26. rođendan mog ljeta

Baš me zanima kakvo je bilo ljeto '86. godine...kada sam u ovo doba godine imala samo mjesec dana i nisam znala što su godišnja doba i koliko ih je. Za mene je postojalo samo sunce, razlistane krošnje, cvijeće i topli vjetrići :)

Ovih dana je, bez obzira na kalendar, počelo moje 26. ljeto. Počelo je vruće, sunčano i zaljubljeno u sve i svašta. Počelo je slatkim petodnevnim vikendom s najbližima i najdražima, u asfaltiranom Zagrebu gradu.

Petak je bio klasičan, otišle smo mi cure na koje pivo u naš omiljeni birc, Krivi, malo si popričati na napokon otvorenoj terasi, škicnuti poznate i nepoznate ljude i uživati u žamoru mnoštva. Malo nam za zabavu treba zapravo :) Koje pivo, koja frendica i koja klupica na već dobro poznatom mjestu...

U subotu ujutro sam, jedva se ustavši, otišla s dragim u parkić jedan u Trnskom, di smo proveli dopodne ležeći na klupicama, jedeći sladoled i pokušavali se uklopiti među obitelji s malim klincima i među penziće, jer su ljudi naših godina u to vrijeme vjerojatno još spavali, mamurni :) Ostatak dana sam se vrzmala po stanu s cimekima, kuhala, spremala, bila prava domaćica :) Navečer smo trebale do frendica na Pictionary, ali smo odlučile da smo prelijene i da je vrijeme da, pošto smo u besparici, napravimo home made Pictionary :) Na netu postoji objašnjenje kako i što, pa ćemo probati.

Nedjelja je napokon bila nedjelja za Hrelić :) Srećom pa je dragi išao sa mnom, inače bih zalutala u potpuno drugom smjeru :P Uglavnom, Hrelić je oooogroman. Već na početku nasipa ljudi sjede na travi i prodaju svoje stare predmete rastrte na plahte i najlone. Nakit, knjige, odjeća, posuđe, torbice, cipele, ogledala, kazete, walkmani, pa čak i šminka sumnjivog roka proizvodnje :) Nema čega nema! A na samom Hreliću još više toga. Nepregledna količina stvari, razbacanih i nabacanih na hrpe. Čast izuzecima koji su se potrudili posložiti svoj izložbeni prostor :) Nažalost, nisam ništa kupila :( Nisam se mogla odlučiti između toliko stvari...zapravo sam pikirala da ću naći nekakvu torbicu, ali neuspješno. Zamalo sam kupila ogledalo, ali sam odustala, sad mi je malo krivo. Trebali smo ostati još barem dva sata da bismo sve pregledali i odlučili se za kupovinu, ali je sunce tako jako peklo da smo odlučili otići doma i skloniti se u hlad. Sve u svemu, zanimljivo provedeno prijepodne i da, svakako se namjeravam vratiti :)

Ponedjeljak je ipak bio nešto manje prazničan, barem tamo negdje do popodne, kad sam s dragim otišla na cugu i kad smo se izležavali na terasi dobra dva sata, mislim da sam se stopila s onom stolicom :) 

I za kraj ovog dugog vikenda...praznik rada :)

Znate da sam velika spavalica, ali ovo jutro sam se ustala čak u pola 8! Zašto? Jer sam pripremila doručak, strpala ga u ruksak, hopsnula na bajk i otišla s dragim na Jarun :) Rastrli smo dekicu u hlad uz jezero, servirali doručak i jeli u miru i tišini. Bilo je skromno, ali slatko :)

Ostatak vremena na Jarunu proveli smo čitajući, drijemajući, smijući se zločestoj djeci oko sebe, pokušali smo igrati i ping-pong, ali je malo teško bez stola :P Ja sam prebirala lijepe kamenčiće u Jarunu i ponijela ih doma, da nešto lijepo napravim od njih, ideja je tu, a riješenje ćete vidjeti uskoro :)

Bila su već tri sata kada smo se napokon odvojili od dekice i krenuli doma, dragi na roštilj, a ja u stan k cimekima, s kojima sam provela ostatak ovog prazničnog dana.

