Priča odozgo

Pričalo mi nebo, da ga sunce rano budi,

pitalo me nebo: "Zar i vas, mali ljudi?"

Kazalo mi sunce, da ga oblak smeta:

"Zašto mi to radi, ljepotu mi ometa!"

Javi tad se oblak bijeli:

"Nebo plavo me veseli!

Sunce mi daje najljepše boje,

ja sam sretan sa njih dvoje!"

The end :)

Otkad nisam napisala pjesmicu, sad me pukla neka želja i neka rima :) Ova je baš u nekom osnovnoškolskom điru, ali ipak mi nekako riječi pašu uz ove fotke koje sam uhvatila na prošlom putu od doma do Zagreba, kroz prozor busa. 

I očito, ja sam taj hepi oblak iz pjesmice :)