srijeda, 6. veljače 2013.

Sve što sam željela biti


Naišla sam neki dan na bilježnicu iz hrvatskog iz valjda 4. razreda osnovne. Da, da, čuvam to još uvijek :) I naiđem na sastavak o tome što želim biti kad odrastem. Piše - odvjetnica, jer želim pomagati drugim ljudima koji nisu krivi, bla bla. Danas se na to samo slatko nasmijem :)


Onda sam u 6. razredu počela crtati modne kreacije. Sve do jedne su bile haljine, na nespredno nacrtanom ženskom liku, anatomski potpuno netočnom :) Imam još uvijek te crteže negdje, njih valjda preko 100. Tada sam mislila kako su sve te kreacije predivne i nosive, danas i ne baš :P

Zbog te svoje zaljubljenosti u crtanje i kreiranje haljina htjela sam upisati tekstilnu srednju školu, ali mama je bila pametnija od mene, pa mi nije dopustila. Tako da sam završila u gimnaziji i danas mi je drago zbog maminog savjeta.


Kada je došlo vrijeme za upisivanje faksa, moje su želje bile usmjerene opet prema faksovima gdje bih mogla izraziti svoju kreativnost. Žarko sam željela upisati dizajn interijera, međutim, ono što se zahtjevalo na prijemnom ispitu nisam mogla ispuniti. Nisam imala mapu svojih dotadašnjih radova. Zapravo mi je jako glupa ta koncepcija prijemnog ispita. Kako mogu imati nešto što bih tek trebala naučiti na fakultetu?

Pa sam otišla na prijemni na arhitekturi. Jako mi se sviđao taj poziv, em sam bila dobra u matematici i fizici, em sam željela nešto kreativno. Nažalost, nisam bila dovoljno dobra na prijemnom tako da sam upisala povijest koju danas završavam. Ne znam ni sama zašto sam se odlučila za povijest. Vjerojatno jer sam bila izgubljena u hrpi mogućnosti, a ova mi se činila poprilično ostvarivom. Zbog takve odluke mi je danas s jedne strane žao, a s druge nije niti najmanje. Žao mi je što nisam ispunila svoje želje da se bavim nečim kreativnim, nečim prema čemu sam ciljala još kao klinka. Žao mi je što ću se jednog dana uhvatiti u kolotečini posla koji se bazira na nečemu što me nikada nije zanimalo previše. Ali mi nije žao zbog svega onoga što sam proživjela tijekom studija i što sam imala priliku upoznati najbolje ljude na svijetu. Svakako da sam mogla opet pokušati upisati arhitekturu, ali bi mi vjerojatno bilo krivo što sam napustila ono okruženje u kojem sam se osjećala najbolje. Filozofski u srcu, hehehe :)

Što ste vi sve htjeli biti dok ste odrastali? :)




Broj komentara: 14:

  1. Ja sam htjela biti arheolog pa sam završila u sličnog branši, s tobom na povijesti :) Još stigneš pokazati svoju kreativnu stranu, imaš za to cijeli život i puno slobodnog vremena jednog dana kada ćeš raditi par godina kao profesorica i kad će ti nastava postati rutina :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Barelina olvejz i forevr :)) Na kraju je prevagnula ljubav prema jezicima :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jao, balerina, uvijek u dječjim snovima :D.

      Izbriši
  3. Sad kada me pitaš: stand up commedian ( nemam pojma kako se piše), glumica u komedijama, pjevač...Dok sam odrastala: glumica,pravnica, nastavnica..U jednom periodu sam čak razmišljala polagati prijemni u Rajlovcu za vojnog pilota , ali - 6 dioptrija....Željela sam biti kontrolor leta, studirati engleski jezik pa ići van na usavršavanje ( to je kod mog tate odmah otpalo)...Željela sam biti netko tko nosi uniformu , najviše mi se sviđala mornarica.. U jednom duljem periodu života sam se vidjela sa pilotskom jaknom i "rejbankama", ha,ha,ha...Bilo je puno toga..Maštalo se.....Zadovoljna sam svojim poslom danas , ali ne i odnosom prema profesorima osobito od strane društva i velikog broja roditelja...Čast nekima, ima ih predivnih .....Super ti je tema:))))

    OdgovoriIzbriši
  4. Kad smo bili prvi razred, učiteljica nas je to isto pitala. Sve devojčice su rekle da žele da budu učiteljice. Ni po cenu života nisam htela to da izustim, sve i da sam želela. Tad sam htela da budem prevodilac. Na insistiranje svojih roditelja sam upisala učiteljsku školu i prvo što mi je palo na pamet, bio je moj inat! Naravno, bili su prinuđeni da me ispišu odatle, jer nisam htela da učim niti da budem učiteljica!
    Završila sam Pravni fakultet i jako sam srećna zbog toga. Volim tu nauku iako ne radim u struci.
    I tako, sanjam ja jednom, kako se upisujem na fakultet. Gledam-ima svašta! Nauke i smerovi koji nisu ni postojali kad sam se ja upisivala. Gledam, gledam i kažem: "Pa, ne tnam, ja ću opet Pravni".