Znamo da svi roštiljaju bjesomučno na praznik rada, i da se zna, nemam ništa protiv roštilja, dapače :), ali nas tri smo se odlučile speći pizzu. Bila je to prava domaća pizza, same smo umjesile tijesto, a gore pobacale umak od rajčice, šunku, sir, šampinjone, luk i papriku i začinile origanom. Došla nam je još jedna frendica, a kasnije i frend, međutim, uz sve naše napore, nismo uspjeli pojesti sve tri pizze koliko ih je ispalo :)

Punog smo želuca poslije igrale remi, zatim i bocu istine i dobro se zabavile :) 

Dan je završio s onim osjećajem ispunjenja iznutra i željom da je barem svaki takav...ja se nadam da će ih biti!

Sretan 26. rođendan mom ljetu!

I posebna zahvala mom bijelom bajku koji me sretno i veselo doveze do svakog mjesta u gradu, i omogući mi da ne dođem namrgođena zbog gužvi i ljutitih ljudi. Moram mu kupiti košaru kao poklon zahvale :D

Nešto kao shabby

Oduvijek mi se sviđao romantični, vintage izgled, pastelne boje, cvjetni detalji, točkice, prugice i tako dalje. Pa sam odlučila da bih si baš mogla napraviti jednu kutijicu u tom stilu, makar probati, pa kako ispadne da ispadne :) Malo sam proguglala, malo projutjubirala, kupila potrebne namirnice i krenula u izradu!

Vjerujem da svi manje više znaju kako postići shabby izgled, ali tko ne zna, ovako sam to radila:

Prvo vam treba jedna drvena kutijica koji malo pošmirglate šmirgl papirom ako ima nekih neravnina na sebi. Zatim sam je cijelu prebojala tamno smeđom bojom, posušila, pa prefarbala cijelu opet u boju bambusa, svijetlo zelenu. Nisam koristila parafin, tj. svijeću za premazivanje između ta dva sloja, jer je nisam imala. Al rekoh, može i bez toga :P Kad se i zelena boja posušila, uzela sam šmrigl papir opet u ruke, i njime skinula slojeve zelene boje po rubovima kutijice, tako da je smeđa došla do izražaja. Za kraj sam lijepilom za decoupage nanijela motiv sa salvete na poklopac i kad se sve posušilo prelakirala. I to je to! E da, još sam prije svega prefarbala prvo unutrašnjost kutijice u bijelu boju. Nju sam također prelakirala na kraju. Pazite samo da se lak dobro osuši prije zatvaranja kutijice da vam se ne bi desilo što i meni nestrpljivoj :D Naime, malo sam imala poslije poteškoća s otvaranjem :P

A rezultat je sljedeći....taaaaaaa raaaaaaaam :D

Nevezano uz shabby, još sam nešto napravila taj dan, čisto slučajno. Bila sam u ofertissimi (valjda se tak piše :P) i naišla na debele stalkene svijećnjake za po 7 kuna i rekoh, zašto ne, mogla bih ih malo preurediti i ponekad si priuštiti romantičnu atmosferu :)

Prefarbala sam ih akrilnom bojom, kistom od svinjske dlake, koji je malo grublji i plosnat, tako da sam dobila lijepu teksturu boje na stalku. Ljepilom za decoupage zatim nanesla motiv sa salvete i kad se sve dobro posušilo prelakirala. Vrlo brzo, vrlo jednostavno i jeftino, a lijepo :) Još kad se upali svijećica, lijepo se vide tragovi kista po staklu, kroz koje probija svijetlo.

