utorak, 29. svibnja 2012.

Čipkasto preuređenje

Pogodite di sam danas opet bila? U Offertissimi, hehe :) Vidjela sam tamo jeftine čipkaste tabletiće, znate one što naše bake stavljaju u svaki kutak kuće, na tv, na stol, pod cvijet, na kauč itd :) Svega 11 kn, i to povelik komad. Imam već nekoliko dana jednu ideju na umu i danas sam je napokon provela u djelo. Prije nekoliko godina sam kupila u Mangu majicu koja ima na dijelu oko vrata čipkastu mašnu i jako je rado nosim jer mi je baš posebna. A sad sam zaželila još jednu takvu :)

Za makeover mi je trebala

-   majica (zapravo je lijepe tamnozelene boje, ali mobitel loše fotka :/)
-   čipkasti tabletić 
-   škare, konac, igla



Jednostavno sam izrezala odgovarajući komad čipke i svojim treskavim rukama nekako uspjela zašiti ga za majicu :) I inače smo si šivanje i ja na Vi, uvijek ispadne ukoso, ili mi ponestane konca, ili mi sve ispada, itd, itd. Ali rekoh si, ovome ću već doskočiti :)

I dobila sam ovo:



Sada na pospremanje kreativnog nereda :) Uvijek mi se desi situacija "pale atomske bombe na sobu" kad nešto ovakvo radim :)


nedjelja, 27. svibnja 2012.

Odmoriti oko, napuniti dušu

DOMA

pogled s balkona

seoski putić

ivančice <3

mamini irisi bijeli

mamini irisi plavi

šumske jagodice, ukrao ih vrt :)

tatin unikatni stolić od kamena iz šume

tatin voćnjak

orah...najstarije i najveće drvo okućnice

tatin ručno popločen travnjak, kamenjem iz šume i pomladak našeg oraha

jabukice to be :)

...sutra za Zagreb, svom drugom domu, dinamici, obavezama i ljubavi :)

subota, 26. svibnja 2012.

Sloboda na dva kotača


Danas posvećujem post na blogu vjerojatno najdražoj stvari koju posjedujem - mom biciklu (nadam se da me laptop nije čuo i da neće imati ispade ljubomore u vidu rušenja windowsa i slično :D)

Dobila sam ga za 25. rođendan od svojih roditelja. Bio je to najljepši rođendanski poklon :) Imala sam ja i prije bicikl, ali sam ga prerasla još davnih dana, poslije mi nije niti padalo na pamet da se biciklom vozim po Zagrebu. Gužvala sam se po tramvajima i busevima, hodala pješice i gubila živce. Gdje mi je pamet bila! 

Od tada smo nerazdvojni. Vozikamo se skoro svaki dan, osim kada je kišno ili kada sam van Zagreba, tj. doma. Ako pada kiša ili snijeg, radije ću ostati doma, nego se gužvati po javnim prijevoznim sredstvima, toliko sam navikla na taj osjećaj slobode i neovisnosti kretanja. A tako je kod svih biciklista - ako ne mogu biciklom, ne da im se nikuda. Čak ne poludim ako me kiša uhvati na biciklu. Više me mogu izbaciti iz takta krcati tramvaji u kojima svaka baba ima kišobran koji te na sve strane moči i fleka. Moram si kupiti kabanicu, bilo bi krajnje vrijeme nakon dva dobra pokisnuća :)

Volim onaj samozadovoljni osmijeh na licu kada projurim pokraj stanice pune ljudi i vidim na onom semaforu da tramvaj dolazi za tek 10 minuta. Volim kada projurim pored 17 koja je zapela u gužvi na Savskoj. I kada mi treba samo pola sata (uz koje kršenje zakona :D) da dođem s jednog kraja grada na drugi.

