srijeda, 11. srpnja 2012.

Evo sad ću

Otkad znam za sebe bila sam odgovorna, vrijedna, koncentrirana učenica i studentica. Petice u školi, malo manje njih na faksu, ali nikada nije bilo nikakvog pada godine ili preloših ocjena jer sam sve obveze izvršavala na vrijeme. Na faksu doduše u zadnji čas (svi koji su bili ili jesu studenti će to razumijeti) jer je ipak tu u pitanju još mali milijun stvari koje kao student želiš proći i proživjeti. Ipak, imala sam dozu odgovornosti i straha da neću nešto položiti ili da ću neki seminarski kasno poslati ili da će biti jako loš.

Sada je sve to iza mene. Osim jedne jako bitne stvari - DIPLOMSKOG. Uplašila me ova riječ čim sam je napisala. 
Jeste li čuli kada za krizu srednjih dvadesetih godina? To je kao neka teorija ekvivalentna onoj teoriji o krizi srednjih godina, samo što pogađa duplo mlađu generaciju. Uglavnom, ljudi oko svoje 25. godine uđu u tu neku krizu identiteta jer se nađu na raskrsnici života, osobito oni koji su studirali i boje se budućnosti i kako će im se odvijati život dalje. Boje se hoće li se moći zaposliti, hoće li naći srodnu dušu s kojom će jednom zasnovati obitelj i hoće li imati dovoljno sredstava i mogućnosti da ostvare ono o čemu su sanjali cijeli svoj život i za što su se školovali. Nastupi apatija.

Mislim da sam i ja u toj krizi, baš kao i još pola ljudi u mom bližem okruženju, ako ne i više. Bojimo se napustiti sigurnost studentskog života, bojimo se onoga što je poslije diplome. Burza je jedna grozna riječ koja se izgovara rijeđe od imena the one whose name cannot be spoken. Strah od toga da ćemo raditi cijeli život nešto što ne volimo i što nas ne ispunjava je još veći. I što se onda dogodi? Dogodi se to da dvije i pola godine "pišeš" diplomski u nadi da će ti biti bolje ako što više odgađaš neizbježno. A to se nikada nije pokazalo kao dobar recept. Ja se nažalost držim tog recepta. 

Čak me niti roditelji ne prisiljavaju da što prije napišem diplomski. Mama me ne zove svaki dan da pita kad ću više diplomirati. Nije to iz neke njihove nezainteresiranosti, već su navikli da ja svoje obveze ispunjavam uvijek kako se spada, pa ću tako i ovo. Joj voljela bih da mi kljucaju, možda bi mi proradila savjest. Cijenim razumijevanje i vjeru u mene, ali ipak...

Evo i sad sjedim za laptopom, skuhala sam si kavu, stavila materijale za pisanje kraj sebe, otvorila word i čekam. Čekam onaj trenutak kada ću prestati igrati igrice na fejsu, gledati Futuramu, zujati kroz prozor, ćaskati s cimericama ili jednostavno lamentirati o tome kako ne pišem diplomski kao što upravo sada radim. 

Možda mi sada bude lakše pa se prihvatim posla. Materijale sam skupila, pročitala hrpu knjiga, pročačkala 1000 prašnjavih dokumenata u arhivu, sada samo treba tipkati. A pošto znam da je to zadnji korak i da kada to napravim da je stvar gotova, uhvati me strah i neizvjesnost. Baš sam kukavica :)





Broj komentara: 28:

  1. Pih, šta hoćeš, pa imaš naslovnu stranicu, pola posla si obavila hehehhehehe :D Bogme, epidemija je ta kriza srednjih 20-ih :'(

    OdgovoriIzbriši
  2. Sto duze odlazes, bice ti teze (ja to po sebi :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. znam da je to istina, ali se nikako ne mogu u to uvjeriti

      Izbriši
  3. Potpuno te razumijem.. mi imamo jedan semestar za napisati diplomski rad i isto sam pisanje dugo odlagala no kad jednom kreneš pisati i kad se straniže nižu jedna za drugom, onda to nekako ide.

    Ja sam jedva čekala da završim fakultet i nađem posao, no nisam mislila da će traženje posla biti tako teško.. tako da, i ja polako tonem u krizu i već se ne znam kako motivirati za nalaženje posla..

    Držim fige da kad riješiš diplomski brzo nađeš posao.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti, i ja tebi držim još jače :)
      evo danas sam nešto napisala, potakli su me komentari ovdje :)

      Izbriši
    2. Kad god izgubiš motivaciju, napišeš post i evo da vidiš - pisat ćeš sto na sat! :)) I hvala ti punooo.. trebaju mi fige sa svih strana.