Kutijice za keksiće su gotove :) Sad samo čekam Tamaru da donese keksiće i fotić, pa ćete vidjeti što smo si mi to zamislile :)

Priča odozgo

Pričalo mi nebo, da ga sunce rano budi,

pitalo me nebo: "Zar i vas, mali ljudi?"

Kazalo mi sunce, da ga oblak smeta:

"Zašto mi to radi, ljepotu mi ometa!"

Javi tad se oblak bijeli:

"Nebo plavo me veseli!

Sunce mi daje najljepše boje,

ja sam sretan sa njih dvoje!"

The end :)

Otkad nisam napisala pjesmicu, sad me pukla neka želja i neka rima :) Ova je baš u nekom osnovnoškolskom điru, ali ipak mi nekako riječi pašu uz ove fotke koje sam uhvatila na prošlom putu od doma do Zagreba, kroz prozor busa. 

I očito, ja sam taj hepi oblak iz pjesmice :)

U gostima

Prošle nedjelje sam bila u gostima :) Kako to dugo nisam rekla, valjda još otkad sam bila klinka....Išla sam s dragim u posjetu njegovima baki i dedi, da ih upoznam jer su pitali za mene barem 100 puta :)

Već sam zaboravila kako je lijep i ugodan taj ritual odlaska u goste. Obično kad se s nekim hoću podružiti odemo u neki kafić na kavu ili pivu, rijetko kada netko dođe k meni ili ja k njemu, pa da se gostimo uz hranu i piće. Još ako je u pitanju nedjelja...nekako me to vraća u djetinjstvo i na nedjeljne posjete rodbini s mamom i tatom.

Dakle, prošle nedjelje sam se propisno spremila i sredila, spekla kolač (pitu od sira, naći ćete i recept ako spustite malo ovu stranicu ;), sjela na tramvaj i pravac Šalata. Upoznavanje na vratima, izmjena imena, pružanje poklona i sjedanje za stol. Riječ po riječ, atmosfera sve opuštenija, kolač po kolač, riječi sve više. Simpatični stariji ljudi sa svojim pričama i pogledima nade u mlađe generacije, puni riječi hvale i ponosa. Deda je prepričavao svoje stare ratne priče grickajući moju pitu od sira, a baka ga korila da ne smije toliko slatkog, istovremeno nutkajući mene suhim kolačićima :) Na odlasku mi je napunila punu posudu tih istih kolačića, tako da sam se doma vratila s više kolača nego što sam ih donijela u goste. Topli pozdravi na kraju i poziv da ih posjetimo ponovno u njihovoj svakidašnjoj kolotečini. Svakako ću ih rado opet posjetiti i tako se još jednom prisjetiti kako je lijepo otići u goste u kišno nedjeljno popodne...

Nakon posjete dragi i ja smo napravili krug busom po nekom nepoznatom kvartu i vratili se na Kvatrić. Bilo je fora voziti se bezrazložno po kiši u skoro praznom busu, grickati bakine kolačiće i krišom se puskati :)

Volim takve dane :)

Aha! Evo i receptića za pitu od sira. Nažalost, nisam uspjela pofotkati jer sam se bila jako žurila taj dan. Zabavilo mene i dragog smišljanje putovanja za početak ljeta, ali o tome pssssssssssst do neke druge prilike :)

Evo što nam treba za pitu:

Za tijesto:

15 vrhom punih žlica brašna

5 žlica šećera

250 g margarina

2 jaja

1 žlica vrhnja

1 prašak za pecivo

Za kremu:

500 g svježeg sira

ostatak od vrhnja (vrhnje u čašici od 2 dcl)

5 jaja

3 žlice šećera

Umijesimo tijesto od navedenih sastojaka, ako je premokro, dodamo još brašna po potrebi. Podijelimo ga na dva dijela. Razvaljamo prvi u veličinu lima za pečenje, koji smo prethodno namazali maslacem i pobrašnili. Prenesemo ga valjkom za tijesto u lim i nabockamo vilicom. Zatim smućkamo kremu od navedenih sastojaka i prelijemo preko tijesta. Razvaljamo drugi dio tijesta i prenesemo nježno na kremu. Opet dobro nabockamo i stavimo peći na 180 stupnjeva nekih....joj nikad ne znam vrijeme točno :D Dok ne bude lijepo svjetlosmeđe po vrhu :D

Pita je jako fina topla, ali i dobro ohlađena :) Super je još i zato jer nema puno šećera, pa je prikladna za starije generacije koje izbjegavaju jako slatko i vole ovakve polusuhe, jednostavne kolače :)

Sretan travanj!

