utorak, 5. ožujka 2013.

Jedan od najstresnijih dana u životu


Strašan dan danas u susjedstvu :(

Vjerojatno ste čuli na vijestima ili pročitali na internetu o talačkoj krizi u Rakovici kod Plitvica. Radilo se nažalost o mojim prvim susjedima.




Baš sam danas došla malo doma roditeljima. Poslije ručka primjetili smo da je kod susjeda policija, ali se nismo puno na to osvrtali. I inače su se svađali. Otac je alkoholičar, žena, sin i kćer psihički bolesni. Iznad njih u kući je živi drugi sin sa svojom obitelji, ženom i četvero malodobne djece.

Saznali smo da je policija došla jer se braća posvađala i jer je ovaj psihički bolestan počeo pucati po bratu. Policija je pokušala uvjeriti brata koji je pucao da izađe iz kuće u koju se zaključao sa sestrom. Nisu uspjeli. Čulo se nekoliko rafala. Nakon toga su počeli stizati specijalci. Kod nas su sklonili sinove od brata na kojeg je pucano, a njegova žena i kćer su pobjegli kroz snijeg do druge susjede. Jadna dječica, bili su u strahu. Zabavili smo ih igricama na kompjuteru i palačinkama. 
Policija nas je upozorila da se sklonimo s prozora i da ne izlazimo iz kuće ukoliko dođe do pucnjave. Uskoro je došao i psiholog koji je ispitivao oca od čovjeka koji je pucao kakav je on inače, je li bio pijan i inače nasilan. Pa zatim psihologinja koja je popričala s djecom. 
Pat pozicija je trajala jako dugo, nekoliko sati. Uskoro su ga počeli preko megafona nagovarati da izađe iz kuće i da mu ništa neće biti. No, to nije upalilo. Tek oko 9 navečer smo čuli kako mu se obraća jedan rođak. Moj tata je čuo da je pitao sestru koja je bila u kući jel diše brat. Ona je rekla da ne i bacila pušku kroz prozor. Zatim su specijalci upali u kuću i našli čovjeka mrtvog, propucanog u glavu :(

Nakon toga su se svi susjedi slili na ulicu, u šoku i nevjerici. Policija i specijalci su se počeli povlačiti, iako se očevid još uvijek provodi.

Ja sam poprilično istresirana, kao i svi oko mene. Provesti cijeli dan u kući, sklanjati se od prozora, biti u mraku.

A onda se opet mislim, njima je gore. Osobito njemu, koji je bio bolestan i nije znao što čini. Pitam se tko je uopće donio pušku u kuću s tri psihička bolesnika i četvero malodobne djece. Nadam se da će se brzo svi oporaviti od ovog šoka.

I da, ljuta sam na naše novinare i na one koji komentiraju po portalima. Prvo, novinari daju dezinformacije, griješe u imenima, obiteljskim odnosima, čak i imenu mjesta u kojima se događaj zbiva. Drugo, ljudi koji komentiraju su ili oni koji govore samo o ratu i braniteljima, pa govore da je sigurno PTSP-ovac, ili ljudi koji su kivni na to što nemaju više u životu pa govore da je učinio to jer žive u siromaštvu. Mi, koji ih znamo iz prve ruke, znamo da nije nitko imao PTSP, da nije nitko patio na novac niti bio gladan, niti je bio HDZ-ovac ili SDP-ovac. Da ne spominjem da su se rasprave o partizanima i ustašama još jednom revitalizirale.

Sad sjedim sa svojom obitelji doma uz čaj i TV, raspravljajući o događaju i zahvaljujući Bogu da smo svi živi i zdravi i zadovoljni. 


Broj komentara: 15:

  1. Užaš jedan... žao mi je što je tako ružno završilo... a svi naši portali su užasni, a da ne spominjem one koji komentiraju... katastrofa...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ma neću više ni čitati, samo se uzrujam

      Izbriši
  2. najbitnije je da si ti meni okej, znam da ti je ovo bilo užas živi
    a ovi komentari silni po portalima, pa ništa drugo nije ni bilo za očekivait :/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ljudi kao da ništa drugo ne rade nego komentiraju po portalima

      Izbriši
  3. Strašno! Potpuno drugačije doživljavam ovakve stravične situacije kada slušam vijesti nego kada mi prepričava netko " iz prve ruke" ,netko koga praktički znam..I inače vijesti ne uzimam zdravo za gotovo,previše je to falš izvještavanje...Žao mi je što se to baš kod tebe događalo, mogu samo zamisliti kako ti je bilo...Neka si ti dobro:) Drži se!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. uvijek je lakše promatrati stvari u tuđem dvorištu :)

      Izbriši
  4. kako se samo prioriteti u životu naglo promjene kad iskrsne siutacija poput ove... točno, najvažnije je da ste svi na broju.
    pozdrav

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da, shvati se što je najvažnije. nažalost, ponekad loše stvari dovedu do takvog zaključka

      Izbriši
  5. Ova rečenica "Provesti cijeli dan u kući, sklanjati se od prozora, biti u mraku." me totalno podsjetila na rat :/ Da se mene pita, ukinulo bi se komentiranje po portalima. Svijet je bio puno ljepše mjesto dok toga nije bilo, tek sad na površinu izlazi koliko zapravo kretena ima među nama. Počevši od Indexa.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. baš sam s mamom komentirala jučer da smo zadnji put bili u sličnoj situaciji za rata :/

      Izbriši
  6. drago mi je da ste dobro. ugodno sam iznenađena dolaskom psihologa (plural) na mjesto događaja. drago mi je da je gotovo. nadam se da će ta obitelj naći način da nastavi dalje.
    ne obaziri se na medije. ljudi svašta govore, pa tako i mediji.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nadam se i ja da će oni svi biti ok. najviše mi žao klinaca :(

      Izbriši
  7. Meni je divno što ste pružili klincima utočište i pomogli im da makar na mahove zaborave šta im se upravo događa i koliko će im se životi zauvek promeniti....to je više nego human i dobar čin. Zato, čestitam na tome.
    A na žalost, uptravo nas velike nesreće podsete koliko smo zapravo srećni i koliko toga smo dobili time što smo voljeni i zdravi i na okupu.

    OdgovoriIzbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...