Napokon sam uspjela završiti s čitanjem knjige :) Već kasnim s vraćanjem u knjižnicu, ali ajde, podnijet ću i taj trošak. Ipak je nemjerljiv s onim od 125 kn plaćenim jedne godine :/
I onda sam pohitala (drugim riječima ugnjavila dečka) pogledati film. S velikim očekivanjima, naravno, ali su ta očekivanja nekako nestala nakon prvih minuta filma.
KNJIGA
Knjiga je podijeljena na 6 priča, koje su podijeljene na 11 dijelova.
Prva priča, pacifički dnevnik Adama Ewinga, smještena je u 19. stoljeće na Pacifičko otočje. Prati njegov boravak na Novom Zelandu i mučno putovanje na brodu Prophetess do SAD-a, gdje kao slijepog putnika otkriva pripadnika plemena Moriorija - Autua. Zauzima se za njega i tako mu spašava život. Uz Adama putuje i njegov prijatelj, dr. Goose, liječeći ga od nametnika kojim se Adam zarazio na svom putovanju. Što je bilo s njima trojicom na kraju priče, to vam neću otkriti :)
Druga priča je smještena u 1930-e godine. Pisana je u obliku pisama koje mladi skladatelj R. Forbisher šalje svom prijatelju/ljubavniku Sixsmithu. Forbisher se uselio u kuću poznatog skladatelja Arysa Vyvyana, pomaže mu u komponiranju, zadovoljava puno mlađu mu ženu i piše svoju vlastitu simfoniju, Atlas oblaka. Istovremeno potkrada starog Arysa, prodavajući vrijedne knjige iz njegove zbirke. Među njima pronalazi i dnevnik Adama Ewinga....
Treća priča događa se u 70-im godinama. Luisa Rey je novinarka u tabloidu. Jedne večeri nađe se zaglavljena u liftu sa Sixsmithom, koji joj otkriva postojanje tajnog izvještaja o opasnosti rada nuklearke u kojoj je zaposlen. U maniri pravih krimića, Luisa pokušava razotkriti političke namjere koje stoje iza stavljanja nuklearke u pogon, stavljajući svoj život u opasnost.
Četvrta priča je smještena u sadašnjost. Glavni joj je lik Timothy Cavendish, izdavač kojemu nikako da krene u beletrističkom svijetu. Tu situaciju će promijeniti pisac čiju je knjigu Cavendish izdavao - taj isti pisac je teatralno ubio kritičara koji je njegovu knjigu popljuvao. Popularnost knjige je porasla, ali Cavendish se nije uspio iskobeljati iz starih dugova. Ne mogavši platiti piscu njegovu svotu, bježi od njegove ubojito raspoložene braće i obraća se svom bratu. Mislivši kako ga je brat sklonio na sigurno u jedan hotel u britanskoj provinciji, Cavendish odahne. Ali ne zadugo. Uskoro otkrije da se nalazi u staračkom domu iz kojeg nema izlaza i tu počinje njegova jeziva muka. Jedina utjeha mu je rukopis knjige koja mu je jedan dan došla na adresu: Poluživoti - Prvi slučaj Luise Rey.
Peta priča nas vodi u budućnost. Radnja se odvija u Nea So Coprosu, u korporacijskom društvu Potrošača i fabrikanata nad kojim vlada Jednoumlje. U središtu priče je Sonmi-451, fabrikantica. Fabrikanti su klonovi koji rade niže poslove u društvu, a Sonmi, konkretno, je konobarica. Fabrikanti nemaju mogućnost vlastitog razmišljanja i djelovanja, ali je Sonmi bila drugačija te se upustila u protukorporacijsko djelovanje unutar Saveza, revolucionarnog pokreta protiv Jednoumlja. Nakon što je uhvate, Arhivaru iznosi slijed događaja i svoja razmišljanja. U cijelom svom nesretnom životu, jedina svjetla točka i odmak od problema za Sonmi je bio film pod naslovom Jeziva muka Timothya Cavendisha.