Dok tipkam ovaj novi post, ispred mene se nalazi ogroman tanjur s kolačima. Zapravo lažem, ispred mene se nalazi tanjur. Kolači su negdje odmaglili :P Čudan neki Uskrs. Hladno je i bez sunca, mislim da se uskršnji zeko sakrio negdje na Havaje i ispija koktele od mrkve. Imam dojam da je Božić, tak je neka atmosfera u zraku.

Htjela sam s vama podijeliti neke receptiće po kojima sam radila kolače za ovaj blagdan. Napravila sam ih SAMO šest, što je za ovu obitelj malo. Za Božić sam ispekla trinaest vrsta, što nas svrstava u sladokusnije obitelji na ovom planetu. 

Kod nas se najviše obožavaju kremšnite, stranica u kuharici di se nalazi recept je sva već izlizana i zaljepljena od namirnica. Da, da, inače sam jako pedantna, al dok kuham ili pečem kolače, nije lijep prizor :D Recept se nalazi na Coolinariki, pa škicnite tamo ako vas zanima :) 

Napravila sam još jedan jakoooo čokoladni, jedan malo manje čokoladni i jedan karamelasti :). 

Pa još princes-krafnice i jedne kombinirane cupcakese s kavom i čokoladom:)

Da, volim čokoladu.

U utorak sam bila s frendicom, vlasnicom Bite my cake u slastičarnici u Tkalči, u Cookie Factory :) Popile smo kavicu, ona pojela brownie sa sladoledom, a ja keks sa čokoladom. Pofotkala je interijer koji je u zanimljivoj  crno-bijelo-žutoj kombinaciji s originalnim crtežima i napisima na zidovima. Kasnije smo se prošetale po Dolcu, po Opatovini i ispred katedrale i malo fotkale ispred gigantskih pisanica :)

Ovaj se tjedan odigrao još jedan bitan događaj, a to je moj 26. roćkas. Cimekići su me iznenadili s lijepim cvjetićem u teglici i svjećicom s brojem 0 :) Čini se da im se ipak malo previše čini da sam još uvijek jako mlada :P Bilo je baš simpatično, a i pjesmicu su mi otpjevale :) Joško mi je napuhao balon :D

Roćkas sam proslavila u intimnom okruženju dragog, najboljeg frenda, najboljih frendica i njihovih "gorih polovica". Spekla sam im kolač, napravila tople sendviče, malo se pocugalo, igrala se pantomima i pogodi tko sam, tako da je sve u svemu bilo ugodno i toplo :) Feštu za šire pučanstvo sam odradila prije dva tjedna s frendicom, po peti put već. Kako znamo skoro iste ljude, slavimo stalno roćkas skupa. Za te goste sam pekla kiflice, i to skroz nabrzaka, u haljini :) Napravila sam obično tijesto za kiflice, napravila punjenje od sira, vrhnja, kobase, jaja, malo paprike i luka i bilo je mljac! A kako je jedan od gostiju bio i prvi hrvatski Masterchef, koji ih je pohvalio i pojeo punu zdjelu, brijem da sam neloša kuharica :D Tu je večer ipak cuga bila u prvom planu, tak da na kiflice nitko drugi nije previše ni gledao, samo su ih jeli :P

