utorak, 16. travnja 2013.

Kako se isfrustrirati do podneva

Dan je divan, krasan, čovjek se ustaje s voljom i sav pun elana, sa željom da obavi sve što ima na pameti. 
Ali se onda stvari počnu odvijati skroz krivim tokom uz 100 smetajućih sitnica.

Kako se isfrustrirati do podneva u 10 točaka:

1. Slomiti već ljepljenu nožicu od najdražih sunčanih naočala. I jedinih :)

2. Krenuti u arhiv biciklom, preko mosta. Most preko Save ima biciklističke staze sa svoje obje strane. Ja jesam pobornik toga da se ne moramo mi biciklisti uvijek voziti onom stranom koja nam je propisana strelicama jer to često nije moguće. Ali preko ovog mosta bih voljela da se toga svi drže. Sad si zamislite situaciju. Vozite se preko mosta na kojem je nogostup zajedno s biciklističkom stazom širok 3 metra. Pokraj vas na brzoj cesti jure auti i ne dijeli vas nikakva zaštitna ograda, samo strmi rinzol. Na stazi ste i vama ususret dolazi drugi biciklist, vozi se po stazi koja je po pravilu vaša. I ne miče se s nje. Vi, ako ste pametni prvo pogledate iza sebe da biste provjerili juri li iza vas neki stokilaš na biciklu od 200 kila brzinom 100 km/h i mičete se udesno, da biste se uspješno mimoišli s ovim koji dolazi vama u susret. Ako niste pametni, mogućnost postoji da će vas taj brzić iza vas pokupiti (haha, upravo na radiju ona stara pjesma Troje i taman riječi "prosuo zube...slomio kosti" :D). Ili ćete se prepasti i skliznuti sa staze na cestu pod jureći gradski bus. 
Zašto me to danas isfrustriralo? Jer je bilo barem 5 biciklista koji su se vozili "mojom" stranom mosta.

3. Doći u arhiv, ući u njega, spremiti stvari u garderobu, doći u čitaonicu i shvatiti da arhiv danas ne radi jer su neke državne glavešine došle gledati stare dokumente svoje domovine. Like they care.
Neće raditi niti sutra. U četvrtak ću tek naručiti građu koju želim obraditi, u petak ne mogu doći jer radim, tako da će diplomski čekati do ponedjeljka.

4. Uputiti se dalje prema Areni u nadi da ću naći neke tenisice za trčanje za siću u Deichmannu. Obići u velikom luku terasu ispred Arene jer se neka klinka rastrčala okolo naokolo. Lani sam skoro pobrala tako jednog klinju jer nije sjedio i pio svoj sok na miru. I onda da poberem, ne daj Bože, dijete bicikom, njegovi roditelji bi me raskomadali.

5. Ne naći tenisice.

6. Opet ništa ne kupiti u H&M u za bon koje su mi frendice poklonile za roćkas.

7. Shvatiti da mi je otkopčan šlic na hlačama već neko vrijeme.

8. Biti praktički izguran s dječjim kolicima s blagajne u Intersparu. Pustite me ljudi da si na miru složim stvari u vrećice.

9. Nekoliko puta zakočiti i skoro pasti s bajka prelazeći cestu jer auti kojima je otvoreno pomoćno svjetlo skreću svom brzinom. A onda zakoče i galantno mahnu rukom kao "prođite slobodno". A onda ja njima galantno mahnem "ne, ne, prođite vi!"

10. Doći doma i tegliti bicikl na treći kat jer je predstavnik stanara sebi i svojim smrdljivim mačkama prisvojio zajedničku prostoriju. Nemam ja ništa protiv mačaka, imam i sama dvije doma, ali ne možeš ih pustiti da lutaju po zgradi kao da je tvoja.

Sad idem čistiti da se smirim :)

Broj komentara: 8:

  1. Oh kako su me blagajne počele peći u mozak. Trebali bi instalirati rampu. Stojiš i plaćaš, a onaj iza se zalijepi za tebe. Ne daju niti malo privatnosti i osobnog prostora, a ne vidim da je 20 cm neki veliki nepremostiv prostor. S druge strane, neke blagajnice su isto spaljenog mozga pa kao mašine protjeraju jednog pa idućeg. Stvari se miješaju... I to me zaista ljuti jer ne mogu brže nego što radim posložiti stvari u vreću, tražiti njoj kovanice, stpati negdje tu lovu i baciti se na trpanje stvari jer ona ne da ni deset sekundi da se maknem. Zaista me iritiraju svadljivci koji se svađaju okolo uglavnom tražeći pažnju, ali pokušavam zamislit dan kad ću bit nadrkana i kad mi se netko nasadi na rame na faking blagajni (ili ne daj bože u pošti dok radim svoje privatne stvari, tipa uplaćujem pare). Toliko svi hoće da nigdje ne moraju čekati ništa da mislim da sami sebe zavaravaju ako stoje 10 cm bliže šalteru ili blagajni da misle da su prvi na redu ili štoveć. Dat ću si otisnut majicu s natpisom na leđima, na prsima i na oba rukava "Ako vidiš pročitati, stojiš mi u privatnom prostoru. Udalji se."

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mislim da su blagajne zapravo krivo koncipirane. trebalo bi to nekako drugačije riješiti, samo ne znam kako :D

      Izbriši
  2. dobra si, treba ti 10 stvari da se iživciraš do podne, meni je dosta i jedna :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hehehe, imam ja dobar prag tolerancije, da :)

      Izbriši
  3. LIEBSTER 4 YOU :)
    http://ggirrrl.blogspot.com/2013/04/liebster-thank-you-very-much.html

    OdgovoriIzbriši
  4. Slična situacija danas.. vozim se po svojoj traci, u dobrom smjeru, i svi se guraju u tu traku, pješaci, biciklisti, na rolama. I svi očekuju da se ja maknem iako su oni tamo gdje ne trebaju biti -.-
    I ja sam u potrazi za tenisicama za trčanje.. u Deichmannu nisam našla, ali sam škicnula jedne u Ave.mallu u Sport vision, sad samo treba novčeke skupit :D

    I imaš nagradu kod mene :D

    OdgovoriIzbriši
  5. Hahahahahahah :D
    Ja živim u nadi da ću u skorijoj budućnosti steći neko makar malecno iskustvo koje bi išlo u prilog pisanju posta "Kako se ne isfrustrirati do podneva"...ali niiiikaaaakoooo da se desi ;)

    OdgovoriIzbriši
  6. Oh well.... znaš onu: "Uvijek može gore" ... nadam se da si se brzo skulirala i razveselila nečim lijepim :)

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...