Sigurno ste svi upoznati s problemom koji se provlači kroz medije vezanim uz bicikliste i biciklističke staze. Ne znam koliko se vi curke koje me pratite vozite biciklom, ali vjerojatno ćete se složiti sa mnom da je teško biti biciklist u gradu. Osobito u onom gradu koji nema staze. Ja sam jedna od onih miroljubivih građana, koji nastoje naći kompromisno riješenje. Znam da je pješacima ponekada teško snaći se na pločniku kada pored njih projuri svako malo neki bicikl, ali logika preživljavanja nalaže da se nismo ludi voziti po kolniku, pa da nas pokupi auto. Uglavnom, moje je mišljenje da je suživot biciklista i pješaka na pločniku moguć, ako biciklisti ne divljaju, ne jure i ne prave se da su jedini i najvažniji, a s druge strane da pješaci ne bacaju zajedljive komentare i proste uzvike. Sad sam se sjetila bake koja je, vidjevši da dolazim prema njoj na biciklu, uzela sve vrećice u jednu ruku (jedno 5 komada) i odmaknula ih što više od mene, da ne bih slučajno je pokupila. A išla sam 5 km/h :)

No, dosta o problemima jednog biciklista :) Bitno je ono lijepo što sloboda vožnje pruža. Uzlupano srce, ozareno lice od vjetra, 100 mušica u kosi, osmijeh na usnama i očuvane živce. 
:)
Maksimir

Zrinjevac i dekica :)

Preuređeno zvonce
Ovo zvonce gore bilo je najobičnije crno zvonce. Trpila sam ga takvog do ovog proljeća, a onda rekla da je dosta i da hoću veselo točkasto zvonce :)
Malo plave boje, malo svijetlozelenih točkica, jedan točkasti gumbić i novo zvonce je gotovo! Preuredila sam i cimericama njihova zvonca, ali na žalost nemam sad fotke da vam pokažem. Joško je svoje dobila za rođendan, a Martini sam preuredila njezino jer ne bi bilo fora da je njezino crno, a naša šarena :)
Malo sad slabije zvone, valjda zbog boje i dodataka dugmića, pa se zvuk zatomi, ali i bolje. Moje je zvonce prije preuređenja uzrokovalo sigurno dvadesetak manjih srčanih udara :)

Baš sad gledam prognozu, opet kiša sljedeći tjedan :( Bit će to dug tjedan u stanu :D


četvrtak, 24. svibnja 2012.

Ako je nešto ružno kad to kupite, ne mora takvo i ostati :)

Jutros sam razbila ogledalo :( Neki kažu sedam godina nesreće, ali ja ću poslušati svoju baku koja kaže "Bit će sreće!" :)

Odmah sam pohitala kupiti novo, a kako sam, gle čuda, u besparici, otišla sam u Ofertissimu vidjeti što se nudi. Nisam bila baš oduševljena izborom, pa sam kupila najjeftinije (8 kuna, bagatela :D) i rekla si kako ću ja to već urediti da se meni sviđa.

Ovakvo je bilo:


Dakle, obično ogledalo stavljeno u okvir od nekvalitetne plastike. Koji je sad bačen u špajzu, jer sam izvadila ogledalo van. Izrezala sam četiri trake od papira za decoupage i nanijela ih ljepilom kao okvir, plus lila trakice kao unutarnji okvir...


I kao final touch, nekoliko cvjetića u koje sam ušila dugmiće koje sam davno skinula s mamine stare ljetne haljine...


I to je sve! :) Sad se opet mogu gledati i diviti svojoj ljepoti :P


I naravno, zašto bih ja izašla samo s jednom stvari iz dućana? :) Kupila sam si i ovo, za samo 10 kuna!


Kao što vidite, to su naljepnice za zidove, slažete ih kako vas je volja. Kako sam zaljubljenik u bicikle, ovo nisam mogla ne imati :)
Sad je moja soba bogatija za još dvije nove stvarčice i čini mi se da postaje sve manja i manja i manja i manja..... :)

srijeda, 23. svibnja 2012.