Dan ranije sam dobila i poklon od dragog :D Ono o čem sam već pisala, kupio mi je materijale za jedan projektić. Mislim da ću sada reći o čemu se radi, jer će sve to skupa sljedeći tjedan zaživjeti, ako sve bude išlo po planu. Radi se o mojoj ideji da zajedno s frendicom koju vjerojatno znate pod imenom Bite my cake, pokrenem izradu unikatnih kutijica s keksima. Ona bi pekla keksiće, a ja izrađivala kutijice. Njoj se ideja jako svidjela, pa smo ozbiljno krenule u taj posao. Dakle, nabavila sam kartonske kutije, akrilne boje, kistove, lakove, ljepila, vrpce, mašne, tkanine, salvete....svašta nešto što će postati lijepa kutija za fine keksiće :) 

Uspjela sam nabaviti skoro sve u dva dućana, u Chemacu u Vukovarskoj i u Lumosu u Petrinjskoj. Išao je i dragi sa mnom i bio je jako simpatičan sa svojim prijedlozima dizajna :) Bila sam jako hepi dok sam sve to kupovala i mislila sam se kako sam se napokon odlučila na neki konkretan poslić koji će me uveseljavati, a ako bude sreće donijeti i koju kunu. Poslije šopinga smo biciklima do Zrinjevca, di mi je dragi montirao nova svjetla za bicikl, što je također bilo slatko i simpatično :)

E da, na putu za grad taj dan, vozeći se preko nasipa, nisam mogla odoljeti da ne zabilježim ovaj prizor. Zmajevi visoko nad Savom, hrpa njih, šteta što ih više nije stalo u kadar...

Life is beautiful :)))

Putujuća priča

Evo me u busu, pravac Zagreb :-) Sunčano je, proljetni dan. Bus je skoro prazan. Gledajući kroz prozor vidim kako se izmjenjuju sunčeve zrake i još uvijek gole grane drveća u ritmu koji određuje vozačeva noga na gasu. U ušima mi svira vesela pjesmica Edwarda Sharpeaa. Prolaze sela, ista sela već 11. godinu za redom, al' osjećaj je isti :-)

Zapravo ne znam koji je to točno osjećaj, ali je nekako dobar :-) Neka čudna mješavina sreće, jer idem u grad koji mi puno znači i gdje me čekaju dragi ljudi, i oduševljenosti ljepotom prirode. Kad se svemu tome doda neka dobra glazba, osjećaj je potpun. Toliko pun da ti dođe da zaplačeš od sreće :-) A za kraj...kad nestane ove danje čarolije i padne noć, pojavi se na kraju autoceste Zagreb u svom skromnom blještavilu gradskih svjetala, cijeli stane u taj jedan prizor kroz prozor autobusa.

Isti se osjećaj javi kad idem iz Zagreba doma, kad se nakon zavoja i brda pomoli otvoreno nebo s Plješivicom u daljini, a autobus počne kliziti širokom cestom.

I iako već jako dugo i često putujem, svaki put osjetim isto. Pitam se što se to krije u činu putovanja da izaziva takve čudno-dobre osjećaje? :-)

Published with Blogger-droid v2.0.4

Kak ono veli Bowie....ČČČČejnđes :)

Čitate horoskop? Ja ga ne čitam nikada, ali vjerujem da znak i podznak imaju neke veze s našim ličnostima. Zašto ja sad o tome pišem? Jer mi ovan - moj znak, i djevica - moj podznak, opet nisu dali mira. Ovan me natjerao da opet promijenim ime bloga i dio izgleda, ne pitajte zašto, takav je, nikad ne miruje i uvijek hoće promjene :) A djevica je kriva što sam utrošila skoro četiri sata na te sve promjene jer je u mojoj glavi sve moralo izgledali super. Jel super, ili ne, to ostavljam vama na procjenu, meni se sviđa :)

