26. rođendan mog ljeta

Baš me zanima kakvo je bilo ljeto '86. godine...kada sam u ovo doba godine imala samo mjesec dana i nisam znala što su godišnja doba i koliko ih je. Za mene je postojalo samo sunce, razlistane krošnje, cvijeće i topli vjetrići :)

Ovih dana je, bez obzira na kalendar, počelo moje 26. ljeto. Počelo je vruće, sunčano i zaljubljeno u sve i svašta. Počelo je slatkim petodnevnim vikendom s najbližima i najdražima, u asfaltiranom Zagrebu gradu.

Petak je bio klasičan, otišle smo mi cure na koje pivo u naš omiljeni birc, Krivi, malo si popričati na napokon otvorenoj terasi, škicnuti poznate i nepoznate ljude i uživati u žamoru mnoštva. Malo nam za zabavu treba zapravo :) Koje pivo, koja frendica i koja klupica na već dobro poznatom mjestu...

U subotu ujutro sam, jedva se ustavši, otišla s dragim u parkić jedan u Trnskom, di smo proveli dopodne ležeći na klupicama, jedeći sladoled i pokušavali se uklopiti među obitelji s malim klincima i među penziće, jer su ljudi naših godina u to vrijeme vjerojatno još spavali, mamurni :) Ostatak dana sam se vrzmala po stanu s cimekima, kuhala, spremala, bila prava domaćica :) Navečer smo trebale do frendica na Pictionary, ali smo odlučile da smo prelijene i da je vrijeme da, pošto smo u besparici, napravimo home made Pictionary :) Na netu postoji objašnjenje kako i što, pa ćemo probati.

Nedjelja je napokon bila nedjelja za Hrelić :) Srećom pa je dragi išao sa mnom, inače bih zalutala u potpuno drugom smjeru :P Uglavnom, Hrelić je oooogroman. Već na početku nasipa ljudi sjede na travi i prodaju svoje stare predmete rastrte na plahte i najlone. Nakit, knjige, odjeća, posuđe, torbice, cipele, ogledala, kazete, walkmani, pa čak i šminka sumnjivog roka proizvodnje :) Nema čega nema! A na samom Hreliću još više toga. Nepregledna količina stvari, razbacanih i nabacanih na hrpe. Čast izuzecima koji su se potrudili posložiti svoj izložbeni prostor :) Nažalost, nisam ništa kupila :( Nisam se mogla odlučiti između toliko stvari...zapravo sam pikirala da ću naći nekakvu torbicu, ali neuspješno. Zamalo sam kupila ogledalo, ali sam odustala, sad mi je malo krivo. Trebali smo ostati još barem dva sata da bismo sve pregledali i odlučili se za kupovinu, ali je sunce tako jako peklo da smo odlučili otići doma i skloniti se u hlad. Sve u svemu, zanimljivo provedeno prijepodne i da, svakako se namjeravam vratiti :)

Ponedjeljak je ipak bio nešto manje prazničan, barem tamo negdje do popodne, kad sam s dragim otišla na cugu i kad smo se izležavali na terasi dobra dva sata, mislim da sam se stopila s onom stolicom :) 

I za kraj ovog dugog vikenda...praznik rada :)

Znate da sam velika spavalica, ali ovo jutro sam se ustala čak u pola 8! Zašto? Jer sam pripremila doručak, strpala ga u ruksak, hopsnula na bajk i otišla s dragim na Jarun :) Rastrli smo dekicu u hlad uz jezero, servirali doručak i jeli u miru i tišini. Bilo je skromno, ali slatko :)

Ostatak vremena na Jarunu proveli smo čitajući, drijemajući, smijući se zločestoj djeci oko sebe, pokušali smo igrati i ping-pong, ali je malo teško bez stola :P Ja sam prebirala lijepe kamenčiće u Jarunu i ponijela ih doma, da nešto lijepo napravim od njih, ideja je tu, a riješenje ćete vidjeti uskoro :)

Bila su već tri sata kada smo se napokon odvojili od dekice i krenuli doma, dragi na roštilj, a ja u stan k cimekima, s kojima sam provela ostatak ovog prazničnog dana.

Znamo da svi roštiljaju bjesomučno na praznik rada, i da se zna, nemam ništa protiv roštilja, dapače :), ali nas tri smo se odlučile speći pizzu. Bila je to prava domaća pizza, same smo umjesile tijesto, a gore pobacale umak od rajčice, šunku, sir, šampinjone, luk i papriku i začinile origanom. Došla nam je još jedna frendica, a kasnije i frend, međutim, uz sve naše napore, nismo uspjeli pojesti sve tri pizze koliko ih je ispalo :)

Punog smo želuca poslije igrale remi, zatim i bocu istine i dobro se zabavile :) 

Dan je završio s onim osjećajem ispunjenja iznutra i željom da je barem svaki takav...ja se nadam da će ih biti!

Sretan 26. rođendan mom ljetu!

I posebna zahvala mom bijelom bajku koji me sretno i veselo doveze do svakog mjesta u gradu, i omogući mi da ne dođem namrgođena zbog gužvi i ljutitih ljudi. Moram mu kupiti košaru kao poklon zahvale :D