      Izbriši
  4. hmmm..ja sam studirala sto godina, i diplomski je isto uzeo dosta od tih sto godina :)
    ali nakon što sam konačno obranila, i malo nakon dok sam postala svjesna, došao je neki novi osjećaj- mislim olakšanja, jer sam riješila nešto što mi je do tada činilo skoro polovcu odraslog života.
    držim fige!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da, vjerojatno je gori ovaj put odgađanja radi straha što poslije. možda olakšanje tek treba nastupiti, barem se nadam da je tako :)

      Izbriši
  5. Blago vama koje su starci izdrzavali koliko ste htjeli i koji ste mogli studirati koliko ste htjeli..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ima istine, u tome smo sretni. mene smeta moja osobnost i kukavičluk :/

      Izbriši
  6. Uživaj u studentskim danima, odgađaj pisanje diplomskog ako ti se ne piše ili te ne protošću nekakvi rokovi.Ja sam studirala u ratno vrijeme, isto imala krizu identiteta i tisuću mi se strahova i bezvoljnosti u jednom periodu vrtilo po glavi! Sada na to vrijeme gledam sa smješkom .Diplomirala sam kada sam već morala, udala se kada sam već morala, radim i sretnam sam što je faks iza mene.Lijepo je to bilo vrijeme, ali sada uživam u poslu i stvarima koje mi donose ove moje godine.Uživaj i kada budeš spremna, diplomirat ćeš i past će ti jedan veliki teret!!!A onda ćeš tek uživati:)Sretno!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :)) dobro rečeno, svako vrijeme ima svoje radosti, ne treba se bojati onoga što slijedi :)

      Izbriši
  7. joj ovo ko' da si mene opisivala...totalno znam...

    OdgovoriIzbriši
  8. Isto se i meni desilo...isto! Najteze je naterati samog sebe na rad posle nekog vremena i suociti se sa prokrastinacijom. Ja nisam cula za tu krizu, hvala za info..bas cu potraziti, ali kad sam videla da imam sve simptome postene prokrastinacije vratila sam se u formu, tesko je ali moras nagaziti! Srecno ti sa radom!! ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hm, prvi put čujem za ovaj izraz, iako sam jako dobro upućena u njegovo značenje. nagazit ću, obećajem :D

      Izbriši
  9. Mogu ti samo reći da kriza koju sada osjećaš vezana uz studenske dane,kasnije će opet biti uvjetovana nekim drugim dešavanjima u životu,u principu takve krize i održavaju život zanimljivim, koliko god se to čudno činilo,..polako samo,uživaj i bez pritiska na samu sebe:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. super :D ali da, zanimljivije je kada imaš oko nečega mućkati glavom, pa makar to bili i neki problemi

      Izbriši
  10. Ma odradi to i gotovo... :) Uvek su nam govorili da ce nam jednom nedostajati studentski dani, ali meni se to jos nije desilo. Puno je bolje nakon diplome. Imas svoju platu (ako nadjes posao, a treba verovati da hoces), ne zavisis od roditelja...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. u tom i je dio problema, kako s nekim faksom humanističkog usmjerenja naći dobar posao. valjda će se naći nešto

      Izbriši
  11. *značajno se nakašlje* ja sam svoj diplomski napisala u tjedan dana, nakon što sam ga odgađala par mjeseci. odnijela mentoru, on odmah sastavio komisiju i 3 dana kasnije obrana.

    i vjeruj mi, nema tog studentskog života koji je ljepši od toga da imaš diplomu u džepu.

    OdgovoriIzbriši
  12. Skroz mi je jasna ova mala kriza koja te je uhvatila jer situacija oko nas nije baš bajna pa normalno da te je strah i da još ne želiš napustiti ovo sigurno i mirno studentsko okružje. Rad ćeš već napisati, čim kreneš nekako će to ići, ne brini, pogotovo jer si inače dobra studentica :) I nadam se da ćeš kada završiš faks brzo naći posao i raditi ono što voliš!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. i ja se nadam Marinica, da će život već naći načina da bude uspješan i lijep :)

      Izbriši
  13. lijep je studentski život ali nije to više to kada samo sjediš kod kuće i pišeš diplomski, odradi ga što prije i vidjet ćeš koliki će ti se teret skinuti sa ramena, tek ćeš tad skontati koliko te je to zapravo opterećavalo.
    Držim ti fige da ga što prije završiš!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. imaš pravo, da. sjediti kod kuće i misliti kako imaš taj ogromni rad za vratom je samo opterećenje, nestale su one prijašnje radosti. hvala na figama :)

      Izbriši
  14. Malo star post, ali kao da čitam o sebi. Što reći, bit će da je to, kriza srednjih dvadesetih :)
    P.S. Sviđa mi se blogić, jako lijepo pišeš :)

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...