Uglavnom, ne smijem više ništa mijenjati tak rigorizno, jer me uskoro nitko neće moći pronaći :P Ostajem pod ovim imenom i ako mi slučajno padne na pamet mijenjati ga, molim intervenciju :) Neću previše analizirati zašto ovo ime - Lolila, jer bit piše ispod naslova. Previše je osoba u meni, svaka nešto želi reći i učiniti, svaka ima neke interese i moram im svima dozvoliti da dođu do riječi. Šala mala, nisam podvojena ličnost, samo me zanima dosta toga u ovom lijepom životu punom ljubavi i nasmijanih ljudi oko mene :) 

Pošto je već pola dva ujutro, a ja pod temperaturom, nemam snage više tipkati...Sutra bih trebala u Zagreb, ako ozdravim, naravno. Drž'te fige, jer mi fale cimeke i dragi :)

Za kraj, neka vam Bowie otpjeva jednu od svojih najboljih :) Puseki!

Proljeće je, a....znate i sami :)

Da je Luka samo znao kako će mu popularan postat taj izraz :) Al kad je istinit! Sjećate se da sam pisala o lazy sunday, e pa, da znate da se s dolaskom proljeća promijenilo dosta toga, vjerovali ili ne!

Kao prvo, ne spavam više do beskrajnih 11 sati, već recimo do 9, pola 10. Otkrila sam trik! Ne spuštati rolete u spavaćoj sobi! Treba pustiti jutarnje sunce da vas probudi, kad već niste sposobni poslušati zapovijed alarma :P Kao drugo, dani su topli i suhi što znači da mogu hopnuti na svoj bajk i otići za čas u grad, ako nešto trebam obaviti. Više ne ovisim o sporim i krcatim busevima i tramvajima. Jedino kaj me zeza je strah od policijske sačekuše jer se baš i ne vozim stazama, al kaj mogu kad ih nema :) I kao treće, puno više vremena provodim vani, u šetnji ili vožnji biciklom, solo ili s dragim i sve je nekako ljepše! Iako sam osoba koja jako voli zimu, proljeće nosi nešto sa sobom čemu je nemoguće odoljeti i tjera nas na pomisao kako nam je ono najdraže godišnje doba. Prošlu nedjelju smo dragi i ja vozili bicikle nasipom Save prema zapadu, pa se izležavali uz njenu obalu u kasno poslijepodne. Sunce je bilo polako na zapadu, Sava je brzo tekla istočno, a mi smo se ugnjezdili na pola puta i uživali jedno u drugom i u proljeću...

Iz tog mog proljetnog nemira, grljenja svemira i mirišanja trave, rodila se i jedna ideja, vezana uz moje kreativne napade :) Pala mi je na pamet prije jedno dva tjedna kad sam mozgala što s parama koje će mi dragi pokloniti za roćkas. Sjetila sam se da ne bi bilo loše da surađujem s frendicom iz srednje, koja se već dugo vremena bavi kulinarstvom i koja je iskusna blogerica, a s kojom sam i nakon škole ostala u kontaktu i super odnosima. Možete škicnuti i njen super slatki blog Bite my cake :) Mislim da neću otkriti o čemu se radi, dok ne bude nekih konkretnih pomaka, ali ću natuknuti da vas očekuje nešto fino, slatko i hrskavo u nečemu lijepom, unikatnom i šarenom :)

Do tada, uživajte u lijepim danima, družite se, ljubite se i budite veseli :)

Jeste za nešto slatko?

Večeras se družite s mojim alter-egom, obiteljskom kuharicom i slastičarkom :) Dug mi je radni staž, sjećam se da sam prvi ručak skuhala s 10 godina jer je mama bila rađala mog brata baš na 1.1.1996., pa obitelj nije mogla biti bez novogodišnje papice :D

I tako sam se onda sve više praksala, godinu za godinom, do kritične točke kada više nije mama ta koja peče kolače za Božić, nego moja malenkost. Zatim se to proširilo na Uskrs, rođendanske torte, a sada prođe malo koji vikend da sam doma, a da ne smućkam neki kolač :)

