Pričalo mi nebo, da ga sunce rano budi,
pitalo me nebo: "Zar i vas, mali ljudi?"
Kazalo mi sunce, da ga oblak smeta:
"Zašto mi to radi, ljepotu mi ometa!"
Javi tad se oblak bijeli:
"Nebo plavo me veseli!
Sunce mi daje najljepše boje,
ja sam sretan sa njih dvoje!"
The end :)
Otkad nisam napisala pjesmicu, sad me pukla neka želja i neka rima :) Ova je baš u nekom osnovnoškolskom điru, ali ipak mi nekako riječi pašu uz ove fotke koje sam uhvatila na prošlom putu od doma do Zagreba, kroz prozor busa.
I očito, ja sam taj hepi oblak iz pjesmice :)
hihihi, slatko :)
OdgovoriIzbrišija što starija to djetinjastija :D
Izbrišibas lijepo!
OdgovoriIzbriši