Cooksice su stigle! :D

Jeeeeeej, napokon je došao taj dan kada sam s Tamarom uspjela objaviti stranicu na Facebooku o mojim kutijicama, njezinim keksima i zajedničkim Cooksicama :)

Kreativni proces je bio dugotrajan, ali zabavan i inspirativan. Pa ću redom napisati kako je to sve teklo i kako smo postale male poduzetnice :) Samo nam držite fige da uspijemo nešto i prodati :)

Prvo je tu bila ideja. Ja kao ja, uvijek nešto stvaram i zamišljam i kombiniram, pa sam se odlučila da bih od tog svog kreativnog procesa mogla i nešto konkretno realizirati. Pitala sam Tamaru sa Bite my cake, s kojom sam dugogodišnja prijateljica, još iz gimnazije, jel bi htjela sa mnom surađivati u projektiću kutijica za kekse. Kako je ona maher, i to svima poznat, za kolače, torte, kekse i slične slastice pitala sam je jel bi htjela peći kekse za moje kutije. Složila se odmah jer znam da i ona uživa u takvim stvarima. Dogovorile smo se da ćemo za početak izraditi tri vrste kutijica i tri vrste keksa, a poslije...tko zna :)

Prvo sam obila vrata nekoliko hobi dućana kako bih nabavila sve potrebne materijale. To je taman bilo negdje početkom travnja, oko mog rođendana, pa mi je dragi kao poklon financirao materijale :*
Kupila sam kartonske kutijice, akrilne boje, lak na bazi vode, ljepila, kistove, ukrasne vrpce, salvete, papir za decoupage (koji mi se smočio na kiši vireći iz ruksaka dok sam se vozila biciklom :), zatim cvjetiće ukrasne i filc na unutrašnjost kutijica.

Odmah sam se bacila na posao :) Nisam unaprijed dizajnirala kutije, znala sam samo otprilike koje bih boje upotrebljavala. Moji kreativni procesi su spontani i stvari se događaju onaj tren kada trebaju nastati.
Prvo sam počela izrađivati narančasto-crveno-žutu kutijicu s makovima. Zatim ljubičasto-bijelu s točkicama, lavandom i srčekima i na kraju tirkizno-zelenkasto-smeđu s vitičastim detaljima, dvije vrste vrpci i cvjetićima.

Predstavljam njihova Visočanstva :)





Onda je jednog dana došla Tamara sa svojim super-profi fotićem i krenuo je fotosešn :) Donijela je i svoje fine kekse, čokoladne s komadićima čokolade, klasične s komadićima čokolade i treće s komadićima bijele čokolade i kandiranog ananasa. 





Ali što je lijep projekt bez marketinga? :D Bacile smo se na izradu stranice na Facebooku, jer svi znamo, tamo se najbolje reklamirati. Da, trebale smo i ime za projekt. Prvo smo mislile da će Cookie Box biti super, dok ja nisam imala jedan lapsus linguae i umjesto Cookiji, rekla Cooksici :) I tako je nastalo ime, Cooksice. Što mi se zapravo super uklapa u priču. U imenu je sadržan cookie, kao keks, a i sama riječ pomalo zvuči kao kutijica. Cooksica :)

Smislila sam cijelu priču o kutijicama, pomalo poetičnu, jer nisam htjela da opis kutijica i keksa bude hladan i služben. Evo i ovdje ću napisati što je napisano na Facebooku:

Cooksice su, jednostavno rečeno, kutijice za kekse. S keksima :)

Predstavit ćemo ih redom:

Narančasto-crvena Cooksica s makovima romantična je Cooksica. Voli kad je dečko pokloni curi, ali samo ako su u njoj keksi, po mogućnosti čokoladni :)

Plavo-zelenkasta Cooksica je elegantna sa svojim točkastim trakicama i cvijetom u kosi. Voli biti poklonjena prijateljima, mamama i tatama, bakama i djedovima. Najviše voli otmjene kekse, s komadićima bijele čokolade i kandiranog ananasa.