Da ne ispada da se samo hvalim, evo jedan receptić za tortu koju sam radila baki povodom njenog odlaska u mirovinu. Posla oko nje ima, ali je konačni rezultat mljac! :D

Nazvala sam je Boemska naranča, jer je u biti osnova torte recept za boem kocke ( zahvaljujem se mery123 s Coolinarike na receptu za boem), a dodala sam još neke svoje slojeve u nju koji imaju u sastavu naranču, pa je zato takvog imena. Da ne duljim više, evo recepta:

Za prvi biskvit trebamo:
     10 bjelanjaka
     40 dag šećera
     5 dag kakaa
     15 dag oraha

     15 dag brašna...

...a za drugi:

     6 jaja

     20 dag brašna

     2 žlice brašna

     1 naranča, sok i korica

I krećemo na izradu biskvita, jedan po jedan. Prvo ćemo izrezati od papira za pečenje 5 krugova promjera pleha za tortu u kojoj ćemo peći biskvite.

Za prvi biskvit radimo sljedeće - miksamo bjelanjke sa šećerom dok smjesa ne bude jakooo čvrsta. Zatim dodajemo prosijane kakao i brašno, pa orahe i sve dobro izmješamo, lagano. Smjesu podijelimo na četiri jednaka dijela u četiri posudice (tako ćemo biti sigurni da će svi biskviti biti iste debljine). Onaj prethodno izrezani papir za pečenje stavimo na preokrenuti pleh i špatulom razmažemo po njemu sadržaj jedne zdjelice, pečemo nekih 10 minuta i samo zajedno s papirom skliznemo biskvit brzo na ravnu podlogu i tu ga pustimo dok se ne ohladi, tj. dok ne počnemo slagati tortu. Ponovimo to sve još tri puta i gotovi smo! Nikako stavljati ove biskvite jedan na drugog po pečenju jer omekšaju zbog puno bjelanjaka i šećera, pa su ljepljivi.

Za drugi biskvit izmješamo žutanjke sa šećerom, dodamo orahe, brašno i sok i koricu naranče. Na dno pleha za pečenje stavimo papir i ulijemo smjesu. Nakon što se ispeče, pustimo da se ohladi, zatim izvadimo biskvit iz pleha i prerežemo na dva dijela.

Dok nam se biskviti hlade i odmaraju, željno čekajući kreme, one se prvo moraju skuhati :) Za prvu kremu nam treba:
     10 žutanjaka
     7 dcl mlijeka
     25 dag šećera
     3 žlice gustina
     4 žlice brašna
     25 dag margarina
     2 žlice ruma...
a za drugu:
     1 puding od vanilije
     3 dcl soka od naranče (iscijeđenog)
     1 dcl vode
     1 žlica gustina
     6 žlica šećera

Za prvu ćemo kremu iskoristiti sve one silne žutanjke od prvog biskvita, svih 10 komada. Izmješamo ih dobro sa šećerom, brašnom, gustinom i 2,5 dcl mlijeka. Ostatak mlijeka stavimo kuhati. Kad mlijeko provri, polako ulijemo ovu smjesu od jaja, brašna, šećera i gustina i kuhamo jedno 10 minuta, mješajući. Ohladimo i u ohlađeno dodamo izrađen margarin i rum.

Za drugu kremu skuhamo puding od vanilije u soku od naranče, a to napravimo tako da puding pomiješamo s gustinom, šećerom i vodom, a sok stavimo kuhati. Kad provri dodamo smjesu od pudinga i kuhamo 3 minute. Stavimo hladiti.

Kad smo sve ispekli, razrezali, skuhali i ohladili, možemo slagati tortu. Na dno stavimo jedan list od drugog biskvita, lagano ga pošpricamo sokom od naranče i rumom. Zatim ga namažemo prvom kremom, poklopimo prvim dijelom prvog biskvita, zatim ide polovica druge kreme, pa opet prvi biskvit, prva krema, prvi biskvit, druga krema, prvi biskvit, prva krema i na kraju drugi dio drugog biskvita. Na kraju tortu premažemo i omažemo okolo prvom kremom, pospemo grilijasom i pošaramo topljenom čokoladom po vrhu.

