otkriti :)

Druga priča je smještena u 1930-e godine. Pisana je u obliku pisama koje mladi skladatelj R. Forbisher šalje svom prijatelju/ljubavniku Sixsmithu. Forbisher se uselio u kuću poznatog skladatelja Arysa Vyvyana, pomaže mu u komponiranju, zadovoljava puno mlađu mu ženu i piše svoju vlastitu simfoniju, Atlas oblaka. Istovremeno potkrada starog Arysa, prodavajući vrijedne knjige iz njegove zbirke. Među njima pronalazi i dnevnik Adama Ewinga....

Treća priča događa se u 70-im godinama. Luisa Rey je novinarka u tabloidu. Jedne večeri nađe se zaglavljena u liftu sa Sixsmithom, koji joj otkriva postojanje tajnog izvještaja o opasnosti rada nuklearke u kojoj je zaposlen. U maniri pravih krimića, Luisa pokušava razotkriti političke namjere koje stoje iza stavljanja nuklearke u pogon, stavljajući svoj život u opasnost.

Četvrta priča je smještena u sadašnjost. Glavni joj je lik Timothy Cavendish, izdavač kojemu nikako da krene u beletrističkom svijetu. Tu situaciju će promijeniti pisac čiju je knjigu Cavendish izdavao - taj isti pisac je teatralno ubio kritičara koji je njegovu knjigu popljuvao. Popularnost knjige je porasla, ali Cavendish se nije uspio iskobeljati iz starih dugova. Ne mogavši platiti piscu njegovu svotu, bježi od njegove ubojito raspoložene braće i obraća se svom bratu. Mislivši kako ga je brat sklonio na sigurno u jedan hotel u britanskoj provinciji, Cavendish odahne. Ali ne zadugo. Uskoro otkrije da se nalazi u staračkom domu iz kojeg nema izlaza i tu počinje njegova jeziva muka. Jedina utjeha mu je rukopis knjige koja mu je jedan dan došla na adresu: Poluživoti - Prvi slučaj Luise Rey.

Peta priča nas vodi u budućnost. Radnja se odvija u Nea So Coprosu, u korporacijskom društvu Potrošača i fabrikanata nad kojim vlada Jednoumlje. U središtu priče je Sonmi-451, fabrikantica. Fabrikanti su klonovi koji rade niže poslove u društvu, a Sonmi, konkretno, je konobarica. Fabrikanti nemaju mogućnost vlastitog razmišljanja i djelovanja, ali je Sonmi bila drugačija te se upustila u protukorporacijsko djelovanje unutar Saveza, revolucionarnog pokreta protiv Jednoumlja. Nakon što je uhvate, Arhivaru iznosi slijed događaja i svoja razmišljanja. U cijelom svom nesretnom životu, jedina svjetla točka i odmak od problema za Sonmi je bio film pod naslovom Jeziva muka Timothya Cavendisha.

I zadnja, šesta priča, odvija se u vremenu kraja civilizacije. Protagonist je Zachry, pastir koji živi sa svojom obitelji u malom selu u svojoj Dolini, jednom od zadnjih mjesta na Zemlji, gdje se štuje jedno jedino božanstvo - Sonmi. Dolinu posjećuje brod Vidjelica - zadnjih ljudi koji posjeduju znanja o našoj civilizaciji i kulturi, praktički nomada bez zemlje. Među njima je i Meronym. Ona ostaje u selu kako bi proučila kako žive. Zachry je prema njoj nepovjerljiv, smatra da će Meronym dovesti ostatak Vidjelica u njegovu Dolinu. Nakon što ona spasi njegovu sestru od smrti, Zachry joj počinje vjerovati. Vodi je na planinu Mauna Keaju, gdje Meronym proučava opservatorije. Nakon što je skupila informacije koje je trebala, vraćaju se u dolinu, nalaze zapaljeno selo i mrtve sumještane - djelo barbarskog plemena Kona. Zachry ostaje sam od svoga roda i nalazi se u dilemi otići s Meronym ili ostati u svom selu...

Za mene osobno, knjiga je odlična! Toliko priča, toliko vremena, toliko likova i toliko toga što treba pohvatati i povezati. Kada bi me netko pitao kojeg je knjiga žanra, ne bih znala odgovoriti. Prvi dio je povijesno-pustolovni roman. Doznajemo svašta o Maorima i Moriorima, domorodačkim pacifičkim narodima. Druga priča je drama s nesretnim svršetkom. Treća priča je klasični krimić. Četvrta je triler. Peta je SF, a šesta...za šestu nisam sigurna što bi bila :)

Knjiga nosi puno poruka. Osnovna ideja pisca, koliko sam shvatila, je da nitko na ovom svijetu nije samo radi sebe. Svi smo mi nekako povezani, makar živjeli u različitim vremenima i na različitim mjestima. Poteže se i pitanje reinkarnacije, jer likove u svim pričama povezuje madež u obliku kometa. 

Prva priča osvješćuje pisca o tome da su svi ljudi jednaki, bili oni bijeli ili crni, robovi ili robovlasnici. Adama Ewinga će od sigurne smrti spasiti upravo onaj koji je bio najniži u društvenoj ljestvici, čime će se promijeniti njegov stav o društvenoj hijerarhiji koja je postojala u vrijeme kolonijalizma.

Priča Luise Rey nas podučava da za viši cilj ponekad trebamo i staviti vlastiti život na kocku, kako bismo spasili puno drugih života.

Priča o Sonmi mi je dala najviše misliti. Zamislite da se za 100, 200 godina naše društvo pretvori u čistu korporaciju, gdje je jedino bitno imati novac. Gdje postoje klonovi koji su tu da nas služe. Gdje je sve umjetno stvoreno i gdje nema mjesta za vlastito razmišljanje. Ponekad se bojim da naš svijet ide upravo u tom pravcu.

Zadnja priča me se najviše dojmila. Kada sve propadne, cijeli svijet koji smo gradili stoljećima svojim napretkom, ostane nam ono od čega smo počeli. Priroda, vjera i obitelj.

FILM


U filmu se puno više isprepleću sve ove priče.

Shvaćam da je Hollywood Hollywood i da se neke stvari moraju snimiti u tom điru. Ali nekako me razočarao. Nije film loš, dapače, samo me pomalo naljutilo to što su dosta toga izmijenili kako bi bilo jednostavnije i lakše shvatljivo. Na primjer - u prvoj priči se ne događa nikakvo ubojstvo, kako je prikazano na filmu, a bome niti u drugoj. Peta priča o Sonmi je skroz izmjenjena. Snimljena je u điru nekog ljubića, iako se u knjizi stvari uopće ne vrte oko toga. 

Sviđa mi se što su određene uloge u različitim pričama povjerene istim glumcima, čime vizualno dokučujemo piščevu poruku o reinkarnaciji. Tom Hanks, Halle Berry, Susan Sarandon, Hugh Grant - svi oni glume različite uloge u različitim vremenima. 

Prednost filma je ta što možemo vizualizirati neke stvari koje ne bismo zapazili čitajući. Meni je osobito upalo u oko to što su Maori s početka knjige/filma i pleme Zachrya s kraja knjige po licu obojani istim bojama i istim uzorcima. Time se nekako zaokružila priča - kako smo počeli ovu našu civilizaciju, tako ćemo je i završiti jer smo slabiji od onoga što sami stvaramo, ali i onoga što je nas stvorilo.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...