Ljubičasto-bijela Cooksica je nježna, slatka i zaljubljiva. Otkriva je naslikano srce s dvije strane, točkice i motivi lavande. Najviše je na dar vole dobiti djevojčice i djevojke koje ne žele odrasti. Keksi s komadićima čokolade njezin su najdraži sadržaj.

Škicnite album i odaberite svoju kombinaciju :)

Iza Cooksica stoje dvije dugogodišnje prijateljice, Tamara i Ivana. Tamara je zaljubljenik u kolače, obožava ih peći i dijeliti recepte s drugima. Ivana je zaljubljenik u ručni rad, stvaranje novih stvarčica i recikliranje starih. Kada su se te dvije zaljubljenosti srele, nastale su Cooksice :)

Baš sam pjesnik :) Ali znam ponešto i o kompjuterima, pa sam se bacila na izradu loga za stranicu, tj. dva loga, jedan manji i jedan veći. Ne pitajte kako sam to napravila, jer nemam nikakav program za izradu toga, pa sam koristila word, paint, picassu i još ponešto. Huh :)



I to vam je to :) Sad se samo nadamo da će ljudi biti zaintrigirani i zainteresirani za naše kutijice i kekse :)

Pridružite se i vi Facebook stranici na https://www.facebook.com/Cooksice :)

Sad gibam, dolazi dragi i pečemo palačinke :) 

nedjelja, 20. svibnja 2012.

I choose you! :)

Obavijestila me danas moja vjerna pratiteljica, Marinica, da sam dobila nagradicu od nje :) Hvala joj što me se sjetila, preporučam ovim putem da škicnete njen slatki blog,Moja mala ljetna radionica :)


Kaže Marinica da treba:
1. napisati 7 stvari o sebi
2. proslijediti nagradicu 6 blogerica i obavijestiti ih o tome

Pa krećemo :)
1. Imam 1001 ideja i planova u glavi, ostvarujem ih 5 %, uvijek nastojim to promijeniti, ali ili fali vremena ili volje
2. Ono što me pokreće na sve strane zadnjih godinu i pol je ljubav prema jednom P, i sve vrijeme s njim mi je uvijek predivno
3. Nikuda ne idem ako ne mogu biciklom, ako je kiša ili hladno, ostajem radije doma :)
4. Najviše me opušta kada se zatvorim u svoju sobu i stvaram iz glave svakakve rukotvorine
5. Mijenjam svoj životni prostor svako malo jer sam prehiperaktivna i volim promjene
6. Prepedantna sam, stalno nešto čistim i spremam, nadam se da moje cimerice nisu to primjetile :P
7. Pokušavam diplomirati već dvije godine, ali nikako da počnem pisati diplomski kako se spada. Zašto? Pogledati pod broj 1 :P

Proslijeđujem ovu nagradu sljedećim blogericama:

Novi blog s nečim novim i kreativnim...za koji dan ;) 




ponedjeljak, 14. svibnja 2012.

Ljubavni tjedan

Koliko ljubav zapravo pokreće čovjeka i daje mu snagu i inspiraciju, to je nešto ujedno i čudno i predivno :) Ova djevojka je jako sretna, upravo zato što je ljubav grije sa svih strana i ne dopušta onim lošim trenutcima i stvarima da provale do njenih misli i srca.

Filozofiram? A-ha :) Ali volim to ponekada. Nije sve na ovom svijetu egzaktno, oku vidljivo i rukama opipljivo, neke stvari su jednostavno takve da ih samo naše srce razumije. 

