nedjelja, 7. srpnja 2013.

Za Mandu

Inače nisam osoba koja će neke preintimne stvari dijeliti sa širom javnosti. I iako sam sve što mi je na duši podijelila s obitelji, dečkom i frendicama, mislim da Mande zaslužuje jedan javni epitaf, zbog svoje dobrote i ljubavi prema svima koje je poznavala.

Mande je bila moja baka, do prekjučer. Otišla nam je jako brzo i nenadano u svojoj 79. godini.

Još prije točno dva tjedna sam bila doma, kada smo slavili sekinu krizmu. Mande je bila sa svima nama, vesela kao i uvijek, družila se i razgovarala. Tada sam je vidjela zadnji put. Kada mi je mahala sa svog prilaznog puta ispod svoje trešnje dok sam odlazila na bus, izvikujući dobre želje.

Uvijek je bila puna riječi hvale za svoju djecu i unučad. Uvijek je krišom dala koju kunu nama koji se školujemo po Zagrebu "jer nama treba, njoj staroj što će novci". Nasmijana i vedra cijelo vrijeme, nikada ni sa kim u svađi ili problemu. 

Teško nam je svima, ali ona je na svoj trenutak bila spremna. Često je znala pričati kako je već stara i kako je čeka njen dan odlaska, ali nikada to nije rekla sa strahom ili suzama u očima. Govorila je kako želi otići brzo, bez muke i patnje zbog duge bolesti, govorila je kako nikome ne želi biti na teret. Uz to, znam da bi joj srce puklo kada bi morala ležati u krevetu svaki dan, cijeli dan, dok je čekaju njeni praščići, koke i mačka, njen krumpir i kukuruz, njena motika i sepet.

Zato smo u svoj svojoj tuzi ipak sretni što se baki ispunila želja.

Iza sebe je ostavila svog dedu, čovjeka kojeg zna od dana svog rođenja, koji je živio u kući do njene do dana njihovog vjenčanja. S kojim je prošla sve nedaće i radosti života. S kojim je imala 4 djece, 13 unučadi i 5 praunučadi.

I svi su jučer bili uz nju, od nje se oprostili. Deda je bio dostojanstven u svojoj tuzi, deda ima svoju životnu filozofiju koja ga drži čvrstog i optimističnog iako duboko u sebi osjeća veliku prazninu sada kada je ostao bez svoje životne družice.

Uspjela nas je jučer sve okupiti, svu obitelj užu i širu, rasutu po cijeloj Hrvatskoj i šire. Svatko je imao samo riječi hvale za nju. 

Ja joj zahvaljujem što me odgajala zajedno s mojim roditeljima, što mi je pomagala, što me savjetovala i što me voljela. 

Samo žalim što nisam više vremena provodila s njome i što nas ovaj život tjera na 100 strana, od kojih onda ne vidimo onu najbitniju. Žao mi je što nisam češće s njom sjela pod njenu trešnju.

Broj komentara: 12:

  1. Žao mi je , draga , zbog gubitka voljene bake ali uvijek ćeš misliti na nju osobito kada ti zamiriše trešnja , u proljeće, kao davno prije...Ja se svoje bake često sjetim osobito kada zamiriše orah,gdje smo nas dvije nedjeljom sjedile na klupčici ispred kuće:))) Neka ti zauvijek ostanu lijepe uspomene na tvoju baku!

    OdgovoriIzbriši
  2. Meni je bilo teško svaki put kad sam se opraštala od bake... često sam se pitala je li to zadnji put da je vidim. Lijepa priča o tvojoj baki, koju ćeš uvijek imati u <3

    žao mi je zbog vašeg gubitka :-(

    OdgovoriIzbriši
  3. draga moja, jako mi je žao što si ostala bez bake.
    vjerujem da većina zna kako se osjećaš.
    ja sam imala tu sreću da sam većinu života provela sa njom, a opet nisam stigla neke stvari napraviti. tjerala me je da me nauči raspoznavati trave, nisam stigla, htjela me je naučiti heklati, nisam imala vremena, govorila mi je da rasadim njezinu mentu, rekla sam "drugi put" - sad mi je žao svega.

    OdgovoriIzbriši
  4. iako tužan,ovo mi je tvoj najdraži post do sada. još jednom da ti kažem da mi je žao i da suosjećam, a sreća u nesreći je što je bakla otišla brzo. moja nažalost nije, i to ne bih nikom poželjela.
    drži se :*

    OdgovoriIzbriši
  5. Moja sućut... lijepo je što ste ju svi toliko voljeli i što ćete se nje uvijek rado sjetiti... sve je to dio života...

    OdgovoriIzbriši
  6. divan i topli post. ostavila je lijep trag u vašim životima .moja sućut :*

    OdgovoriIzbriši
  7. Baš mi je žao zbog tvoje bake... :(

    OdgovoriIzbriši
  8. Baš si divno napisala post! :*

    OdgovoriIzbriši
  9. žao mi je, ali kad ovako pišeš o njoj..ipak ste provodile vrijeme skupa. možeš se sjetiti mase lijepih trenutaka. čuvaj ih.
    drži se.

    OdgovoriIzbriši
  10. ajme kak lijepa priča, baš mi je žao :(

    OdgovoriIzbriši
  11. Krasne si riječi posvetila baki. Žao mi je što je više nema i želim ti izraziti svoju sućut. No moram reći da baka može biti ponosna na tebe, svoju unuku.

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...