I zadnja, šesta priča, odvija se u vremenu kraja civilizacije. Protagonist je Zachry, pastir koji živi sa svojom obitelji u malom selu u svojoj Dolini, jednom od zadnjih mjesta na Zemlji, gdje se štuje jedno jedino božanstvo - Sonmi. Dolinu posjećuje brod Vidjelica - zadnjih ljudi koji posjeduju znanja o našoj civilizaciji i kulturi, praktički nomada bez zemlje. Među njima je i Meronym. Ona ostaje u selu kako bi proučila kako žive. Zachry je prema njoj nepovjerljiv, smatra da će Meronym dovesti ostatak Vidjelica u njegovu Dolinu. Nakon što ona spasi njegovu sestru od smrti, Zachry joj počinje vjerovati. Vodi je na planinu Mauna Keaju, gdje Meronym proučava opservatorije. Nakon što je skupila informacije koje je trebala, vraćaju se u dolinu, nalaze zapaljeno selo i mrtve sumještane - djelo barbarskog plemena Kona. Zachry ostaje sam od svoga roda i nalazi se u dilemi otići s Meronym ili ostati u svom selu...
Za mene osobno, knjiga je odlična! Toliko priča, toliko vremena, toliko likova i toliko toga što treba pohvatati i povezati. Kada bi me netko pitao kojeg je knjiga žanra, ne bih znala odgovoriti. Prvi dio je povijesno-pustolovni roman. Doznajemo svašta o Maorima i Moriorima, domorodačkim pacifičkim narodima. Druga priča je drama s nesretnim svršetkom. Treća priča je klasični krimić. Četvrta je triler. Peta je SF, a šesta...za šestu nisam sigurna što bi bila :)
Knjiga nosi puno poruka. Osnovna ideja pisca, koliko sam shvatila, je da nitko na ovom svijetu nije samo radi sebe. Svi smo mi nekako povezani, makar živjeli u različitim vremenima i na različitim mjestima. Poteže se i pitanje reinkarnacije, jer likove u svim pričama povezuje madež u obliku kometa.
Prva priča osvješćuje pisca o tome da su svi ljudi jednaki, bili oni bijeli ili crni, robovi ili robovlasnici. Adama Ewinga će od sigurne smrti spasiti upravo onaj koji je bio najniži u društvenoj ljestvici, čime će se promijeniti njegov stav o društvenoj hijerarhiji koja je postojala u vrijeme kolonijalizma.
Priča Luise Rey nas podučava da za viši cilj ponekad trebamo i staviti vlastiti život na kocku, kako bismo spasili puno drugih života.
Priča o Sonmi mi je dala najviše misliti. Zamislite da se za 100, 200 godina naše društvo pretvori u čistu korporaciju, gdje je jedino bitno imati novac. Gdje postoje klonovi koji su tu da nas služe. Gdje je sve umjetno stvoreno i gdje nema mjesta za vlastito razmišljanje. Ponekad se bojim da naš svijet ide upravo u tom pravcu.
Zadnja priča me se najviše dojmila. Kada sve propadne, cijeli svijet koji smo gradili stoljećima svojim napretkom, ostane nam ono od čega smo počeli. Priroda, vjera i obitelj.
FILM
U filmu se puno više isprepleću sve ove priče.
Shvaćam da je Hollywood Hollywood i da se neke stvari moraju snimiti u tom điru. Ali nekako me razočarao. Nije film loš, dapače, samo me pomalo naljutilo to što su dosta toga izmijenili kako bi bilo jednostavnije i lakše shvatljivo. Na primjer - u prvoj priči se ne događa nikakvo ubojstvo, kako je prikazano na filmu, a bome niti u drugoj. Peta priča o Sonmi je skroz izmjenjena. Snimljena je u điru nekog ljubića, iako se u knjizi stvari uopće ne vrte oko toga.
Sviđa mi se što su određene uloge u različitim pričama povjerene istim glumcima, čime vizualno dokučujemo piščevu poruku o reinkarnaciji. Tom Hanks, Halle Berry, Susan Sarandon, Hugh Grant - svi oni glume različite uloge u različitim vremenima.
Prednost filma je ta što možemo vizualizirati neke stvari koje ne bismo zapazili čitajući. Meni je osobito upalo u oko to što su Maori s početka knjige/filma i pleme Zachrya s kraja knjige po licu obojani istim bojama i istim uzorcima. Time se nekako zaokružila priča - kako smo počeli ovu našu civilizaciju, tako ćemo je i završiti jer smo slabiji od onoga što sami stvaramo, ali i onoga što je nas stvorilo.