Ovaj zadnji tjedan je zbilja bio ljubavni. Voli biti takav u proljeće :) 
Voli kada se vrijeme provodi na dekici na travici na Zrinjevcu, kada dečko ubere curi tratinčicu, a ona je spremi s tolikom pažnjom kao da je dobila najskuplji cvijet na poklon. 
Voli kada se planira put u Pariz na jesen, i kada dečko hrabri curu koja se boji leta avionom :) 
Voli vožnje biciklom do Maksimira, voli šetnje po zoološkom vrtu, voli kada dečko kaže curi da je slatka kao panda ili lasica :) 
Voli kada se drži za ruke i sjedi na klupici. 
Voli kada se smije nespretnoj djeci koja su tek prohodala.
 Voli kada se jede sladoled u Orijentu i kada se maštaju planovi za nadolazeće ljeto.

Kad bi barem svaki tjedan bio takav! Zapravo, bez obzira na godišnje doba, meni se čini da ipak jest :)



nedjelja, 6. svibnja 2012.

Kamen po kamen...

...nije palača :) Barem ne u ovom slučaju. Ali je nešto drugo, mojim rukama i mogućnostima prihvatljivije :)

Sjećate se da sam za Praznik rada bila na Jarunu s dragim? Dok je on čitao, ja sam kao malo dijete čučala pokraj plićaka i birala lijepe oblutke. Tada nisam znala što bih s njima, činila sam to jer me nekako smirivalo...

A onda kad sam ih s istom djetinjom srećom donijela na obalu pokazati dečku, palo mi je na pamet da bih od oblutaka mogla napraviti mali svijećnjak, za dušice. Danas sam se bacila na posao.

Trebalo mi je samo sljedeće - ljepilo univerzalno (bojala sam se da će biti preslabo za kamenje, ali se pokazalo dostojnim :) ), oblutci raznih veličina (ne preveliki) i podloga (u ovom slučaju okrugli plastični poklopac od neke kreme za tijelo).


Jednostavno sam lijepila oblutke u krug, pa kad su se posušili, polijepila još jedan krug na drugi i dodala još koji mali na vrhove. Dušicu zatim stavimo u sredinu, zapalimo je i uživamo u malim prozorima svijetla što prodire između kamenčića :)



subota, 5. svibnja 2012.

I did it again...

Kao što sam već obećala, nije prošlo dugo da mi se sjetilo "malo" promijeniti izgled bloga :)

Što reći nego da najbolje da se više ne zavaravam jer znam da ću uskoro opet izmišljati toplu vodu i mijenjati izgled :D Za mene je zapravo i uređenje bloga jedan vid kreativnosti, tim više što nisam koristila ničije šablone i uzorke, sve je uradi sam :)

Uživajte i nadam se da ste ugodno iznenađeni :) Noć! :*

četvrtak, 3. svibnja 2012.

26. rođendan mog ljeta

Baš me zanima kakvo je bilo ljeto '86. godine...kada sam u ovo doba godine imala samo mjesec dana i nisam znala što su godišnja doba i koliko ih je. Za mene je postojalo samo sunce, razlistane krošnje, cvijeće i topli vjetrići :)

Ovih dana je, bez obzira na kalendar, počelo moje 26. ljeto. Počelo je vruće, sunčano i zaljubljeno u sve i svašta. Počelo je slatkim petodnevnim vikendom s najbližima i najdražima, u asfaltiranom Zagrebu gradu.

Petak je bio klasičan, otišle smo mi cure na koje pivo u naš omiljeni birc, Krivi, malo si popričati na napokon otvorenoj terasi, škicnuti poznate i nepoznate ljude i uživati u žamoru mnoštva. Malo nam za zabavu treba zapravo :) Koje pivo, koja frendica i koja klupica na već dobro poznatom mjestu...

U subotu ujutro sam, jedva se ustavši, otišla s dragim u parkić jedan u Trnskom, di smo proveli dopodne ležeći na klupicama, jedeći sladoled i pokušavali se uklopiti među obitelji s malim klincima i među penziće, jer su ljudi naših godina u to vrijeme vjerojatno još spavali, mamurni :) Ostatak dana sam se vrzmala po stanu s cimekima, kuhala, spremala, bila prava domaćica :) Navečer smo trebale do frendica na Pictionary, ali smo odlučile da smo prelijene i da je vrijeme da, pošto smo u besparici, napravimo home made Pictionary :) Na netu postoji objašnjenje kako i što, pa ćemo probati.

