Lazy sunday

Jel i vama nedjelja onak....dan drugačiji od drugih, pa makar ništa ne radili niti ostale dane? Teče sporo, vučeeeeee se, ništa ne radi, vi ništa ne radite jer, eto, tako mora biti. Ručkovi su veći i slasniji, obitelj je bliskija, ide se u goste, izležava se po krevetu, gleda se TV, sluša muzika, zuji u strop. Ne osjećamo grižnju savjesti ako ništa ne napravimo u nedjelju jer je to neradni dan i posve normalno je biti hedonist i lijenčina.

Volim nedjelju zapravo :) Prije baš i nisam, nekako mi se činila sumornom i inertnom. Na primjer danas. Naspavala sam se, uživala s dečkom cijeli dan, većinom u krevetu, otišla na čaj s dvije frendice, vratila se doma, odigrala malo igricu na fejsu, podružila se s cimericama i evo me sad tipkam ovdje. Poslije bih kao trebala pisati malo diplomski, ali se mislim: "Pa što ako i ne napišem ništa danas? Ipak je nedjelja. Zna se da je ponedjeljak dan za nove početke!" I tako nam se život vrti u krug, od nedjelje do nedjelje, oni malo ambiciozniji bi rekli od ponedjeljka do ponedjeljka. Ponedjeljak je dan novog početka, novih odluka, u noći s nedjelje na ponedjeljak prije spavanja kujemo svakakve gigantske planove za sljedeći tjedan. Obavit ćemo sve. Otići svugdje gdje smo mislili. Pobrinut ćemo se za neke zaostatke. Iskoristit ćemo tjedan do zadnje kapi. A kao nagradu za to sve, odmorit ćemo se u nedjelju, možda i ranije. Utješna je ta nedjelja.

ALI!

Zvoni alarm, ponedjeljak je ujutro. Zašto zvoni alarm? Jer smo se sinoć onako odmorni i punog želuca odlučili ustati ranije i započeti tjedan kako se spada. Oni koji ne rade, tj. ne moraju biti u neko određeno vrijeme na poslu, vjerojatno će (kao ja) pomaknuti buđenje za koju minutu ili čak sat jer dan je dug i stići ćemo sve obaviti. Nakon što se napokon iskoprcamo iz kreveta, gladni smo, jer nedjeljna gozba ne hrani za uvijek :) Pojedemo, pa nas zanima što ima na netu. Obično ima nešto, zapravo, uvijek ima nešto. Onda se napokon odlučimo krenuti za obavezama. Ako su obaveze van našeg udobnog doma, valja se spremiti za izlazak u civiliziran svijet. To naravno traje. Kada i to obavimo, napokon se otisnemo u svijet. Gradski prijevoz? Čista sitnica! Samo sat vremena vuče po tramvajima, busevima i nogostupima do odredišta. Onda shvatimo da naše odredište zatvara radna mjesta vrlo skoro, te na brzinu obavimo što imamo, obično to i ne završimo, jer tek je ponedjeljak, tjedan je dug. Popodneva su, naravno rezervirana za prijatelje i dečke/cure, jer što je čovjek bez drugih ljudi i bez ljubavi? I za takve dogovore se treba spremati, obaviti ih propisno jer je pokazatelj lošeg odgoja i nezainteresiranosti za prijatelje i voljene osobe ako se poberemo s kave za pola sata. Doma stižemo umorni, jer je bio dug dan i jer nas je baš danas iznervirao kondukter, živčana baba u tramvaju, pobjegao bus pred nosom, smočila kiša, konobar donio krivo piće itd. Treba odmoriti, zapaliti, pogledati Ljubav je na selu ili Krv nije voda, drugim riječima, staviti mozak na pašu. Pred spavanje si obećajemo da sutra nećemo tako i da je vrijeme da budemo odlučniji i obavimo sve kako se spada.

Utorak = ponedjeljak on repeat
Srijeda = utorak
Četvrtak = srijeda
Petak = četvrtak
Subota - vikeeeeeend
Nedjelja - sutra počinjem učiti, raditi, mršaviti, očistiti sobu, otići zubaru....nadopunite sami, znam da ste isti ko ja :)