    Moja ćerka od 5. godine želi da bude arheolog. Podržavam je u tome. Jako je bitno učiti nešto što voliš. Da li će tako ostati-ne znam, ali znam da istoriju (ubićeš me) ne volim, ne znam i nemam želju da naučim. Polagala sam je 4 puta!

    OdgovoriIzbriši
  5. Još jedna koja nije upisala ono što je željela, tja, sad kad se okrenem i vidim da nisam ni trebala upisivati fakultet kako nema posla, ali et, pusti.
    Ovako lista je poduža: doktorica, areheolog, špijun, bibliotekarka, instruktor karatea, pilot, hmm, ne znam, znam da samo učiteljica nisam htjela biti :). Ja još sanjam btw, i da živim u drugoj državi vjerovatno bih upisala i sad nešto od ovog, il trenirala.

    OdgovoriIzbriši
  6. Željela sam psihologiju od šestog, sedmog osnovne i upisala sam je. U međuvremenu sam razmišljala o medicinskom fakultetu (ne znam šta mi je bilo), htjela sam upisati i srednju umjetničku (stvarno, gdje mi je pamet bila haha), ali sve se uvijek vraćalo na jednu i jedinu psihologiju i nikad se nisam pokajala :).

    OdgovoriIzbriši
  7. Htjela sam biti glumica, modna dizajnerica... možda još štogod... a za faks sam se mislila jezike upisati, ali nisam ni pod koju cijenu htjela završiti u školi jer imam u familiji prosvjetne radnike i to je koma... tako da sam otišla na turizam :)

    OdgovoriIzbriši
  8. I ja čuvam stare bilježnice, imam čak i iz 1. razreda :D
    Ja sam u svom sastavku pisala kako želim biti učiteljica.. i danas se mogu zamisliti u tom poslu, ali eto.. niš od toga. Zatim sam htjela biti turistički vodič, htjela sam u jezičnu gimnaziju. A onda sam htjela upisati školu primjenjenih umjetnosti, svi su bili protiv. Završila sam na farmaciji koja je odvagnula nad fizioterapijom. Zato sad studiram fizio da vidim što sam propustila, jel :D
    nisam baš previše toga propustila.. bude mi žao što nisam nešto drugo upisala. Gdje se vidim dalje? U zdravstu definitivno, taj dio nisam fulala.. ali gdje i kako, ne znam :D još imam vremena za prebaciti se i predomišljati se :D

    OdgovoriIzbriši
  9. ja sam htjela biti ovo što jesam. samo nisam htjela biti nezaposlena.

    OdgovoriIzbriši
  10. uvijek možeš biti ono što želiš, bez obzira na formalno obrazovanje! Nitko nema monopol na znanje. Ali, hoćeš li time zarađivati za život je posve drugo pitanje!

    OdgovoriIzbriši
  11. Joj sve i svašta. Zadnje pred upise je bila medicina. Falio mi bod, stomatologiju nisam htjela i završila na psihologiji.
    Danas mi nije uopće žao, u ovih 5 godine odlutala sam u potpuno druge vode koje s psihologijom mogu raditi, a s medicinom ne bih za njih ni saznala.
    Ipak, tu i tamo mi bude žao što se neću baviti nečim konkretnim i opipljivim.

    OdgovoriIzbriši
  12. Željela sam štošta biti,na kraju ono što sam završila nisam nikada postala u praksi,i otišla sam u potpuno druge vode,i ne žalim ni malo:)

    OdgovoriIzbriši
  13. ja sam uporno željela biti veterinar...i iako i dalje obožavam životinje, alergična sam na dlaku pa nekako mislim da to baš i ne bi uspjelo...Neke sam stvari ostvarila, neke nisam kao i svi. Povijest me počela zanimati na fakultetu, studirala sam jezike, ali kroz njih se nauči dosta i povijesti tako da...filozofski nije za one koji bi dobro plaćen posao, ali ima nešto...uostalom život je ono što od njega napraviš!

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...