Nedjelja je napokon bila nedjelja za Hrelić :) Srećom pa je dragi išao sa mnom, inače bih zalutala u potpuno drugom smjeru :P Uglavnom, Hrelić je oooogroman. Već na početku nasipa ljudi sjede na travi i prodaju svoje stare predmete rastrte na plahte i najlone. Nakit, knjige, odjeća, posuđe, torbice, cipele, ogledala, kazete, walkmani, pa čak i šminka sumnjivog roka proizvodnje :) Nema čega nema! A na samom Hreliću još više toga. Nepregledna količina stvari, razbacanih i nabacanih na hrpe. Čast izuzecima koji su se potrudili posložiti svoj izložbeni prostor :) Nažalost, nisam ništa kupila :( Nisam se mogla odlučiti između toliko stvari...zapravo sam pikirala da ću naći nekakvu torbicu, ali neuspješno. Zamalo sam kupila ogledalo, ali sam odustala, sad mi je malo krivo. Trebali smo ostati još barem dva sata da bismo sve pregledali i odlučili se za kupovinu, ali je sunce tako jako peklo da smo odlučili otići doma i skloniti se u hlad. Sve u svemu, zanimljivo provedeno prijepodne i da, svakako se namjeravam vratiti :)


Ponedjeljak je ipak bio nešto manje prazničan, barem tamo negdje do popodne, kad sam s dragim otišla na cugu i kad smo se izležavali na terasi dobra dva sata, mislim da sam se stopila s onom stolicom :) 

I za kraj ovog dugog vikenda...praznik rada :)
Znate da sam velika spavalica, ali ovo jutro sam se ustala čak u pola 8! Zašto? Jer sam pripremila doručak, strpala ga u ruksak, hopsnula na bajk i otišla s dragim na Jarun :) Rastrli smo dekicu u hlad uz jezero, servirali doručak i jeli u miru i tišini. Bilo je skromno, ali slatko :)


Ostatak vremena na Jarunu proveli smo čitajući, drijemajući, smijući se zločestoj djeci oko sebe, pokušali smo igrati i ping-pong, ali je malo teško bez stola :P Ja sam prebirala lijepe kamenčiće u Jarunu i ponijela ih doma, da nešto lijepo napravim od njih, ideja je tu, a riješenje ćete vidjeti uskoro :)


Bila su već tri sata kada smo se napokon odvojili od dekice i krenuli doma, dragi na roštilj, a ja u stan k cimekima, s kojima sam provela ostatak ovog prazničnog dana.
Znamo da svi roštiljaju bjesomučno na praznik rada, i da se zna, nemam ništa protiv roštilja, dapače :), ali nas tri smo se odlučile speći pizzu. Bila je to prava domaća pizza, same smo umjesile tijesto, a gore pobacale umak od rajčice, šunku, sir, šampinjone, luk i papriku i začinile origanom. Došla nam je još jedna frendica, a kasnije i frend, međutim, uz sve naše napore, nismo uspjeli pojesti sve tri pizze koliko ih je ispalo :)


Punog smo želuca poslije igrale remi, zatim i bocu istine i dobro se zabavile :) 
Dan je završio s onim osjećajem ispunjenja iznutra i željom da je barem svaki takav...ja se nadam da će ih biti!

Sretan 26. rođendan mom ljetu!

I posebna zahvala mom bijelom bajku koji me sretno i veselo doveze do svakog mjesta u gradu, i omogući mi da ne dođem namrgođena zbog gužvi i ljutitih ljudi. Moram mu kupiti košaru kao poklon zahvale :D


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...