Grilijas? Ovako to radim: stopim 15 dag šećera na srednje jakoj vatri dok ne dobijem karamel. U tako rastopljen šećer dodam 10 dag grubo mljevenih oraha i brzo umješam. Zatim još brže preokrenem tu masu na masni papir da se hladi. Kada se ohladi, smrvim dobro s valjkom da dobijem mrvice.

A kako to sve skupa izgleda nakon punog sudopera prljavog posuđa, pogledajte sami :)

Novi look i nove ideje

Pozdrav :)

Nadam se da vam se sviđa novi look mog bloga :) Onaj prijašnji je bio nekako mračan, iako je imao na sebi neke vesele elemente kao što su leptiri, srca i bicikli, ali pošto je došlo proljeće vrijeme je za promjene i to vesele :)

Pa sam se večeras odlučila promijeniti i ime bloga i njegov izgled. I nastalo je ovo proljetno izdanje s ptičicama i pastelnim bojama i moram vam reć da mi se sviđa :P ALI! Poznavajući sebe, već ću za mjesec do dva slagati novi look i opet potrošiti 3 sata na njega, al nema veze :) Zapravo mi se ni ovaj novi naslov nešto previše ne sviđa, ali nek bude tu za sada, dok mi ne klikne nešto super i pamtljivo.

Kaj još ima novoga? 

Dani su sve ljepši :D A to za mene znači bicikl, priroda, klupice, pivice na otvorenom, sunčane terase i nove odluke. Bicikl ću spimpati čim se vratim u Zagreb, malo ga oprati i podmazati, a možda i padne neki individualizirani look :) Jooooj, trebala sam ga spremiti u šupu, a ne ostaviti zavezanog za ogradu stubišta zgrade :/ Damn...Nadam se da će U-lock dobro služiti dok me nema...

U nedjelju planiram s dečko na Hrelić :) Nisam nikada tamo bila, ali znam da je to "leglo" super stvari, originalnih i jeftinih, raj za kreativne ruke željne preoblikovanja i davanja novog života i druge prilike starim stvarima. Veli dragi da uzmem 10 kuna i vratit ću se punog ruksaka :) Mislim da ipak malo karikira, al iskreno se nadam da ću uspjeti naći svašta zanimljivoga za malo para. Budem malo i pofotkala, pa piknem ovdje slikice :)

A u ponedjeljak imam još jedan plan :) Prijavila sam se danas na stranice Volonterskog centra Zagreb. Već neko vrijeme razmišljam da odem volontirati, pošto posla plaćenog baš i nema, a ja imam pregršt slobodnog vremena. Osjećaj kad napraviš nešto dobro je neprocjenjiv, tako da sam se danas odlučila prijaviti zajedno s frendicom za radionicu izrade uskrsnih ukrasa za štand udruge DON KIHOT - terapijsko jahanje. Radi se o petosatnoj kreativnoj radionici u kojoj ću pokušati dati svo svoje strpljenje i kreativnost da napravim što više i što bolje svega i svačega :) Samo se nadam da će biti mjesta još kad pošaljem prijavu...Drž'te fige!

Sljedeći tjedan imam i zadaću obići hobi dućane i vidjeti što bi mi trebalo za neki projektić koji će mi financirati dragi za rođendan, ono o čem sam pisala u prošlom postu. Bit će to dugotrajan i mukotrpan izbor, ali dat ću sve od sebe!

Svašta mi se, kao što vidite, vrti po glavi, samo se nadam da ću uspjeti sve ostvariti prije no što me opet ščapi zločesta lijenost i dugo spavanje svaki dan :) 

Za kraj opet jedna super pjesmica, vesela i đuskava :)