nedjelja, 22. travnja 2012.

U gostima

Prošle nedjelje sam bila u gostima :) Kako to dugo nisam rekla, valjda još otkad sam bila klinka....Išla sam s dragim u posjetu njegovima baki i dedi, da ih upoznam jer su pitali za mene barem 100 puta :)
Već sam zaboravila kako je lijep i ugodan taj ritual odlaska u goste. Obično kad se s nekim hoću podružiti odemo u neki kafić na kavu ili pivu, rijetko kada netko dođe k meni ili ja k njemu, pa da se gostimo uz hranu i piće. Još ako je u pitanju nedjelja...nekako me to vraća u djetinjstvo i na nedjeljne posjete rodbini s mamom i tatom.

Dakle, prošle nedjelje sam se propisno spremila i sredila, spekla kolač (pitu od sira, naći ćete i recept ako spustite malo ovu stranicu ;), sjela na tramvaj i pravac Šalata. Upoznavanje na vratima, izmjena imena, pružanje poklona i sjedanje za stol. Riječ po riječ, atmosfera sve opuštenija, kolač po kolač, riječi sve više. Simpatični stariji ljudi sa svojim pričama i pogledima nade u mlađe generacije, puni riječi hvale i ponosa. Deda je prepričavao svoje stare ratne priče grickajući moju pitu od sira, a baka ga korila da ne smije toliko slatkog, istovremeno nutkajući mene suhim kolačićima :) Na odlasku mi je napunila punu posudu tih istih kolačića, tako da sam se doma vratila s više kolača nego što sam ih donijela u goste. Topli pozdravi na kraju i poziv da ih posjetimo ponovno u njihovoj svakidašnjoj kolotečini. Svakako ću ih rado opet posjetiti i tako se još jednom prisjetiti kako je lijepo otići u goste u kišno nedjeljno popodne...

Nakon posjete dragi i ja smo napravili krug busom po nekom nepoznatom kvartu i vratili se na Kvatrić. Bilo je fora voziti se bezrazložno po kiši u skoro praznom busu, grickati bakine kolačiće i krišom se puskati :)

Volim takve dane :)

Aha! Evo i receptića za pitu od sira. Nažalost, nisam uspjela pofotkati jer sam se bila jako žurila taj dan. Zabavilo mene i dragog smišljanje putovanja za početak ljeta, ali o tome pssssssssssst do neke druge prilike :)

Evo što nam treba za pitu:

Za tijesto:
15 vrhom punih žlica brašna
5 žlica šećera
250 g margarina
2 jaja
1 žlica vrhnja
1 prašak za pecivo

Za kremu:
500 g svježeg sira
ostatak od vrhnja (vrhnje u čašici od 2 dcl)
5 jaja
3 žlice šećera

Umijesimo tijesto od navedenih sastojaka, ako je premokro, dodamo još brašna po potrebi. Podijelimo ga na dva dijela. Razvaljamo prvi u veličinu lima za pečenje, koji smo prethodno namazali maslacem i pobrašnili. Prenesemo ga valjkom za tijesto u lim i nabockamo vilicom. Zatim smućkamo kremu od navedenih sastojaka i prelijemo preko tijesta. Razvaljamo drugi dio tijesta i prenesemo nježno na kremu. Opet dobro nabockamo i stavimo peći na 180 stupnjeva nekih....joj nikad ne znam vrijeme točno :D Dok ne bude lijepo svjetlosmeđe po vrhu :D

Pita je jako fina topla, ali i dobro ohlađena :) Super je još i zato jer nema puno šećera, pa je prikladna za starije generacije koje izbjegavaju jako slatko i vole ovakve polusuhe, jednostavne kolače :)

4 komentara:

  1. Jako lijep post :) A kolač ću svakako probati.. kad ga opet napraviš ;) mmmmm

    OdgovoriIzbriši
  2. ovakve recepte volim, sa daškom starine i jednostavnosti u sebi:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. i meni su dragi :) brzo gotovi i bez puno filozofije :)

      Izbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...